HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE

             O pcelarstvu danas!

Godine se za godinama vuku i tako prolaze desetljeća,a negdje duboko u mojim moždanim vijugama osta ugraviran tihi i lijep govor našeg uvaženog velikana pčelarstva sada pokojnog Ivana Venera,, kako sve u privrednom pčelarstvu mora biti plaćeno:svaki korak, svaki ekser,, nije to tako sa hobi pčelarenjem, govorio je legenda Yu pčelarstva svojim umilnim glasom.

Pise:H.Zlatic

Znao je iskusni i vrsni pčelar šta govori,,pčelaru je med najmanje sladak,,ne sumnjam u njegov promišljeni govor!! Ono što mene brine su ,, paketni rojevi ,, gdje oni završavaju? Mnogi su pčelari osjetili gorčinu meda pa odlučiše da se bave proizvodnjom ,, paketnih rojeva ,, i mislim se, nije to nimalo naivna odluka kada je med već pčelaru postao gorak. Ono što mene brine je to:gdje završavaju svi ti paketni rojevi od nekih 1.2 kg pčela? Dali je pčelarstvo toliko u (ekspanziji) ili je propadanje pčelinjaka i izumiranje pčela toliko evidentno da se svake godine ako ne na hiljade (tisuće) onda bar na stotine paketnih rojeva negdje slegne?! Kod početnika nisu sigurno, ne, nemamo mi toliko početnika!!! Nemamo ni toliki broj gubitaka kod početnika oni su hobisti i ne gledaju na računicu a tako nam je govorio i veliki pčelar Ivan Vener. 

Gdje odlaze paketni rojevi,možda profi pčelarima koji svoje osnovne zajednice pojačavaju ,,paketnim rojevima,,pred neku glavnu pašu te tako dolaze do većih prinosa ili je kod istih evidentan broj gubitaka svake godine koji se želi pokriti rojevima iz kartona?! Mislim da je ovo tabu tema i ne znam zašto mi u opšte pade na pamet da o ovome pišem. Volio bih da mi neko pojasni od nas pčelara čisto da se zna kada je zadnji put i zašto naručio neki ,, paketni roj,,koji je pretežno bez matice kako sam ja to razumio. Koliko dugo sam ja na ovim društvenim mrežama prisutan nitko ništa ne napisa na ovu temu ,,paketni rojevi,, i njihova primjena, il sam ja preskočio ovu temu u nekoj grupi pa je nisam vidio.

 Pčelarstvo se jako brzo usavršava imamo sad i sms vage, dugoročne vremenske prognoze,sad znamo unaprijed kada ćemo se nasekirati, a kad ne, da se razumijemo nisam ja protiv ni jednog ni drugog naprotiv ja sam za sms vagu i dugoročnu prognozu! Vaga javi kada nema unosa a vremenska prognoza nas obavjesti na koji način da spremimo svoje zajednice. Ako vaga ide u minus a dugoročna vremenska prognoza najavi loše vrijeme pčelari se opredijele za proizvodnju rojeva kažu pčelaru bogami med, nimalo sladak nije,opet rojevi, gdje isti završe,dali mi to sve prodamo ili nešto ostavimo i za sebe,govorili nam ovo šta-rojevi-rojevi-rojevi?!

 Prođe mnogo destljeća pa se i ne sjećam šta bi meni povod da se bavim pčelarstvom. Ono čega se najviše sjećam je skidanje zaostalih pčela jednog roja. Moj djed mamin otac bavio se pčelarstvom, jednog dana izroji mu se roj ja gledam kao dijete nekih sedam, osam godina sam tad imao. Uze djed trnku (pletaru) strese roj i odma ga odnese na mjesto u pčelinjak. Isto večer vidim na grani se skupio neki manji broj pčela jako nisko taman da ga ja mogu dohvatiti uzmem ti ja plastičnu vrećicu i satresem mali rojić u njega tada sam osjetio prvi put gorčinu meda,izbodoše me lijepo ali ja uporan odnesem one pčele pod jednu od praznih djedovih trki i ispustim pčele sutradan dođem da gledam moj roj,kad ono nema pčela da ulaze u trnku kako koja izleti više se ne vraća.

 Odem ja do djeda i ispričam mu svoju priču gotov plačući a oba mi se oka već zatvorila od uboda tada mi djed reče:“ E’moj sine nemaju one maticu pa se vratile u onu zajednicu odakle su se izrojile!“. Pomilova me po glavi i upita,,hoćeš li biti pčelar,,ja kao iz topa odgovori hoću,ni dan danas ne znam zašto sam to rekao kad sam bio izboden do bola. Od tada znam da roj ne može bez matice u to vrijeme ne bješe paketnih rojeva. Kroz svoju skromnu pčelarsku praksu nastojao sam učiti od najboljih iz njihovih knjiga i video zapisa kojih ne bi baš mnogo u to vrijeme. Pčelarski časopisi se u to vrijeme ne dijeliše na više nacionalne nego na Jugoslovenski a svi pisci knjiga pčelarstva i predavači u to vrijeme bili su moji uzori u ovom plemenitom zanimnju!

H.Zlatic

 Kako živim tako i pčelarim u Bosni opsužujem preko 80-tak košnica u Austriji je to nešto manje. Pčelarstvom sam se počeo baviti sa 14 godina tačnije 1984 godine. Počeo sam sa DB košnicama a pčelario sam i sa Gerstung,Zander, a trenutno pčelarim sa LR u kombinaciji sa Farrarom. Rado pišem i objavljujem svoje tekstove na društvenim mrežama volim da se družim sa svim pčelarima svijeta a pogotovo sa pčelarima ex YU. Volim da podijelim svoje teško stečeno iskustvo a još uvijek rado učim i usvajam nova saznanja u svoju praksu. O stručnim spremama i titulama ne želim da pišem ja sam pčelar praktičar koji se dugi niz godina muči da nauči nešto od pčela i iskusnih ljudi.

Kao što reče naš dobar predavač Goran Tomic citiram:“Ne treba potcjenjivati pčelare početnike mnogi od njih će postati veliki i uspiješni pčelari.“Ali ni početnici ne bi trebali potcjenjivati iskusne pčelare,iskusni pčelari su zaboravili više od pola onoga što početnici treba da nauče. Prijatelju moj, drago mi je da ste zainteresirani za moj tekst ja sam  zahvalan vama i ljudima koji nastoje biti realni kada je pčelarstvo u pitanju nije to nimalo lagan posao niti hobi treba mnogo znanja i snage uložiti u pčelarstvo da bi se došlo do nekoga cilja.

Fotografije i tekst Hamid Zlatic

Kontakt : hamid.zlatic69gmail.com