HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE

MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM

Translate

PRIJATELJI SAJTA

SAMIR OMEROVIĆ

ŽIVOT PČELA BRDSKOPLANINSKIH PODRUČJA BiH (FEBRUAR-APRIL)

ŽIVOT PČELA BRDSKOPLANINSKIH PODRUČJA BiH (FEBRUAR-APRIL)"

Obzirom na česte upite mlađih kolega , šta i kako raditi tokom februara mjeseca a shodno svim mojim mnogobrojnim objavama , probaću da u ovom postu opišem svoja zapažanja i svoju pčelarsku praksu koja se prije svega odnosi na iskustva u brdskoplaninskim područjima iznad 800 mnv u kojima pčelarim . To je pojas šuma Bukve i jele sa ili bez smrče , padinski položaj okrenut jugu i jugoistoku iznad kojeg se uzdiže jedna od najvećih planina Vranica 2107 mnv .

Kao temelj objašnjenja šta i kako a obzirom na praktični smisao objave vezaću se na objašnjenja razvoja pčela i uporednog cvjetanja medonosnog bilja kao glavnog pokretača sveukupnog života pčelinjih društava . A neću ni pominjati sta smo to trebali uraditi još u avgustu prošle godine pa sve do sad , uradili smo što smo uradili , sad trebamo raditi dalje, podržavati , sanirati posljedice , unapređivati itd …

Piše  Samir Omerović

Za pčele kontinentalnih područja , brdsko-planinskih regiona BiH, februar mjesec ujedno predstavlja kraj prve polovine pčelinjeg zimskog perioda ( ne kalendarskog) , kada se iz dana u dan sve više i više počinje buditi instinkt obnove pčelinjeg društva. Pčele uglavnom obave prve velike pročisne izlete u drugoj polovini januara, a već se tokom februara pojavljuju i prve biljke šumske-proljetnice ( nerijetko su tu Erica carnea – crnjuša, Galanthus nivalis – visibaba, Leucojum vernum – drijemovac, Crocus neapolitanus – šafran, Corylus avellana – lijeska, Cornus mas – drijen, Viscum album – imela, Helleborus odorus – kukurijek, Primula vulgaris – jagorčevina, Eranthis hyemalis – ozimica, …) koje na osunčanim i kamenitijim položajima počinju stidljivo otvarati cvjetove i obezbjeđivati prve količine prijeko potrebnog polena i nektara za pčelinja društva. Karakteristično za sve rane proljetnice , rane medonosne biljne vrste jeste da su uglavnom zastupljene na nezaklonjenim položajima svijetlih i toplijih pojasa hrastovo grabovih i bukovih šuma kontinentalnog područja i naročito svih njihovih degradacionih oblika, uz rubove šuma, šumskim čistinama i slično gdje im okolna vegetacija visočijeg drveća pruža adekvatnu zaštitu od mrazeva. U takvim uslovima koristeći sunčevu inslocaiju i dobre uslove zemljišta ove biljke vrlo rano počinju sa cvjetanjem i obezbjeđuju pčelama prvu prijeko potrebnu pčelinju pašu. Idući iz dana u dan u februaru mjesecu dani su sve duži, sunce visočije a sve češći su naleti toplijih južnih strujanja zraka koji nadvladavaju hladne struje sjevera. Sunce je svakim danom visočije i pod oštrijim uglom obasjava naš pčelinjak pri čemu se i toplotni i svjetlosni efekti na pčelinjak značajno pojačajavaju.

Kada su pčelinjaci još smješteni na toplijim osunčanim ekspozicijama bez zasjena prirodnog ili vještačkog porijekla, pčele značajno iskoriste podnevni dio dana u korištenju prve februarske-polenske paše.
Pozicija pčelinjaka u odnosu na osunčanost u zimskom periodu je od vitalnog značaja za razvoj pčelinjih društava i iskorišćenje rane februarske polenske paše. Naime februar mjesec je vrlo kolebljiv po temperaturama pa čak i kad imamo toplija južna strujanja zraka ili lijep i sunčan dan koji stvara povoljnu temperaturu za cvjetanje prvih biljaka proljetnica vrlo je bitno gdje se pčelinjak nalazi. 

Ukoliko je pčelinjak smješten na toplijim ekspozicijama (prisojne strane ekspozicija S, SE, E i SW) i ako su leta košnica okrenuta jugu, u i oko pčelinjaka vladaće povoljni temperaturni efekti koji će dozvoliti pčelama izlazak i korištenje pčelinje paše. Suprotno uslovi temperature na pčelinjacima hladnijih ekspozicija biće lošiji do te mjere da će pčele ili vrlo malo izlaziti i koristiti ranu polensku pašu ili neće nikako izlaziti. Ovo je vrlo bitna činjenica koja se prilikom osnivanja pčelinjaka mora obavezno uzeti u obzir. Ukoliko se pčelinjak nalazi ne samo na hladnijim ekspozicijama slabije osunčanosti već i na toplijim ekspozicijama ali u zasjeni bilo kakvog prirodnog ili vještačkog objekta značajno će manje biti u uslovima povoljne temperature i osunčanosti da iskoristi pčelinju polensku pašu. Temperatura zraka na osunčanim pčelinjacima može i po nekoliko Cº biti visočija od temperature zasjenjenih pčelinjaka. Tih nekoliko stepeni u i onako minimalnim temeparaturama koje vladaju u februaru mjesecu i obezbjeđuju cvjetanje prvih proljetnica značajno utiče na vrijeme provedeno u korištenju polenske paše od strane pčela .

Taj vremenski raspon u toku dana korištenja rane polenske paše je vrlo bitan za sveukupni razvoj pčelinjih društava. Pčelinja društva na pčelinjku koji je na toplijim ekspozicijama, nezasjenjen, značajan dio dana iskoriste na skupljanju polena i nektara sa prvih biljaka proljetnica. ( Pri tome morate imati u vidu činjenicu da rana polenska pčelinja paša uglavnom u najvećem dijelu pčelama obezbjeđuje polen i vrlo skromne količine nektara ). To je tako i to ne možete izmjeniti , izuzev slučaja kada se pčelinjaci nalaze u području gdje imamo veliku zastupljenost Erica carnea – zimocvijeta i uz povoljne uslove mogu sakupiti i lijepe količine nektara . Ova biljka je blagodat za pčelinja društva u neposrednoj blizini gdje je već ima tokom ranog proljetnog aspekta i pruža velike mogućnosti dobrog razvoja pčelinjih društava .

Erica carnea – crnjuša je zimzeleni grm do 50-tak cm visine uspravnih ili puzavih stabljika i lakhko lomljivih grana. Ima vrlo dobro razvijen korijenov sistem i odlično veže zemljište. Jednodoma je entomofilna i izrazito kalcifilna vrsta. Razmnožava se dobro sjemenom ali i vegetivnim putem. Jedna je od najranijih vrsta po cvjetanju naših krajeva, nerijetko u nešto toplijim periodima nekih zima počinje sa cvjetanjem već krajem januara mjeseca. Najviše je rsprostranjena u bazifilnim šumama crnog i bijelog bora, bora krivulja i često u crnograbovim šumama unutar pojasa hrastovih šuma. Izrazita je kalcifilna vrsta ali se sem na krečnjaku i dolomitu javlja i na serpentinu, gdje prekriva velike površine. Što se tiče visinskog dijapazona rasprostranjenja ide i do 2000 m.n.v. Prema našim autorima (Šimić.,Momirovski.,Ćerimagić., i Sitarić.,) u povoljnim uslovima toplote i vlažnosti zemljišta može da izluči značajnu količinu nektara ( skala 1 do 4) u grupi 3 i polena 1 grupa (skali od 1 do 3).
Obzirom da počinje vrlo rano da cvjeta već početkom februara mjeseca i da je široko rasprostranjena u brdsko-planinskim područjima BiH jedna je od najvažnijih medonosnih biljnih vrsta rane nektarno-polenske pčelinje paše.

Galanthus nivalis – visibaba je njaranija proljetnica koja često cvjeta dok snijeg nije još okopnio. Zastupljena je od mješovitih liščarskih do četinarskih šuma i to od poplavnih šuma higrofilnih zajednica pa sve do subalpinskog pojasa. Raste na svježim, rastresitim, hranljivim, blago do umjereno-kiselim, humoznim i ilovastim zemljištima. Izuzetno je vrijedna medonosna biljna vrsta zbog svoje dobre zastupljenosti i zato što može dati značajne količine nektara grupa 2 i polena takođe grupa 2.

Leucojum vernum – drijemovac takođe još jedna u nizu ranocvjetajućih proljetnica, raste na svježim, hranljivim, neutralnim zemljištima od nizinskih pa do pojasa montanih šuma brdskog regiona. Zastupljena je u lišćarskim šumama i šikarama, poplavnim šumama, u klancima, voćnjacima, livadama i sličnim staništima. Po mogućnostima lučenja nektara svrstava se u grupu 2 a po polenu takođe u grupu 2.

Crocus neapolitanus – šafran, kaćun spada među prve vijesnike proljeća u nižim brdskim područjima dok u planinskim uslovima cvjeta početkom ljeta i to uz snježnike gdje se tek otopio snijeg. Ima vrloširoku amplitudu rasprostranjenja, nalazimo ga u lišćarskim i mješovitim šumama i šikarama, uz rubove šuma, na šumskim progalama i prosjekama, u živicama i voćnjacima te na livadama od dolinskih do subalpinskih regiona, raste na svježim i hranljivim zemljištima. Prema mogućnostima lučenja nektara svrstava se u grupu 2 a po polenu u grupu 3.

Corylus avellana – lijeska, je vrlo razgranati, gusti listopadni grm 2-4 m visine ali koji se nerijetko razvije i kao malo drvo. Cvjeta vrlo rano prije listanja u velikim resama koje su smještene u grupama po dvije do četiri, obrazuju se u jesen a u rano proljeće se otvaraju i puštaju velike kolčine polena. Ima vrlo široku amplitudu rasprostiranja, od šuma i šikara nizinskih položaja hrastovih i bukovih staništa gdje obrazuje čitave zajednice šibljaka pa sve od 1700 m.n.v. Raste na svježim plodnim zemljištima ali nije rijekta ni na točilima i siparima kao pionirska vrsta. Naučno nije pokazano da njeni cvjetovi luče nektar ali zato je svrstana u najvišu grupu po količini polena grupa 3. Obzirom na vrlo veliku zastupljenost lijeska je najznačajnija polenašica rane februarske polenske paše.
Cornus mas – drijen, je listopadni grm ili manje stabalce sa zaobljenom i gustom krošnjom. Cvjetovi su sitni, zlatno žuti u štitastim cvastima koji se pojavljuju vrlo rano i prije llistanja. Entomofilna je vrsta , heliofita i termo-kserofitna jer izuzetno voli toplije ekspozicije. Raste sporo ali doživi duboke starosti preko 200 godina. Česta je vrsta u području listopadnih hrastovih šuma, šikara i raznih degradacionih stadija ostataka hrastovih šuma. Penje se do 1300 m.n.v. Najbolje uspijeva na toplim i suhim staništima, koja nisu izložena kasnim mrazevima. Dobro podnosi jake sunčeve žege. Po mogućnostima lučenja nektara i polena svrstava se u grupu 2.

Za brdskoplaninska područja cvjetanje navedenih biljaka vezano je u nekim višegodišnjim prosjecima za period zadnja 1/3 februara pa do zadnje trećine marta mjeseca . Naravno po redoslijedu prvi je uvijek zimocvijet , zatim lijeska i visibaba, pa šafran , itd do drijena koji u odnosu na ove biljke cvjeta poslednji .
Ni u jednoj godini se ne dešava da pčele istinski iskoriste sve ove biljke rane polenske pčelinje paše. Zbog samog nestabilnog perioda , pčele će već u zavisnosti od mnogih faktora iskoristiti ovu pčelinju pašu u većem ili manjem omjeru . 

Zašto nam je to bitno uopće ? Zato što pčele tokom druge polovine zimskog perioda a na osnovu:

1. Postojećih zaliha hrane u košnici
2. Unosa svježe hrane iz prirode
3. Općeg stanja ( vitalnosti , kvaliteta matice , brojnog stanja i strukture pčela ) vješto balansiraju i upravljaju svoj razvoj u jačem ili slabijem intenzitetu . I to je tako . Pčele to mnogo bolje znaju i osjećaju od nas i naših želja i ciljeva . Eh upravo zbog ovih stvari nam je bilo bitno da su nam društva zdrava , jaka , sa što većim zalihama hrane u košnici .

NAREDNI DIO NIJE IZMISLIO NI SAMIR NI MKEHO NI JOZO NI MILUTIN , VEĆ JE TO TAKO A NAUKA JE POTVRDILA ,,. ŠTO TO PRIJE PRIHVATIMO PRIJE ĆEMO I KRENUTI NAPRIJED ,..

ZNAČAJ POSTOJEĆIH KOLIČINA ZALIHA HRANE U PČELINJEM GNEZDU

Pitanje koje je oduvijek privlačilo naučnike i pčelare-istraživače je uticaj postojećih zaliha hrane u gnijezdu na razvoj pčela pa je širom svijeta napravljeno niz istraživanja u tom smilsu sa vrlo zanimljivim rezultatima. U toku proljećnog razvoja pčele aktivno sakupljaju nektar i polen sa rascvjetalog medonosnog bilja pa čak i kada im tokom dana vremenske prilike i nisu bogzna naklonjene. Tokom takvih dana pčele će iskoristiti onoliko vremena na paši koliko im priroda u to vrijeme vrlo promjenjivih temperaturnih prilika i dozvoljava .

Nerijetko su stalne promjene vremenskih prilika u ranom proljeću takve da pčele nisu u stanju unosom pčelinje hrane zadovoljiti dnevne potrebe potrošnje na odgoju novih mladih pčela . Taj nedostatak meda i polena u tom periodu ako im vremenske prilike nisu naklonjene pčele nadoknađuju zalihama unutar košnice koju su spremile za zimski period. Prema tome ukoliko je rano proljeće hladno i nepogodno za cvjetanje medonosnih biljaka i sakupljanje nektara i polena pčelama su prijeko potrebene veće zalihe pčelinje hrane za zimski period i obrnuto .

Količina ukupnih zaliha pčelinje hrane u košnici u toku zime posebno ali i tokom čitavog godišnjeg perioda refleksno djeluje na pčele da iste odgajaju jače i snažnije pčele kada ne oskudjevaju u hrani i obrnuto manje i sitnije pčele sa malim zalihama . Idući iz dana u dan u februaru mjesecu dani su sve duži,topliji a sunce visočije i sve češći su naleti toplijih južnih strujanja zraka koji nadvladavaju hladne struje sjevera.

Dani su sve duži a sunce svakim danom visočije i pod oštrijim uglom obasjava naš pčelinjak pri čemu se i toplotni i svjetlosni efekti na pčelinjak značajno pojačajavaju. Kada su pčelinjaci još smješteni na toplijim osunčanim ekspozicijama bez zasjena prirodnog ili vještačkog porijekla, pčele značajno iskoriste podnevni dio dana u korištenju prve februarske-polenske paše. Sve ove opisane i slične promjene u prirodi pčele odlično osjećaju, biološki sat pčela počinje da ubrzava rad i one postepeno izlaze iz faze umanjene aktivnosti i zimskog odgajanja legla u kojoj su bile čitav prvi period zime (oktobar-januar).

Takve pa makar i simbolične količine unešenog svježog polena iz prirode u simbiozi sa instinktom razvoja djeluju nadražajno i pčelinje društvo iz dana u dan povećava površine pod leglom. Jaka pčelinja društva brdskoplaninskih područja na kraju februara mjeseca obično imaju po dva do tri okvira sa leglom ali zimskog legla 1/2 do 2/3 okvira leglo a 1/2 do 1/3 pčelinja hrana). Još su T.S.K. i M.P. Johansson 1977. godine, posle dugogodišnjeg rada na istraživanju prihranjivanja šećerom, utvrdili neke, danas već zaboravljene, činjenice. Društva koja zimuju isključivo na medu dobijenom od prerade šećernog sirupa, u proljeće imaju manje legla nego zajednice koje su imale i izjvesnu količinu prirodnog meda.

Društva sa isključivo prirodnim medom kao zimskom zalihom, su bolje prezimljavala, manje hrane trošila, i imala veći broj pčela i veću količinu legla u proljeće, nego društva prihranjivana šećerom. Pokazali su i nesvrsishodnost hranjenja jakih društava šećernim sirupom u proljeće, jer im on nije stimulisao razvoj. Razvoj je stimulisan samo kod slabih društava, kakva i ne treba držati na pčelinjaku, ako želimo da se ozbiljno bavimo pčelarstvom. Bilaš, Lebedev i Krivcov navode da su dokazali da zajednice koje zimuju na šećernoj hrani, slijedeće sezone više stradaju od evropske truleži i sakupe manje meda nego društva koja zimuju na prirodnom medu.

Dobre zalihe hrane unutar košnice i dobra rana polenska i nektarna pčelinja paša su za pčele tokom februara mjeseca najbolji stimulans u sveukupnom razvoju i obnovi pčelinjeg društva . Dobra pčelarska praksa je nastala posmatranjem i praćenjem svih dešavanja unutar i izvan košnice ,.

Februar mjesec u brdskoplaninskim područjima Bosne i Hercegovine je u pravilu
što se tiče hladnoće i sniježnog pokrivača vrlo sličan januaru mjesecu . Iako su dani znatno duži i imamo veći broj dana sa dužim grijanjem sunca i dalje su značajno zastupljeni mrazni, hladni pa čak i ledeni dani i nagla zahlađenja koja imaju veliki uticaj na trenutni razvoj pčela .
Nerijetko u brdskoplaniskim područjima Bosne i Hercegovine upravo u februaru mjesecu mogu se dogoditi i veliki snjegovi po par metara visine čime pčelinjaci budu bukvalno zatrpani snijegom i gotovo čitav februar i polovinu marta pčele provedu unutar košnice.
Ipak u godišnjim prosjecima već do polovine mjesaca pčele obave prvi veliki
pročisni let a matica otpočne sa polaganjem jaja i razvojem društva, ukoliko to nije započela već krajem januara u slučaju toplijih ekstrema zime . Obzirom na
potrebe obnove društva, uslove razvoja u košnici, naročito zalihe hrane i pojave izvora hrane u prirodi sa prvim vijesnicima proljeća neophodno je iste ustanoviti i obaviti nekoliko važnih radnji tokom lijepog i sunčanog dana kada je temperatura oko 12 do 15 Cº i pčele izlaze vani .
1. U ovom periodu potrebno je češće obilaziti pčelinjak naročito u toplijem dijelu dana kad pčele izlaze kako bi se posmatranjem društava procijenila slika o eventualnim nedostacima pojedinih društava.
2. Ustanoviti da li među pčelinjim društvima nema možda uginulih zajednica
i ukoliko ima iste zatvoriti i prenijeti u radionicu , uzeti uzorak mrtvih pčela i poslati na analizu utvrđivanja uzroka smrti , košnicu očistiti i dezinfikovati a saće pretopiti u topioniku . Eventualni med iz košnica sa uginulim društvima ne smije se koristiti za ishranu pčela bar dok se ne
ustanovi uzrok smrti pčelinjeg društva a zbog daljeg prenosa bolesti.
3. Za pčelinja društva kod kojih pčele izlaze harmonično , donose veće korpice polena, ulaze unutar košnice bez puno zadržavanja i lutanja po tijelu košnice , iznose mrtve pčele sa podnice i čiste košnicu generalno možemo smatrati da je unutar košnice sve u najboljem redu . Nasuprot njih pčelinja društva koja slabije izlaze u odnosu na druga društva , rijetko ili nikako ne donose polen , donose polen sa malim grudvicama na nogama, ne čiste mrtve pčele sa podnice , po povratku sa leta duže i bezvoljno lutaju po tijelu košnice treba zabilježiti i odmah ili pri slijedećem povoljnom
vremenu detaljno pregledati.
4. Kada pčele izvrše prvi veliki pročisni izlet obavezno očistiti podnicu od nečistoća i mrtvih pčela koje se nagomilaju ispred limenih zaštitnika od miševa i drugih štetočina . Istovremeno kod sumnjivih društava uzeti uzorke mrtvih pčela sa podnice i odnijeti u ovlaštenu veterinarsku stanicu na ispitivanje prisustnosti bolesti Nozemoze .
5. Društvima koja imaju slabije zalihe hrane u košnici i koja su već klubetom izbila na satonoše ramova dodati hranu , najbolje med u satu iz rezerve , kristalisani med ili kvalitetnu medno-polensku šećernu
pogačicu.
6. Kod društava koja imaju dobre zalihe hrane ali loš položaj u košnici ,
pčelinje klube pomaknuto u krajnju lijevu ili desnu stranu , pčelinje klube i
leglo formirano u donjem nastavku a većina hrane smještena u gornjem ,
do samog klubeta se nalaze prazniji okviri sa hranom , izvršiti
prebacivanje bogatijih okvirova hrane do gnijezda , spustiti punije okvirove iz gornjeg tijela u donje do legla i podići plodište kao gornji nastavak, pomaći pčelinje klube prema sredini košnice i slične kombinacije već po
potrebi saniranja lošeg stanja .
7. Kod svih društava obzirom da je leglo već otpočelo na obnovi društa
pregledati utopljavajući materijal , ako se previše navlažio isti zamjeniti
suhim rezervnim. Izvršti i dodatno utopljavanje ispod poklopca dodavanjem pogodnih utopljavajućih materijala . Pregledati košnice i postolja i sve eventualne nedostatke obavezno ukloniti.
8. U slučaju određivanja pozitivnog prisustva na bolesti , obično Nozemoze u ovom periodu od strane ovlaštene Veterinarske ustanove postupiti po
nalogu ovlaštenog veterinara u daljim postupcima liječenja, sprečavanja daljeg širenja i saniranja stanja bolesti na pčelinjaku .

PRVA GRUPA -Evo ja cu ovako , ako imam resursa i mogucnosti pcelama necu nista dati a naravno to podrazumjeva da imaju ekstra zslihe hrane u kosnici 20 tak kg , ne treba mi ni med dovoljno ga imaju u kosnici , sto da ga onda dizem iznad satonosa , bolje da ga vrtim u kosnici .
DRUGA GRUPA -Ako imaju prosjecne 12 do 15 kg , dobice dobru i kvalitetnu medno-polensku pogacu, jer ga nemam , da sam ga imao nebi ni trebala pogaca .
TRECA GRUPA – Ako sam se za…ao pa su na ivici gladi dobice sve zivo da ne bi umrle od gladi .
Prva grupa do druge polovine marta nece nista dobiti .
Druga grupa ce dobiti medno-polensku pogacu pocetkom marta .
Treca grupa ce u februaru dobiti medno-polensku pogacu polovinom februara i bice pod stalnim prisustvom medno-polenske pogace do aprila mjeseca .
Eh sad ono glavno , te slike su slike mojih pcela slikane krajem marta . Nazalost taj kraj marta bio je vrlo los , bar kod mene zadnjih desetak dana vrlo hladno i pcelenisu nikako izlaxile vani . Tada su vec sve tri gruoe dobile pogacu . Kvalitet medno-polenske pogace je ocit i vidi se na slici ..
Moja iskustva kazu slijedece nije problem dobra i kvalitetna medno-polenska pogaca , vec je problem sto se daju “ tanke “ pogacice i sto se daju mehanicki i kojem drustvu trebaju i kojem ne trebaju , tj u nevakat . Dobre i kvalitetne pogacice uz dobro tempirano vrijeme dodate u pcelinje drustvo su odlican pokretac i stimulacija u razvoju jakog pcelinjeg drustva , lakse rjesenje od sirupa jer ne morate stalno skakutati i davati sirup . Pogotovo za pcelinjake udaljene od mjesta boravista .
Za slabija drustva spas da ne umru od gladi , a za prosjecna da izravnaju resurse i krenu prema jacim . Da li se pcele trose , da , ali ce se sad trenurno ako im bas ne treba trositi stahod da smo im dali iznad glave bilo med, pogacu ili sirup .
Pevoj i drugoj grupi sada pa sve do pocetka marta ne treba nista .
I da ,ove pcele na slikama su pcele brdskoplaninskih podrucja na 900 mnv, koje u martu mjesecu nemaju neku nektarsku pasu , polensku da …
Najbolja hrana za pcele je med i perga , zato treba nastojati uvijek imati dobra i jaka drustva sa velikim zalihama meda .. i to je aksiom pcelarstva . A ako zatreba u ranom proljetnom aspektu mislim da su kvalitetne medno-polenske pogacice odlicno rjesenje , bar za moje uslove pcelarenja..

Brdskoplanisko pcelarenje je strpljivost , jer tu sve sporije ide , i sve se sporije desava ..

SAMIR OMEROVIĆ

Autor teksta

SAMIR OMEROVIĆ
Pčelar prakticar sa iskustvom od 20 tak godina   u Hadzicima (BiH) . Inace sam dip.ing.sumarstva. Bavim se uzgojem matica i istrazivanjima medonosnog i ljekovitog bilja . Aktivni sam predavac po temama: Zivot i razvoj pcela i medonosnog bilja brdskoplaninskih podrucja.  
ProIzvodim alkoholne tinkture kas 81 , nozevoj

Mi smo najčitaniji pčelarski sajt u regionu -Brojač pregleda

medpčelarskimagazin

Reklamirajte svoje proizvode na sajtu

Sajt je počeo sa radom 2016 god i najčitaniji je pčelarski sajt u regionu. Marketing je način da i dalje postoji sajt i pomaže pčelarstvu . Dragan Radanović-urednik sajta

PRIJATELJI SAJTA

Najčitaniji pčelarski sajt

medpcelarskimagazin

Ljubav prema pčelama

1 %
Copyright medpcelarskimagazin ©️ 2016