HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE

Odabir mjesta za pčelinjak.

Pise H.Zlatic

Iza mnogih uspiješnih pčelara osim toga što su dobri poznavaoci života pčela, njihovog predanog i marljivog rada stoji i dobar odabir mjesta za pčelinjak. Na osnovu mog višedecenijskog iskustva u radu sa pčelama došao sam do nekih zapažanja kada je u pitanju baš odabir mjesta za pčelinjak. Mislim da neki pčelari ne predaju preveliku pažnju ovom jako bitnom faktoru kada je pčelarstvo u pitanju.
Pčelari pa i predavači rađe pričaju o raznim tehnikama ili tehnologijama pčelarenja,prihranama,bolestima i drugim stvarima a nekako se zaobilazi ova tema, na koji način izvršiti dobar odabir mjesta za pčelinjak.[su_animate type=“flip“ duration=“3″][/su_animate] S’obzirom da među prijateljima imam prijatelja,pčelara,doktora,profesora,predavača nadam se da će ova moja tema potstaći neke na razmišljanje da napišu nešto više i stručnije od mene te da počnu održavati predavanja i tako skrenu pažnju pčelaru na važnost lokacije u kojoj će postaviti svoj pčelinjak.

 Pokušat ću ovaj tekst sažeti što je više moguće a da je pčelarima razumljiv, uvijek ostane nešto nedorečeno a možda je bitno vezano za ovu temu zato vas molim da kroz komentare pokušamo upotpuniti ovaj tekst i ispraviti eventualne propuste koji se često potkradu svakom piscu.

Dječija radoznalost.

Dok sam bio dijete bio sam okružen ljudima koji su pričali o pčelama i pčelarstvu,a nije bila rijetkost kada su ti pčelari pronalazili i donosili pčele iz prirodnih staniša u svoje pčelinjake naravno bilo je to davno krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Dječija radoznalost nije mi dala mira pitao sam kako i na koji način nađu pčele u prirodnom staništu,vješto su me izbjegavali smatrajući me nevažnim misleći kako ih neću razumjeti i tako. A posle su ulazili u međusobne razgovore na temu kako naći pčele u prirodnom staništu.

 Prvo što sam od njih zapamtio je da se u šumi ide uz potok,rijeku,neku ustajalu baru ili izvor i da se tu(opservira) posmatra,rekoše kako pčele traže najbliže pojilište dolaze na njega i nakon što se napune vodom podignu se naprave jedan do dva kruga i nakon toga lete u pravcu staniša,nakon prve pčele dolazi druga treća i tako redom pravac njihovog odlaska je gotovo isti ako se radi o jednoj zajednici, onda pčelar kreće u pravcu gdje su pčele odletjele tako da pčelar ubrzo i nedaleko od pojilišta pronađe pčele u nekom od prirodnih staništa. 

Šta nam ovaj primjer govori:pčele bez sumnje pri potražnji odgovarajućeg prirodnog staništa u koje će se naseliti traže da imaju i vodu u svojoj blizini. Kada sam počeo da pčelarim divio sam se uspiješnim i velikim pčelarima izučavao njihove tehnike rada sa pčelama primjenjivao ih gotovo u detalje na svom pčelinjaku,rezultati nisu bili zadovoljavajući,čak su znali biti i kontra produktivni.
Onda sam počeo istraživati biografije velikih i uspiješnih pčelara nakon nekog vremena istraživanja došao sam do zaključka da ti ljudi nemaju neku nadprosječnu inteligenciju ili naobrazbu bar kada je pčelarstvo u pitanju. Naravno bilo je i natprosječnih ali jako malo.

Znalci-znaju!

Odlučio sam da istražujem gdje ti ljudi pčelare gdje im pčele zimuju i gdje se nalaze u rano proljeće kasnu jesen i vruća i nepodnošljiva ljeta. Prilikom ovog istraživanja dobio sam neke odgovore:u velikom procentu nakon zadnje paše pčelinjaci pčelara zanalaca nalazili su se u dolinama pored velikih rijeka,pješčara,jezera jednostavno tamo gdje je vegetacija završavala kasnije a počinjala ranije.

 Uz vodotoke rijeka nalazi se medonosno drveće poput vrba a pored rijeka u polojima osim medonosnog bilja rastu i jako dobre polenarice tako da je rijetkost kod pčelara kod kojih se zimovnici nalaze na takvim mjestima da pčele moraju obilnije prihranjivati(sirupirati) ili davati neku dopunsku hranu kako bi se nadomjestio nedostatak cvijetnog praha-perge. Neki od tih velepčelara opasavali su svoje zimovnike zidanim ogradama kako bi smanjili u toku zime dodatno rashlađivanje košnica zimskim hladnim vjetrovima.

Dobro pčelama i  pčelaru znalcu!

Sa dosta prirodne hrane zaklonjene od vjetrova zimovanje pčela je sigurno, a proljetni razvoj buran uz minimalnu pomoć pčelara dolazi se do snažnih zajednica za iskorištavanje prve bagremove paše.
Nije rijetkost kod pčelara koji imaju zimovnike na lokacijama pored velikih rijeka,pješčara,jezera,močvara, u rano proljeće da imaju i jedno vrcanje a kod istih postoji mogućnost i oduzimanja cvijetnog praha kako nebi došlo do blokade matice naletom polena. Kada povučemo paralelu između ove priče sa onom prethodnom vidjet ćemo da je važnost vode to jeste važnost lokacija pored voda jako bitna, lokacije pored voda pružaju pčelama konfor i omogućavaju im brži razvoj ne samo u rano proljeće nego tokom cijele sezone bez veće pomoći pčelara sa sigurnim zalihama prirodne hrane u svakom dijelu godine.

Ako posmatramo kroz prizmu,vele pčelare, vidjet ćemo da su oni razvili svoje tehnike pčelarnja na osnovu svojih pašnih prilika u skladu sa nadolazećim pčelinjim pašama kako bi [su_animate type=“flip“ duration=“3″][/su_animate] nadolazeće paše što bolje iskoristili a pčele održali u kondiciji i tako imali jeke zajednice na svom pčelinjaku. 

Glavnim pašama predhodile su detaljne pripreme za iskorištavanje istih,a odabir mjesta za glavne paše uspješnih pčelara nisu bili parkovi niti manji drvoredi sa par medonosnog drveća bagrema,kestena lipe i dr. Ti pčelari su ciljano odabirali šume sa dobrim položajem,kvalitetnom zemljom od koje uveliko zavisi kakvo drveće i bilje na njoj raste kao i dužina njihovog cvjetanja. Jako su vodili računa o reljefu na i oko pčelinjaka te dobrom pristupu pčelinjaku to jeste putnoj komunikaciji koja je trebala omogućiti pčelaru u svakom momentu da lahko dođe do pčelinjaka i interveniše po potrebi.

 Bitnu ulogu u pčelarstvu zauzimaju hrastove šume pogotovu ako se nalaze u ravničarskim područjima gdje postoje bare,kanali osim što hrast(medun) daje lijepe količine medljike hrastove šume su i prozračne te u njima i oko njih raste mnogo pčelama korisno medonosno bilje.

Brdsko planinsko pčelarenje.

Mnogi pčelari koji su se posvetili brdsko planinskom pčelarstvu ujedno su i jako uspiješni. Njihov značaj u pčelarstvu nije ništa manji od kolega koji pčelare u ravnicama i gore pomenutim mjestima. Mi koji smo na granici između ravnice i brdsko planinskog dijela mogli smo bezbroj puta kod prirodnog rojenja ispratiti pogledom roj koji nije odletio u pravcu ravnice nego u pravcu brda i njenih šuma. Mnogi će to protumačiti na način kako šume obiluju velikim brojem šupljeg drveća, da su tamo i pećine špilje gdje je pčelama lakše pronaći stanište,to jeste svoje krajnje odredište gdje će se smjestiti i započeti graditi svoje prvo saće u kojem će lagerovati hranu i odgajati leglo. 

Takvo tumačenje odlaska pčela u brda ima svoje utemeljenje ali to nije i jedini razlog te njihove odluke,imamo slučajeva gdje se pčele nasele u dijelovima građevina gdje žive ljudi nije rijetkost da se pčele nasele u napuštana vozila kao i u pneumatike kod vozila koja stoje itd. Mi znamo da planine obiluju izvorima,potocima,manjim jezerima ali i raznolikom biljnom florom koja je pčelama potrebna.

 Vegetacija u brdsko planinskim predjelima počinje nešto kasnije, cvjetanje biljaka se preklapa a mnoge i cvjetaju u isto vrijeme,tako da je teže dobiti sortni med ali med sa takvih mjesta je jako dobrog kvaliteta a da pri tome ne moramo misliti dali je i sa čim tretirano bilje koje naše pčele posjećuju. U brdsko planinskom dijelu u malom radijusu kretanja, razlike u nadmorskim visinama se brzo mijenjaju stotinjak pa i više stotina metara od centra radijusa.

 Planine imaju svoje kotline,prevoje,perivoja, tako da na takvim mjestima jednoj vrsti medonosnog drveća ili biljaka vegetacija se znatno produžava ako u obzir uzmemo sjeverne i južne padine te osoje i prisoje onda ćemo još bolje znati cijeniti brdsko planinsko pčelarenje,umalo da zaboravim pomenuti važnost jelovih šuma za dobijanje visoko kvalitenog meda. Bitno je pomenuti i biljnu uš(vaš) kao i mrave koji su veliki saveznici pčelara i pčela u dobijanju meda(crnog zlata)koji je na evropskom i svjetskom tržištu jako cijenjen.

Planinsko pčelarenje,samo za znalce!!

Velike nadmorske visine – planine jako su bitne i pogodne za proizvodnju matične mliječi,za formiranje oplodnih stanica i dobijanja selekcionisanih matica. Planine su skromne sa nektarskom i polenskom pašom što ne znači da pčelar znalac ne može imati korist i na planini. Jedan broj pčelara specijalizirao se te koristi te uslove za proizvodnju matične mliječi,,Gele Royal,,koja je na tržištu jako cijenjena tako da pčelar specijaliziran u ovoj oblasti uz pomoć pčela i planine može ostvariti značajnu ekonomsku dobit radeći svoj posao stručno i predano. 

Skoro isti je slučaj kada je u pitanju selekcija matica, na većim nadmorskim visinama pčelar ne vidi neku bog zna veliku računicu a gotovo je i nema kada je proizvodnja meda u pitanju tako da su planine manje naseljene pčelama zato je lakše raditi na selekciji matica, još ukoliko takva mjesta nisu posebno zakonom zaštićena.

Iz ovog teksta mogu se donijeti različiti zaključci,neki će reći budućnost pripada selećim pčelinjacima,neki pak će razmisliti o stacionarnom načinu pčelarenja tako što će ti stacionari biti na različitim mjestima prateći nešto od ovoga što sam napisao. Mnogi će ostati pri svom stavu da je najbolje ono što je njihova dosadašnja praksa pokazala.Ja sam ostvario svoju želju napisao sam tekst koji se ne može naći u knjigama ili na netu. Kroz svoj rad sa pčelama zapisivao sam mnoge stvari pa velim šteta je da sve to padne u neki zaborav možda ova moja besjeda nekome bude od korist dragi moji prijatelji.

Foto Hamid Zlatić.

Kontakt : hamid.zlatic69gmail.com