HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE

Ovim tekstom se oko određenih radnji ograđujem jer je pisan za brdsko planinski teren a na mom pčelinjaku je nadmorska visina oko 450 m/n/v, ali se isto dešava u drugim krajevima samo možda malo kasnije ili ranije ili duže i kraće traje zimovanje pčelinjih društava.

 

Poznata je činjenica skoro svim pčelarima da krajem ljeta i početkom jeseni dolazi do smjene generacija ljetnih i zimskih pčela. No, da li baš svi pčelari vode računa o nekim možda sitnim ali važnim detaljima, koji mogu značiti lakše prezimljavanje ili gubitak pčelinje zajednice tokom zime. Kod pčela koje ulaze u zimu dešavaju se određeni fiziološki procesi koji im olakšavaju lakše zimovanje ali i da njihov životni vijek traje duže i koje su sposobne da u proljeće odhrane prvu generaciju pčela, što je jako važno za pčelinju zajednicu. Pčele u jesen sakupljaju hranu koja im služi kao zimnica i zaštita (nektar, polen, propolis) ali isto tako pčele sakupljaju određene rezerve u svom tijelu. Te rezerve su u vidu bjelančevinasto-masnog tkiva koje se sastoji od masnih stanica i nakupina bjelančevina, naziva se VITELOGENIN. O ovoj temi ima poseban tekst koji mi je ustupila prof. dr. Jevrosima Stevanović sa Veterinarskog fakulteta Univerzitet u Beogradu. Ovo masno-bjelančevinasto tkivo je jako važno za lakše prezimljavanje i pčelar može olakšati svojim pčelama ako na vrijeme odradi određene radnje. Također valja napomenuti da i kod ljetnih pčela postoje ove naslage bjelančevinastog tkiva ali u manjem obimu u vidu bjelančevinastih nakupina i masnih kapljica. Upravo ovo bjelančevinasto-masno tkivo VITELOGENIN omogućava pčelama da u nekim krajevima sa većom nadmorskom visinom žive i 5-6 mjeseci, a u nekim tokom cijele zime skoro da i ne prekidaju sa leglom.

 

Pčelari koji imaju postavljene pčelinjake na mjestima gdje nema dovoljno polena, trebaju voditi računa da pomognu pčelinjim zajednicama da im na neki način dodaju polen od kojeg  zavisi razvoj masnih bjelančevinastih rezervi u ždrijelnim žlijezdama i masnog tkiva, ili u jesen da sele pčele na mjesta gdje ima biljaka polenarnica. Posebno je važno da pčelinje zajednice uđu u zimu sa dovoljnim količinama perge i da se na vrijeme izvrši smjena generacija pčela, da pčelinja zajednica bude zdrava i sa dovoljnom količinom kvalitetne i pravilno raspoređene hrane. Pčelari trebaju nastojati da im pčelinje zajednice uđu u zimu sa optimalnim brojem pčela.

 

U literaturi stoji da oko 10.000 zimskih pčela može svojim vlastitim bjelančevinama odhraniti oko 1000-1500 larvi. Također je poznata činjenica posebno u brdsko planinskim područjima (osim primorja i Dalmacije) da su pčele koje su izležene krajem avgusta mjeseca pa do polovine septembra najvitalnije i najlakše podnose zimovanje i koje su najsposobnije da u proljeće uzgoje leglo i obnove pčelinju zajednicu (Institut u Harkovu). Kada znamo ovu činjenicu da su pčele koje se izlegu krajem avgusta, čija su jaja položena krajem jula ili polovinom avgusta mjeseca, jednostavno ovo saznanje pretvorimo u djelo DOBRE PČELARSKE PRAKSE. To se misli na forsiranje matice da u periodu jula i početkom avgusta polaže što veći broj jaja. Kako forsirati maticu? U mjestima gdje je ovo bespašni period treba pčele prihranjivati. Neki pčelari na žalost izvrcaju sav med i nastoje dodavanjem ogromnih količina sirupa da nadomjeste tu količinu. Svakako da pčele mogu prezimjeti na šećernom sirupu, lakše nego na medljikovcu, ali se javlja onaj problem s početka ovog teksta a to je masno bjelančevinasto tkivo VITELOGENIN kojeg i ako ima to je jako malo i u proljeće još ako su vremenske prilike promjenjive kao zadnjih godina javlja se veliki problem oko odgoja nove generacije pčela i većina takvih zajednica na žalost ili umire u proljeće ili cjelu godinu ne može ni za svoje potrebe da sakupi dovoljnu količinu hrane. Još jedna opasnost koja se u posljednje vrijeme javlja kod nekih pčelara jeste prihranjivanje zajednica sa visokofruktoznim kukuruznim sirupom posebno ako kupuju gotovo pripremljeno u kojem se nalaze tvari koje su nepoželjne za pčele i takva zajednica nema dobro razvijene pčele.

Dakle, treba voditi računa o jesenskoj prihrani pčelinjih zajednica. Svakako treba oni pčelari koji daju sirup da to odrade na vrijeme. Ovdje se misli da se „iskoriste“ one ljetne pčele koje će ionako umrijeti većina njih do zime. Treba da one prerade taj sirup ili neku drugu hranu kako bi ove pčele koje se izlegu krajem avgusta i početkom septembra koje će zimovati, bile što manje izrađene pretvaranjem sirupa u med.

 

Najbolje je da pčelinja zajednica zimuje na prirodnim pčelinjim medovima koji nisu problem tokom zime. Izbjegavati zimovanje na medovima od medljike. Uz sve gore pomenuto istovremeno moramo voditi računa o varoi koja je baš u ovo vrijeme u usponu svog razvoja i koja uz direktnu štetu na pčelama nanosi mnogo veću štetu kao prenosilac virusa. Varoa je također jako važan faktor za zimovanje pčelinjih zajednica. Nije toliko bitno kojim preparatom će ko tretirati, koliko je važno da se tretiranje odradi na vrijeme.

Poznato je da većina pčelara to radi godinama istim hemijskim sredstvima i mi na taj način vršimo „selekciju varoe“. Neki će pitati kako? Varoa već postaje rezistentna ili imuna na neka sredstva i pčelari povećavajući dozu sredstava utiču na to da se i varoa prilagođava povećanoj dozi i na taj način opstaju one nejotpornije jedinke koje dalje rađaju mlade varoe otporne na to sredstvo i tu dozu. Trebalo bi da se mijenjaju sredstva i preparati i zasigurno se može pčelariti sa varoom bez neprovjerenih i neregistrovanih preparata. Problem se javlja i od strane raznih poljoprivrednika koji rade razna prihranjivanja i tretiranja svojih ratarskih i voćarskih kultura pa nam pčele umiru tokom sezone ili čak unesu med i polen sa tih kultura i to je dodatni problem za nas pčelare.

Po meni varoa je problem prostora i njena štetnost bi se mogla svesti na minimum ako bi svi pčelari jednog prostora, bili članovi lokalnog udruženja ili ako nisu članovi, svaki tretman na tom prostoru odradili u što kraćem vremenu. Bilo bi naravno dobro da to sve ide planski od strane lokalnog udruženja, ali… mi pčelari smo malo čudni …????????

Možemo mi u pčelinjoj zajednici imati dosta pčela pa i sa dobrim masnim naslagama tkiva, ali ako nam varoa u jesen unakazi pčelu dok je još u leglu ili ne vodimo računa o nozemozi i o cjelogodišnjoj higijeni pčelinjaka, pčelinje zajednice pa i nas samih sa pčelarskom opremom, opet nam se javlja problem da u proljeće imamo punu košnicu hrane a pčela skoro da i nema ili jako slaba zajednica. Dakle pored vođenja računa da na vrijeme odradimo zadnje vrcanje, da nam pčele uđu u zimu sa dosta kvalitetne hrane, pravilno raspoređene, zdrave i sa produktivnom maticom, moramo voditi računa i o varoi da i nju na vrijeme tretiramo i tek tada se možemo akobogda nadati da će nam u proljeće zajednica na vrijeme opet izvršiti SMJENU GENERACIJA, prije toga zimska pčela sa dosta rezervnog masnog tkiva i perge koju smo ostavili u jesen odgojiti prvu generaciju pčela i biti uspješan dolazak ljetnih pčela koje će nam donijeti ne samo radost već i određenu korist.