HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE

Opasnost za koju mnogi pčelari nisu znali !!!

Pise Hamid Zlatic

Ose u pčelarskoj literaturi spominju se samo površno, slabo ili gotovo nikako, kao štetočine pčela,ili kao o prenosiocima, raznih bolesti odraslih pčela kao i bolesti legla.
U pojedinim godinama ose se mogu izravnati sa Varozom ili Nozemozom po oposnosti koje mogu nanijeti u pčelarstvu,pčelama i pčelaru. Mnogi se neće složiti sa mnom čak bi se neki mogli i slatko nasmijati ovom mom tekstu koji se po prvi put pojavljuje u javnosti kada se ose upoređuju sa Varozom ili Nozemozom(Cerane) .Ose su insekti iz roda Vespula poznatija kao(Vespula germanica) i (Vespula vulgaris) teško ih međusobno razlikovati,ne želim mnogo pisati o njima nego o šteti koju ose mogu prouzrokovati.

Struktura osinje zajednice

Ose imaju Maticu dužine oko 20mm,Radilicu 11-14mm, i trutove 13-17mm. Struktura zajednice osa slična je je strukturi pčelinje zajednice,samo što se kod osa unutrašnja organizacija uvelokom razlikuje od pčelinje zajednice.
U rano proljeće počinju sa izgradnjom gnijezda. Ose svoje gnijezdo grade od sažvakanog drveta,tvari koja je nalik na papir. Svoja gnijezda grade na tamnim mjestma,napušenim rupama u zemlji,krtočnjacima,u šupama zemlje,šupljinama blokova,a omiljena mjesta su im u krovovima ispod crjepova. Ose grade svoja gnijezda u blizini naselja gdje se mogu snabdijevati vodom sa česama raznih odvoda i dr. U početku su to mala gnijezda tako da se matica stara o kompletnom leglu a nakon izlijeganja prvih radilica,radilice preuzimaju daljnju izgradnju gnijezda također se brinu oko ishrane larvi.

Osinja gnijezda u toku ljeta mogu dostići brojku od 3000 do 7000 hiljada jedinki unutar osinjaka. U jesen se iz jaja razvijaju plodne ženke koje polažu jeja iz kojih se izlegu trutovi,nakon njihovog izlijeganja oni kreću u potragu za ženkama iz drugih zajednica. U kasnu jesen stara matica ugiba i društva se raspadaju a preživljavaju mlade ženke koje će u proljeće formirati nova osinja društva i gnijezda .

Ishrana osa

Ose se hrane biljnim sokovima a velika poslastica im je nektar i med unutar košnice,kao i šećerna otopina kojom pčelar prihranjuje pčele. Ose radilice osim što hrane larve biljnim sokovima hrane ih i raskomadanim kukcima a često su u tu ishranu uključeni i raskomadani i sažvakani dijelovi pčela. Ose su značajne u eko sustavu za smanjivanje pojedinih kukaca koji nanose štetu u vinogradarstvu,voćarstvu ali iste nanaose i štete nagrizajući plodove i sisajući njihove sokove,tako da plodovi nakon nagrizanja propadaju i nisu iskoristljivi.

Štete za pčele i pčelare od osa

Ose najviše ugrožavaju stacionare i pčelinjake koji se nalaze u neposrednoj blizini naselja u drugoj polovini ljeta i kasne jeseni. Ose se kreću u radijusu od 500 do 1500m od osinjaka pčelinjaci koji se nalaze u ovom radiusu su potencijalno ugroženi a pogotovo oni koji su u njihovoj neposrednoj blizini. Ose po potrebi prvo za ishranu larvi koriste uginule pčele koje često raskomadaju sažvaču i sa njima hrane svoje leglo ali kako osinja zajednica jača one imaju sve veću potrebu za ishranu legla tako da pčele bivaju sve ugroženije.
Nakon što se oberu voćni plodovi u jesen osama ne preostaje ništa drugo nego da do tadašnji voćni nektar zamijene hranom iz košnice,friško unešenom šećernom otopinom,nektarom i medom.

Ose u jesen gotovo nesmetano ulaze u košnice tako da prvo odnose med sa perifernih a nakon što se pčele povuku u klupko i sa centralnih okvira. Ose lete i pri nižim temperaturama u kasnu jesen pčelar može zapaziti da na nekih plus četiri stepena ose nesmetano ulaze u košnicu i nesmetano iznose med dok pčele u veliko miruju.

Pčelarev zaključak!!!

U jesen pčelar često zaključi kako su pojedine zajednice naglo ostale bez rezervnih zaliha ili su potpuno opljačkane .Prva pomisao je da se radi o grabeži nije rijetkost da su satine unutar košnice sasječene kao da je miš ulazio u košnicu,na podnici se nalaze velike količine voštine.

Misteriozan je nestanak i pčela u takvim košnicama često pčele znaju napustiti takvu košnicu u strahu i nemoći da se odupru najezdi osa.
Pčelar je često u dilemi,preispituje svoje greške u radu sa pčelama,ima sumnju na razne stvari poput Nozemoze ili Varoze u stvari uzročnik su ose i njihov atak na pčelinje zajednice. Često se ose ne mogu spriječiti ni sužavanjem leta niti postavljanjem klopki za ose i stršljenove.

Boje i mirisi

Boje koje privlače ose su Žuta i Bijela ovim bojama trebalo bi izbjegavati farbanje košnica u velikom broju,mirisi poput Lanenog ulja, Timola sa kojima se pčele tretiraju pčele jako privlače ose. Na pčelinjaku i oko pčelinjaka treba izbjegavati postavljati bilo šta sa žutim bojama pogotovo u većim razmjerima. Kada su boje u pitanju dobro je napomenuti da crvena boja dobija ose i da joj se ose slabo približavaju.

Bolesti koje ose prenose

Ose mogu biti prenosioci svih bolesti legla a posebno ATL-a kao i bolesti odraslih pčela razlog je jesnostavan,ose se gotovo nesmetano kreću iz košnice u košnicu, ose također posjećuju i susjedne pčelinjake tako da se zaraza legla može jako brzo proširiti na širu okolinu.

Borba protiv osa

Ose su jako korisne u eko sustavu,ali ako njihov broj priraste i pčelar osjeti najezdu prvo na voće oko pčelinjaka koje je često nagriženo a zatim i ulaskom osa u košnicu neophodno je postaviti klopke kako bi se ose dovela u odgovarajuću ravnotežu. Pčelari često postavljaju klopke u flaše tako što šećernu otopinu pomiješaju sa pivom i postave na odgovarajuće mjesto a nakon što se klopke napune iste se isprazne i ponovo postave.Pčelari su sigurno u toku ljeta zapazili mjesta odakle ose izlijeću ali zbog njihove brojnosti nisu im u mogućnosti prići zato sad kada zahladni pčelari trebaju uklonuti osinjake ispod crjepova i drugih mjesta kako bi se naredne godine smanjio njihov broj.
Napominjem ose imaju svoju ulogu u eko sustavu ali mogu nanijeti značajne štete pčelama i pčelaru.

Hvala H.Zlaticu za odlican tekst!

Takodje pogledajte i ovo⬇

Razlike izmedju pcele i ose

Pogledaj video!

https://youtu.be/GMyo6z5nEO