HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE

Profesor Sulejman Alijagic nam je napisao i poslao zaista „profesorski“ tekst i to je najbolja preporuka da ga procitate!

Prvobitno tekst izasao u „BiH Pcelar“

Pise Sulajman Alijagic

Pčelinja zajednica predstavlja jedan složeni makroorganizam. Ona od davnina svojim morfološkim i radnim karakteristikama predstavlja predmet interesovanja čovjeka. Naučnici već stotinama godina pokušavaju otkriti tajne bezprijekornog funcionisanja pčelinje zajednice. Jedan dio tih „tajni“ je razjašnjen, ali je veći dio ostao prekriven velom tajne. Proučavanje pčele i pčelinje zajednice je od izuzetne važnosti za moderno pčelarstvo. Prodiranje u dubine njene organizovanosti, prodiranje u dubine života pčela, ima za cilj povećati prinose pčelinjih proizvoda, istovremeno pčeli ponuditi što ugodniji ambijent za život, obezbijediti joj život bez bolesti, zaustaviti njeno nestajanje…

Vojska koja ne umije iznevjeriti

Osnovna znanja govore da se pčelinja zajednica sastoji iz tri člana: pčela radilica, matice i trutova. Bez simbioze između ova tri člana nema ni života pčelinje zajednice. Sta pčelar onda mora znati da ovu simbiozu nikada ne prekine? U svakoj pčelinjoj zajednici radilice čine njene najbrojnije članove. Broj pčela radilica zavisi od godišnjeg doba, uvjeta vanjske sredine gdje je zajednica smještena, rojevnom nagonu… Dakle, iz ovog se vidi da broj pčela u pčelinjoj zajednici varira. Literatura kaže da je to od nekoliko hiljada do nekoliko desetaka hiljada. Izgledom, pčele radilice su najsitnije u cijeloj zajednici, odnosno, sitnije su od matice i trutova. Literatura kaže da se njihova dužina kreće od 12 do 13 mm, a težina je oko 0,1 gram.

 Prostom računicom može se izračunati da u jednom kilogramu pčela ima oko 10 hiljada pčela radilica. Ovo je bilo važno u neka davna vremena, kada su se rojevi prodavali na kilogram. Prilikom rojenja pčele radilice imaju težinu za oko 25% veću od standardne težine. Ovo je iz razloga jer pčele koje se spremaju za rojenje, u svom mednom mjehuru nose malu zalihu hrane koja im je neophodna, dok u novom domu ne uspostave normalan život pčelinje zajednice.

Žaoka, modifikovane korpice i medni mjehur

Sve tri člana pčelinje zajednice (matica, trutovi i radilice), imaju po tri para nogu, s tim da se kod radilica na zadnjim nogama nalaze modifikovane korpice koje im služe za sakupljanje polena i u određenom vremenskom periodu godine za propolis. Pčele radilice se također razlikuju od matice i trutova što imaju dobro razvijen medni mjehur koji im služi za smještaj nektara iz prirode U normalnim životnim okolnostima, kod pčela radilica ovariji (jajnici) su zakržljali tokom cijelog njenog života. Tek u rijetkim slučajevima, kada pčelinja zajednica ostane iz bilo kojeg razloga bez matice, a pčelar to ne primijeti na vrijeme, niti pčele uspiju da tihom zamjenom odgoje novu maticu, pčele radilice mogu nositi jaja. Međutim, takva jaja su neoplođena, a pčelinja zajednica u tom slučaju osuđena je na propast bez pomoći pčelara. Pčele radilice na svom zatku imaju žaoku, koja im prije svega služi u samoodbrani i odbrani zajednice.

 U borbi sa drugim insektima pčela ostaje u životu, međutim, ukoliko pčela ubode čovjeka, ili neku životinju koja ima tvrdu kožu, njena žaoka se odvaja od zatka i ostaje zarivena u koži. S obzirom da pčela ima otvoren krvni sistem, nakon kidanja žaoke iz njenog zatka, pčela umire. Kažem umire jer je pčela jedna od rijetkih životinjskih vrsta na Zemlji koja nikom, ama baš nikom u lancu ishrane ne nanosi nikakvu štetu već samo korisne stvari poput oprašivanja biljaka, prerade nektara u med, proizvodnje drugih pčelinjih proizvoda (polen, propolis, vosak, pčelinji otrov). Kada pčeli iscuri njen biološki sat, ona odlazi u prirodu, daleko od svoje zajednice, i tamo umire. Ovo je još jedan dokaz, da pčela nikada, ni u kom slučaju, i nikome ne nanosi štetu. Dakle moramo raditi na očuvanju naših pčela.

 Pčele radilice razvijaju se iz oplođenih jaja, koja matica polaže u radilične ćelije saća. Razvoj jajeta traje tri dana. Pčelari mogu da se uvjere da je prvog dana jaje u uspravnom položaju pod uglom od 90 stepeni, drugog dana nakoso (45 stepeni) i trećeg dana položeno na dno ćelije. Iskusni pčelari starost jajeta određuju upravo po njegovom položaju u ćeliji. Boja jajeta je prozirno bijela tako da se na tamnijem saću lakše vidi nego na svjetlijem. Prva tri dana larva biva hranjena samo matičnom mliječu a kasnije, ovisno o kojoj larvi se radi (matična, radilička ili trutovska), mijenja se sastav i količina hrane kojom pčele hraniteljice nastavljaju hraniti larvu.

 Stadij otvorenog legla traje od osam do deset dana (ovisno o kojem leglu se radi radilično, trutovsko ili matičnjaci), kada ih pčele voskarice poklapaju. Takvo leglo se zove poklopljeno ili zatvoreno leglo. Poznata je činjenica da se matica izleže za 16, pčela radilica 21, a trutovi 24 dana od dana polaganja jaja. Naravno, ovo vrijedi ukoliko je stanje u pčelinjoj zajednici idealno i po pčelinjim zakonima.

Životni vijek

Prvih dana nakon izlijeganja, pčele radilice odmaraju i uzimaju hranu iz ćelija. Kod radilica starosne dobi od 6 do 13 dana, prvo se razvijaju mliječne žlijezde, koje služe za proizvodnju matične mliječi, kojom radilice obilno hrane mlado leglo, kao i maticu tokom cijelog života osim kad ide u fazu rojenja i oplodnje kad smanjuju količinu matične mliječi pri njenoj ishrani. Nakon toga kod radilica mliječne žlijezde atrofiraju i aktiviraju se voskovne žlijezde sa starosnom dobi od 14 do 19 dana, kada pčele najviše grade saće. Jedno vrijeme tzv. kućne pčele ili spremačice polako izlijeću van košnice, upoznaju okolinu košnice, čuvaju stražu na ulazu u košnicu, poliraju i čiste ćelije saća, i nakon 20 tak dana svog života preuzimaju ulogu sakupljačica i odlaze po nektar, polen, vodu i propolis.

 Navedena podjela prema starosnoj dobi pčela za obavljanje određenih poslova unutar košnice vrijedi u idealnim uvjetima, dok je u našim prirodnim uvjetima vjerovatno fleksibilnija. Npr. ako se dese određeni poremećaji u prirodi, kišovito vrijeme, zahlađenje, trovanje pčela izletnica (što je kod nas u BiH posebno moguće zbog loše saradnje između voćara i pčelara)… mlade pčele radilice brže sazrijevaju i neki stadiji bivaju „preskočeni“ ili čak cijela jedna generacija izletnica umire na žalost. Također, nesavjesni pčelari mogu dovesti do određenih poremećaja u normalnom razvoju pčelinje zajednice. Što se tiče samog životnog vijeka pčela radilica, on varira i ovisi, prije svega, od intenziteta rada pčela. Zbog toga je važno isplanirati svaki detalj tokom cijele pčelarske sezone (vrijeme cvjetanja medonosnih biljaka, blizina i ispravnost vode, jačina pčelinje zajednice, vremenske neprilike…).

 Pčele koje su na paši dalje od medonosnih biljaka, više se izmore i njihov životni vijek traje prosječno 30-40 dana, a ako su pčelinje zajednice u povoljnim uvjetima sa obiljem medonosnih biljaka koje su bliže pčelinjaku, kao i voda u blizini, njihov životni vijek može trajati 40 do 45 dana, što povećava prinose u košnici. Također, životni vijek pčela ovisi od godišnjeg doba. Treba kazati da se navedeni životni ciklus odnosi samo na ljetni period. Dolaze nam sve teža i teža vremena, klimatske prilike se naglo mijenjaju i mi pčelari moramo uložiti najviše truda da sačuvamo našu medonosnu pčelu. 

Veliku stvar su uradili slovenski pčelari, ČZS na čelu sa predsjednikom Boštjan Noč i Peter Kozmus i što je UN 20. maj proglasio Svjetskim danom pčela. Moramo nastojati da pčele i pčelinje proizvode približavamo djeci od vrtića, osnovnih i srednjih škola i tako širimo ljubav i značaj pčela za čovječanstvo. U protivnom pčelinji sat će početi da curi, a znamo da čovječanstvo danas koristi skoro 70% hrane koja je direktno ili indirektno dobivena oprašivanjem pčela raznog medonosnog i ljekovitog bilja.

Zahvaljujemo se S.Alijagicu za ovaj vrhunski tekst