HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE

Pise Hamid Zlatic

Pčelar sa nastrpljenjem očekuje proljeće kako bi virnuo u unutrašnjost košnice. Kod prvog unosa cvijetnog praha otvara se sezona kako za pčele tako i za pčelara,u direktnom radu sa pčelama.
Nije greška, ako se i u rano proljeće pojavi neki lijep dan,bez vjetra, da pčelar virne u košnicu,pogotovo onu za koju postoji sumnja da ima staru maticu,da je uzimljena sa malom količinom hrane,malom količinom pčele,takve košnice treba otvoriti onda kada se pčelar osjeća komotno,kada mu nije potrebna veća količina odjeće poput bunde,dzempera i kada je košnica lijepo osunčana a pčele nesmetano izlaze i ulaze u košnicu sa korpicama cvjetnog praha.

Pčelari su čudna sorta!

 Temperatura zraka ne mora biti visoka ako je košnica prije otvaranja na dva tri ili više sati bila osunčana,unutrašnjost košnice bit će zagrijana sunčevom svjetlošću tako da će se pčele po cijeloj unutrašnjosti košnice nesmetano kretati,iznosit će mrtve pčele izbacivati će ostatke utopljavajućeg materijala ako ga je bilo na podnici i to je znak da se pčele nesmetano kreću po podnici gdje je temperatura najniža,još ako pčele uspostave stražu na letu,to je dodatni signal da pčelar može malo virnuti u takvu košnicu i izvršiti uvid u stanje pčelinje zajednice kako bi blagovremeno mogao poduzeti i otkloniti moguće nedostatke. Vađenje okvira po okvir i njegovo detaljno pregledanje sa svih strana je zabranjeno u ovo vrijeme. Isti slučaj je i sa traženjem matice kako bi se pčelarevo zadovoljstvo upotpunilo sa otvaranjem košnice.

 Ako u toj ranoj fazi pčelinja zajednica ima 6-8 kg hrane bez obzira kako je hrana razmještena unutar košnice,pčelar nema potrebe da pretura i prebira okvire sa medom ili pergom i tako bezpotrebno rashlađuje košnicu. Isto je i sa traženjem matice,leglo u to vrijeme nalazi se pretežno na središnjim okvirima ako nađemo leglo,bilo zatvoreno ili otvoreno odma ga vraćamo na njegovo mjesto, do okvira sa leglom se vraćaju okviri po redoslijedu oni koji su bili do legla i to je to. Ako nema legla treba sačekati toplije i pogodnije vrijeme pa izvršiti detaljan pregled, a poneka matica u rano proljeće počne zalijegati i kasnije. Ako imamo leglo i hrane 6-8 kg košnicu treba zatvoriti i ne otvarati do dodavanja prvih satnih osnova.

 Usputno se mogu odraditi i neki dodatni radovi,ko želi može suziti pčelinju zajednicu unutar košnice nekom pregradnom,stirodurom itd. Ima svrhe ovo raditi,pustite vi kraju one koji pričaju da pčele samo griju unutrašnjost gnijezda gdje se nalazi leglo. Jeste to je tačno da pčele griju unutrašnjost ali se odvaja i dio toplote izvan pčelinjeg gnijezda,ta toplota olakšava pčelama zagrijavanje unutrašnjosti pčelinjeg gnijezda tako da pčele troše manje energije na podizanju temperature u predjelu legla a odvajanjem toplote ka perifernim dijelovima košnice pčelama se omogućava lakši pristup hrani i ako su noći i dani još uvijek hladni. Isti je slučaj i sa utopljavajućim materijalom ispod krova košnice.

 Utoplite gornji dio košnice sa stirodurom ili nekim drugim materijalom,ali na način da pčele nisu u direktnom kontaktu sa tim materijalom kojega bi pčele grizle i na taj način one bi stvarale mini deponiju unutar košnice. Ako ne utoplite košnicu i ne suzite njenu unutrašnjost opet ništa niste propustili, 90% pa i više pčelara to ne čini pa opet su jako uspiješni u pčelarstvu. Moja preporuka pčelarima sa manjim brojem košnica je da svojim pčelama posvete više pažnje i njege,poklonjena pažnja i njega pčelinjim zajednicama od strane pčelara bit će pčelaru sigurno vraćena od strane pčela. Svi oni koji žele da postave pvc foliju neka je tada postave,ako je već nisu postavili.

 Oni koji se plaše vlage neka sa zadnje strane košnice presaviju pvc foliju tako da na zadnjem dijelu košnice od 2-3 cm nemaju foliju neće napraviti nikakvu grešku,ali je bolje da je folija preko cijele košnice. Sa folijom ili bez folije kod svih jakih zajednica pojavit će se vlaga na perifernim ramovima kao i zidovima košnice. Svi oni koji imaju dobra iskustva sa dosadašnjim radom na svome pčelinjaku neka ništa ne mijenjaju,jer nemaju potrebu za promjenama .
Ako prilikom pregleda ustanovimo da neke od zajednica nemaju dovoljno hrane tada je idealno vrijeme da se zajednicama sa nedostatkom hrane da pogača,tada pogača nema velike štete po pčelinju zajednicu. Znam neki će reći nema nikakve štete,ja odgovorno tvrdim da ima štete iz razloga što još nije u potpunosti došlo do smjene dugoživećih sa kratko živećim pčelama. Ali ako neko tvrdi da ima odlične rezultate sa dodavanjem pogače zašto ne nastaviti sa takvom praksom. Svi oni koji dodaju pogaču kao dopunsku hranu trebaju da imaju u vidu, da jaka zajednica u rano proljeće utroši ili prenese za nekih 10-tak dana 1 kg pogače, a kod nekih zajednica zna se desiti i do 2 kg za 15-tak dana.

 Zato ako dodamo pogaču pčelinjoj zajednici za 10 ili 15 dana treba istu zajednicu ponovo otvoriti i po potrebi dodati joj pogaču a da se pri tome stari dio pogače pomjeri u stranu bez njenog odstranjivanja kako bi je pčele u cjelosti iskoristile. Ima pčelara koji su razvili razne sisteme tako da na jednom dodaju veće količine pogače tako da svoje zajednice mogu rjeđe otvarati nakon prvog dodavanja pogače.
Što znači da, zajednicama kojima ne dodajemo pogaču,koje imaju maticu i zalihe hrane od 6-8 kg ne vršimo pregled do dodavanja prvih satnih osnova. Zajednice kojima dodamo pogaču, potrebno je otvarati svakih 10-15 dana kako bi im dodali narednu pogaču,kada dodajemo pogaču svaki puta rashladimo pčelinju zajednicu a dodatno i opteretimo dugoživeću pčelu preradom pogače koja se još neko vrijeme nalazi u košnici i koja ima izuzetan značaj za rani i brzi razvoj pčelinje zajednice. To nije moj stav nego je to stav većine kolega, mada taj stav nema naučno utemeljenje tako da svi oni koji smatraju ovaj stav ne utemeljenim, imaju pravo na to.

 Ono što pčelar ne bi smio dozvoliti u rano proljeće je da mu pčele budu gladne i da umru od gladi,ako nema hrane u košnici a nemamo zalihe meda u okvirima onda bez razmišljanje pčelama treba dati pogaču a kada se ukaže prilika zalihe dopuniti šećernom otopinom 1:1 ili 3:2 u korist šećera. Slabe zajednice koje imaju matice ne treba odma pripajati drugim zajednicama. Iste treba utopliti njegovati i sačuvati za posle. Zna se desiti da se kod jake zajednice smanji produktivnost matice da ista postane trutuša tako da slabe zajednice mogu igrati važnu ulogu u spašavanju takvih zajednica pripajanjem ili spajanjem sa jakom zajednicom u budućnosti. 

Kod ovog pregleda treba zamijeniti sve ubuđane okvire ako ih ima,vlažan utopljavajući materijal,pune podnice očistiti i izvršiti dezinfekciju,sa zamreženih podnica treba ukloniti mrtve pčele a fijoke isprazniti i dezinfikovati. Zna se desiti da u košnice uđe miš da napravi štetu,isiječe saće a da pčele prežive u košnici,takvu košnicu treba odma sanirati,isječene okvire treba povaditi izvađene okvire treba nadomjestiti drugim okvirima sa medom i pergom iz rezerve ukoliko ih pčelar ima. Podnice u kojima je boravio miš treba obavezno očistiti odstraniti,dezinfikovati nekim od sredstava za dezinfekciju ili je opaliti sa let lampom. Prilikom pregleda, kada košnice ne budu više osunčane,sunce zađe za brdo stablo ili objekat daljnje pregledanje pčela treba prekinuti i ponovo nastaviti onda kada se steknu uslovi za to. Ako su temperature više nekih 20-tak stepeni sa pčelama se može nastaviti raditi i ako košnice nisu osunčane.

Pcelari su cudna sorta!

„PČELAR“

Jedan moj dobar prijatelj, poznavalac pčelara, i pčela, jednom prilikom reče“Pčelari su čudna sorta ljudi,“u druženju sa pčelarima, kako mi to volimo kazati „u živo“ kao i druženju po Facebook grupama sve sam uvjereniji da je moj prijatelj u pravu!Da je u pravu, potvrdit će i većina vas,da se radi u većini o vrijednim i marljivim ljudima,ali i sanjarima. Većina nas je i u stalnoj potrazi za znanjem,čitajući tako pčelarsku literaturu,gledajući predavanja na YouTube,slušajući predavanja u živo,dosta nas je aktivno i u pčelarskim Facebook grupama,osim što se u grupama družimo svakodnevno se nešto novo i nauči!Pčelari su svjesni“da je znanje izgubljena stvar,ko je pronađe njegova je“ tako da je veći dio pčelara u stalnoj potrazi za znanjem i novim saznanjima.
Znamo da se radi i o velikim sanjarima koji sanjaju neke bombastične paše, koje mogu dati zavidne količine meda i cvijetnog praha,repica,bagrem,amfora(bagremac),lipa,kesten,livada, suncokret i dr. Mnogima, od nas jeste san,a mnogima je i noćna mora. Noćna mora su vremenski uslovi, zbog kojih strepe pčelari,zadnje vrijeme sve je manje optimalnih vremesnskih uslova koji obećavaju dobro medobranje, i toga smo svi manje više svjesni,kao i trovanja pčela koja su sve izraženija.

Selenja,pretumbavanja,prevješavanja,ograničavanja,proširivanja,demariranja,razrojavanja,sužavanja još bi se tu moglo nabrojati na stotine raznoraznih izraza,teški su fizički poslovi za pčelara. Predavači sve do dodavanje prvih satnih osnova pune sale na svojim predavanjima,dok oni drže predavanja o velikim prinosima „pčelar sanjar“ kuje,svoje planove,razmišlja,aha, ovo je dobro,radit ću po uputama predavača i neće da omane.Ne razmišljajući da li je to sprovodivo u pčelarskoj praksi gdje ja ili vi pčelarimo, u većini se to zanemari,predavač se pomno sluša, a onda se njegovo predavanje želi preslikati,preslikati sve do detalja i prenijeti na vlastiti pčelinjak. Dali se nekada zapitamo, jeli to predavanje sprovodivo u praksi kod mene, u Bosni,gdje ima bagrema,ali manje nego što je to kod komšija i susjeda,značajnije šume bagrema kod nas su u Podrinju,Posavini,pored rijeke Drine,Save,Bosne,Sane, ili neke druge rijeke ili u njenoj okolini, gdje čim se malo okiša pojavi se magla,magla nije samo vani,magla je i u košnicama.

Predavač priča o drugom ili trećem bagremu, znam ja da se ne radi o drvoredu znam ja da ljudi sele pčele i da se radi o bagremu koji se preklapa pa pčelar koristi priliku ako nije uspio od prvi put,uspjet će od drugi, ako ne od drugi put, onda kako naš narod kaže „treća sreća“ pitam se da li toga ima kod nas u Bosni, da li takvog bagrema ima kod vas gdje vi pčelarite?Prolazim kroz Sloveniju bagrema ko u priči,Hrvatska ga ima još više,ima ga i u BiH samo ne toliko kao u susjeda,stari pčelari iz Ex-Yu tjeraše pčele na bagremovu pašu u Srbiju kažu tamo bagrem najbolje medi, i od tamo su najbolji predavači kada je bagremova paša u pitanju,ima ih dosta i iz Hrvatske,ali šta meni znači priča nekog šeika o naftnim poljima kada je kod nas u Bosni pitka voda zlato!

 Znam predavači su ljudi na mjestu,predavači koji ne lažu, nego iznose činjenice, podatke, o optimalnom broju pčela u jednoj pčelinjoj zajednici,strukturi pčela, ventilacijama i još o svemu i svačemu što je vezano za uspiješno medobranje bagrema kojeg ljudi nazvaše“vrhunskim medonošom“sve ja to razumijem,ali sve je to džaba,ako nema bagrema u našoj sredini u velikim zasadima, a po gotovo drugog ili trećeg o kome predavač priča. Još rekoše da je Bosanski, i ovaj naš bagrem iz regije trnovit i slabiji medonoša od Mađara, koji je daleko medonosniji od našeg kojega i ovako nema koliko bi nama trebalo.

 Pčelari,pričaju, kako je bagrem iscvjetao kao nikad,kako miriše al našim se pčelama ne sviđa taj bagrem,radije koriste neku drugu pašu za koju ih mi nismo ni spremali. A mi pčelari naredasmo nekih nastavaka i polu nastavaka,napravili smo neboder od košnice,prevješasmo zatvoreno leglo u buduća medišta i baš kada smo se nadali da će nakon što se pčele ispile(izlegu) iz satina, da pčele očiste stanicu a primateljice napuštanu stanicu napune nektarom desi nam se obratno.Satina na tom dijelu ostade prazna (rupa u sred okvira) dodati nastavci i polu nastavci predviđeni da prime kišu nektara razvukoše nektar tako da pčelar mora postaviti pitanje u Facebook grupi kada je med zreo i da li treba čekati da ga pčele poklope da bi se vrcao!Dobri su predavači, nisu oni krivi možda smo mi precijenili svoje pašne prilike,ovo se odnosi i na kolege iz regije a ne samo na nas!

 Mnogi će reći kod mene je Masallah i jeste ali je to rijetkost,pune su sale pčelara na predavanju trebale bi teći rijeke meda a ono,,jok,, meda nema,ma ima meda,ali ga nema onoliko koliko bi pčelar želio! Ima rojeva rekoše povećat će mo pčelinjak.Postavili smo sebi ciljeve,uvećali pčelinjak,izvukli pouke iz dosadašnjeg rada sa pčelama,napraviti male korekcije u tehnici rada sa pčelama,sebe disciplinirati,odslušat ćemo još par predavanja,dokupiti opreme a onda naredne godine ambicioznije krenuti u nove pobjede. Često smo ubijeđeni u sebe,puni smo samopuzdanja koje u nama neprestano raste,toliko nam samopozdanje raste da nam je ne rijetko potreban neko,neko sa strane,da nam kaže,stani čovječe možeš li ti to finansijski i fizički izmoći?!

Ako bi smo loše prošli na bagremu,nadali bi se amfori(bagremcu)planirali bi postavljanje hvatača i skidača cvijetnog praha,cvijetni prah je na cijeni tri puta je skuplji od meda i na tome ponovo stičemo nova iskustva.
Kupina spada u tihe paše,ali za vrijeme sparnih dana može dati i lijepe količine meda za vrcanje,pčelar nikad ne gubi nadu! Tu je to nakon kupine,kraj je i prvog poluvremena za pčelara, u drugo polu vrijeme ulazimo optimistični, puni nade, i elana,predavači malo pričaju o medenju lipe i pripremi pčela za lipovu pašu, drže se ono predavanja,ali mnogo manje u odnosu na bagrem! Tada smo u dilemi koja lipa stvarno medi,krupnolisna,sitnolisna,parkovska,u šumama i na kojim visinama. U ex Yu lipa je dobro medila u Fruškoj Gori, Majevici,Grmeču,još kažu da je lipa jako zahtjevna kada su vremenski uslovi u pitanju,i jeste tako pčelari često znaju otjerati pčele na lipu sa punijim košnicama nego što ih vrate sa lipove paše!

 Pčelar ne posustaje odlučan je nema se mnogo vremena treba iskoristiti ostatak ljeta. Planinska livada je jako dobra i njen med je na cijeni, kao i šuski med,sve bi pčelar da to sa svojim pčelicama iskoristi. Oni koji su u mogućnosti svoje pčele odvesti na suncokret raduju se dobrom medobranju,naravno bez trovanja koje nije rijetkost na suncokretovoj paši. Seleći pčelari stalno su u strahu za svoje pčele od krađe pčela i opreme, ali su odlučni,drže se stare devize“na osovinama med rađa“stalno su u potragama za novim i boljim kako ih mi nazvasmo „mikro lokacijama“ jednostavno bore se lavovski!
Pčelari su čudna sorta ljudi slušaju predavanja,čitaju razne pčelarske časopise, čitaju i objave u Facebook pčelarskim grupama a opet rade po svome. Rade iz ljubavi,tako bar kažu,malo je onih koji to rade iz koristi! Pčele nas bodu iz ljubavi i mi njih mnoštvo pogniječimo spuštajući teške nastavke,polunastavke,poklopne daske, al sve je to ljubav.

 Pčelari su čudna sorta ljudi misle da sve znaju,a ne znaju koliko im je dato da znaju,pčele nam gotovo kod svakog pregleda prirede iznenađenje i bace nas u razmišljanje,bace nas na muke. Tako one nama dokazuju da mi znamo samo površno o njima,uzalud su titule,zvanja i znanja. Dijelimo sa na uspiješne,manje uspiješne i neuspiješne a gdje su znani?! Boje se da će neko argumentovano pobiti njihovu tvrdnju i drže se stare narodne poslovice“zlato je šutjeti“ili ne vredi se sa ljudima raspravljati,oni će i onako raditi po svome!
Ovo je moja priča,ovo sam ja,da li će se još neko naći u ovoj priči,to stvarno ne znam?! U jedno, sam sve više siguraniji“pčelari su čudna sorta ljudi“a neka smo,dobri smo!
Tekst napisao Hamid Zlatić
Foto Hamid Zlatić.