HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE

MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM

Translate

PRIJATELJI SAJTA

Prof.Sulejman Alijagić

Mogu li pčelari uticati na  smanjenje zimskih gubitaka?

               Smanjiti zimske gubitke

Ne želim da ovim tekstom bilo koga ne daj bože ponižavam, niti omalovažavam, već samo da razmjenim iskustva sa mnogo iskusnijim pčelarima od mene. Zbog toga ovaj naslov prvo sam sebi postavljam i pitam se?

Pise Prof. S.Alijagic

Iskreno smatram da svaki pčelar na svom pčelinjaku, ma koliko imao iskustva snosi odgovornost za svoj pčelinjak. Postoje vremenske nepogode koje nas prate, posebno zadnje dvije – tri godine, no moramo se pogotovo u zadnje vrijeme brzo prilagođavati na takve vremenske ne-prilike i nastojati pčelinjim zajednicama u datom momentu pomoći i olakšati da prezime lakše i mi budemo bez zimskih gubitaka.

 Znamo svi da trebamo nakon zadnjeg vrcanja, liječiti naše pčelinje zajednice, svako ima svoje metode i sredstva, da trebamo po potrebi prihraniti pčelinje zajednice, posebno tamo gdje pčele imaju tzv, tamne medove kao što je  medljikovac zbog kojeg se ubrzava propast pčelinje zajednice ukoliko pčele zimuju na medljikovcu. Znamo mi toga dosta o pčelama….ali opet zadnjih godina imamo gubitke ogromne.

 Uglavnom je često drugi krivac samo „ja nisam“  i uvijek „tražimo“ krivca u drugome, ovako dio pčelara ramišlja, na žalost. Jedan dio pčelara u jesen prihranjuje pčele visokofruktoznim kukuruznim sirupom, u kojem se nalazi mnogo rezidua i također povećava zimske gubitke. Poznato je da pčele najbolje zimuju i daju dobre prinose iduće pčelarske godine ako zimuju na prirodnom medu osim medljikovca. Mogu pčele dobro zimovati ako se u jesen doda sirup odrađen po propisima za to godišnje doba i ako zimuju na većim količinama šećernog sirupa također mogu prezimiti, ako je na vrijeme dat, prerađen i poklopljen ali u proljeće bez perge i svježeg polena nema razvoja zajednice. Haydak je još 1930. godine, zatim Taranov 1938. godine radio pokuse sa prihranjivanjem pčelinjih zajednica, jednih samo na šećeru prihranjenim, druge samo na medu i treće na medu i polenu odnosno pergi.

 Dokazno je da u proljeće kada treba da krene razvoj legla pčelinje zajednice koje su zimovale samo na šećernom sirupu, kad pčele nemaju dovoljno vitalogenina ili masnog bjelančevinastog tkiva, ako pčele potroše svoje rezerve tkiva a nema perge ili svježeg unosa polena ovakva zajednica ili umire tokom zime, proljeća ili cijelu sezonu ne uspijeva ni sama sebe bez pomoći pčelara održavati. 

Vorst i Jakobs (1980.) iz Belgije su utvrdili da pčele duže žive ako se hrane pergom, nego svježim polenom. Ovim su oni samo dokazali kolika je vrijednost bogatih rezervi perge u kasnu zimu i rano proljeće kada je i najpotrebnija za razvoj mladog legla. Slična istraživanja radio je Colin G. Butler (1949.) iz Engleske koji je utvrdio u svom eksperimentu da čak i pčele zaražene nozemozom duže žive ako se hrane pergom, nego svježe unesenim polenom. Ovdje ne treba ni spominjati pčele zaražene nozemozom koje nemaju niti perge niti svježeg polena, zna se na žalost rezultat! Veoma bitan posebno u proljeće jeste svježi polen iz prirode  za leglo i za mlade pčele radilice u prva tri do četiri dana njihovog života (Lesley J. Goodman, 1998.).

Prema ovim istraživanjima mlade pčele radilice dobijaju med, malo nektara i možda nešto malo mliječi za larve, ali je ishrana polenom jako bitna u prvih sedam dana zbog pravilnog razvoja žlijezdi  a količinski se smanjuje tek od osmog do desetog dana života. Zbog svega gore navedenog, mi pčelari smo djelimično „krivci“ ako svojim pčelama u jesen ne obezbjedimo polensku pašu. Vidimo naučno dokazano  a  i mi sami to uglavnom „znamo“ da nedostatak perge u kasnu zimu i rano proljeće, nepovoljno utiče na razvoj i snagu pčelinje zajednice. 

Problem je što jedan dio pčelara stalno u rukama ima digitron i računaju cijenu kg meda i kg šećera a ne prihvatamo realnost da današnje i nekadašnje pčelarstvo zbog mnogobrojnih klimatskih i drugih nepogoda, razlikuju se.

 Dakle za dobro uzimljavanje bitno je imati produktivnu maticu zatim  na vrijeme završiti zadnje vrcanje, po potrebi prihraniti pčelinje zajednice, izvršiti tretman liječenja i obavezno ostaviti minimalno dva okvira perge koje ja stavljam sa strane okvira sa vijencima meda oko legla. (gornja slika). Poznat je podatak kao naučno dokazan (Martha A. Gilliam, 1989), da se u multiflornoj pergi koju su pčele pripremile od raznih polenarnica može nalaziti oko 227 mikroorganizama (107 vrsta gljivica, 81 vrsta kvasaca i 39 vrsta bakterija) koje unutar perge imaju odlučujuću ulogu u prezimljavanju posebno početkom proljeća kada krene mlado leglo. Naravno postoji još radnji koje trebamo kao pčelari odraditi a to je na prvom mjestu dobra pčelarska praksa i poznavanje biologije pčela.

Mogu li pcelari uticati na  smanjenje zimskih gubitaka?"
Mogu li pcelari uticati na  smanjenje zimskih gubitaka?“

Neke od ovih radnji na različitim nadmorskim visinama rade se u različitim vremenskim terminima ali u suštini svi moramo odraditi isto i na vrijeme. Dakle kad pogledamo razne internetske portale izgleda da o pčelarstvu i pčelama „znamo“ skoro više nego one same a opet imamo ogromne gubitke. Uz poznavanje biologije pčela, ne mislim doslovce da moramo znati broj krila, očiju ili nogu, već život pčele i pčelinjeg legla.

 Za ovo možemo primjeniti naučno dokazana istraživanja i vjerujem uz primjenu dobre pčelarske prakse možemo smanjiti zimske gubitke na minimum. Uz sve gore nabrojano i svima nama „poznato“ trebamo znati koje su to pčele koje najlakše prezimljavanju zimu. Znamo mi svi da uglavnom dolazi do smjene generacija ljetnih i zimskih pčela što i nije pravilo baš kod svih zajednica, pa zajednice kod kojih se ne desi na vrijeme ova smjena, zajednice koje ostanu bez hrane, polena, zajednice koje se iscrpe kasnom preradom šećernog sirupa često stradaju prije počeka prave zime a veći dio kasnije u rano proljeće.

 Kako rekoh uz primjenu dobre pčelarske prakse, poznavanje biologije pčela trebamo primjeniti neka od dokazanih istraživanja kao npr. istraživanja sa Instituta u Harkovu (Ukrajina) koji su testirali preživljavanje  pčelinjih zajednica tokom zime prateći prevashodno koje ustvari to pčele najlakše prezime, prateći pčele izležene od jula do septembra mjeseca. Treba napomenuti da su pčelinje zajednice imale iste količine hrane i tretirane istovremeno.Došlo se do rezultata:

Pcele koje su izležene do 20. Jula, iz ove zajednice tokom zime gubici su bili oko 61% pčela

Pcele koje su izležene početkom avgusta preko zime se izgubi oko 18%

Pcele koje su izležene krajem avgusta i do polovine septembra zimski gubici su bili 12%

Pčele koje su izležene kasnije do kraja jeseni zimski gubici su bili preko 30%

Poenta je dakle da svako na svom terenu poznaje klimatske faktore i primjeni ova i druga naučna saznanja. Doduše trebamo znati da je ovo rađeno u Harkovu(Ukrajina) ali mislim da nema velikih odstupanja po pitanju njihovih i naših (kontinentalnih) klimatskih prilika. Kao što vidimo iz naučno dokazanog istraživanja a ne „rekla kazala“, da pčelinje zajednice čije su pčele izležene krajem avgusta i početkom septembra imaju najmanje zimske gubitke.Uz sve gore nabrojano ako prihvatimo i ovaj naučno dokazani podatak smatram da možemo uveliko smanjiti zimske gubitke. Ako su pčele izležene krajem avgusta to znači da bi mi uglavnom u kontinentalnim dijelovima, do polovine avgusta trebali završiti sa vrcanjem, liječenjem i manjim dijelom prihrane.

 Znači da bi početkom avgusta ako su matice nesigurne za iduću sezonu trebali ići na zamjenu matica. Zatim prihranu pčelinjih zajednica po potrebi kako bi taj sirup preradile tzv. ljetne pčele koje će ionako umrijeti i upravo od tih jajašaca koje matica bilo stara ili novoubačena izlegu se mlade pčele krajem avgusta i početkom septembra koje prema naučnim dokazima iz Harkova najlakše prezimljavanju i imaju najmanje zimske gubitke.

Znači početkom avgusta, nakon zadnjeg vrcanja i tretmana protiv varoe (kontinentalni dio) obavezno i ako ima unosa ići sa blagom stimulacijom kako bi matice zalegle što više jaja iz kojih se kako vidimo iz gore navedenog istraživanja izlegu pčele krajem avgusta i početkom septembra koje imaju najmanje zimske gubitke (pčelari južnih ili sjevernih predjela trebaju sami ocijeniti vrijeme ovih radnji).

 Naravno trebamo mi pčelari voditi računa o rasporedu i dovoljnim zalihama hrane u jesen, pravovremenom tretmanu protiv varoe, ventilaciji, higijeni….Prošla godina je bila izuzetno teška, znamo to svi. Plašim se na žalost da će pojedini pčelari zbog neozbiljnosti, nemara i „nadanja“ da će ipak kasna jesen (2017.)  dati prinose a znamo da zbog suše na žalost nije bilo ni nektara a posebno polena. Plašim se da će proljeće 2018. na žalost donijeti gubitke. Ja do sada namjerno nisam napomenuo da zadnjih godina nemam gubitaka, znaju to pčelari mog okruženja, kao i mnogi drugi pčelari koji također nisu imali gubitaka pa evo, možda jednog od razloga zašto hvala bogu nemam gubitaka.

Da napomenem da pčele tretiram samo dva puta u jesen nakon vrcanja ApiLife Var ili Thymovar i kasnije oksalnom kiselinom. Tokom cijele godine koristim građevnjake, u dimilici koristim majčinu dušicu (Thymus serpyllum) i tokom sezone koristim švicarsko sredstvo  Bienen-fit kojim prskam po satonošama i pčelama prilikom svakog pregleda pčelinjih zajednica koji djeluje umirujuće na pčele a ujedno kao antibaktericidno sredstvo u probavnom traktu i djeluje kao dezinfekciono sredstvo unutar košnice i pčelama daje vitalnost i olakšava njihovu higijenu i povećava imunitet.

Ako neko ima  još kakvih ideja, sugestija i prijedloga iz svoje prakse i iskustva da svi zajedno dođemo do što boljih rješenje i manjih zimskih gubitaka.

„Nije ZNANJE znati već je ZNANJE, znati drugom dati“, kaže jedna mudra izreka.Mnogi posjeduju ogromno znanje ali ga stidljivo „čuvaju“ a sa druge strane neki se „sa visine“ obraćaju posebno nama početnicima i „malim pčelarima“. Ne trebamo praviti razlike između velikih i malih pčelara, početnika i profesionalaca...Anton Tomec (ČZS) kaže da je u Sloveniji svaki pčelar veliki pčelar bez obzira na broj košnica, staž u pčelarstvu, samo ako nema zimskih gubitaka. Ovaj tekst je upravo tome posvećen, nadam se još boljim sugestijama da svi zajedno pokušamo da se prilagođavamo sve težim vremenskim ne-prilikama i da smanjimo zimske gubitke. Potrudimo se da budemo kao jedna košnica i primjenjujemo istraživanja,saznanja iz nauke ali i dobre pčelarske prakse.

Tekst fotografije S.Alijagic

Kontakt Mob + 387 61 787 161 E: mail pcela@bih.net.ba

Prof.Sulejman Alijagić

Autor teksta

Prof.Sulejman Alijagić

Završio je PMF  u Sarajevu, odsjek Biologija, smjer profesor biologije. Diplomirao na temi: Morfometrijske karakteristike medonosne pčele (Apis mellifera L.).Autor je mnogobrojnih stručnih radova na temu pčelarstva,dugogodisnji strucni predavac Spos-a(mnogobrojna strucna predavanja u Srbiji,BiH,Hrvatskoj,Sloveniji i C.Gori) vlasnik najprestižnijih priznanja i diploma iz oblasti pčelarstva, kako domaćih tako i svjetskih, sjajan pčelar praktičar i učitelj pčelarstva. Titule koje prate ovog skromnog čovjeka iz Velike Kladuše (BiH) skoro je nemoguce nabrojati.

Mi smo najčitaniji pčelarski sajt u regionu -Brojač pregleda

medpčelarskimagazin

Reklamirajte svoje proizvode na sajtu

Pet godine od postojanja sajta (2016 god)- i preko 233.456  poseta sajtu,doslo je vreme za korak napred.Novi dizajn,koncept...Uveli smo i marketing (jedini nacin da i dalje postojimo) Dragan Radanovic-urednik sajta

PRIJATELJI SAJTA

Najčitaniji pčelarski sajt

medpcelarskimagazin

Ljubav prema pčelama

1 %
Copyright medpcelarskimagazin ©️ 2016