HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE

Moderan način u  borbi sa Varroa destructor

Desetinama godina unazad, složiti ćemo se svi, kako je nametnik varoa najveća muka svakog pčelara današnjice, bilo da se radi o pčelarima hobistima, profesionalnim pčelarima ili teška patnja samih pčela koje žive u svojim prirodnim staništima. Kud god krenuli u pčelarstvu, varoa nas koči svojim izravno štetnim djelovanjem na pčelinje zajednice.

Tekst i fotografije:D.Spancic

Dakle, varooza je nametnička bolest odraslih pčela i pčelinjeg legla uzrokovana grinjom Varroa destructor. Oplođene ženke parazitiraju na pčelama i hrane se hemolimfom, dok jaja polažu u radiličke i trutovske stanice poklopljenog pčelinjeg legla. Bolest dugo traje, a kada se razvije veliki broj parazita, zajednica brzo slabi i na kraju propada u potpunosti.
Pored toga što same varoe pčelama ugrožavaju život, problem je jer prenosi i više od dvadeset virusa, koji u ovom slučaju djeluju kobno po pčelinje zajednice. Poznato je kako je glavnina virusa oduvijek prisutna među pčelama, ali nisu bili tolika opasnost po pčele dok varoa svojim djelovanjem nije srušia imunitet pčelama. Nekada smo mogli u jesen tretiranjem srušiti na tisuće varoa i zajednica bi uredno prezimila. Danas tretmanom srušimo petsto varoa i zajednica preko zime propadne uz prisustvo virusa.

Pošto su pčele bile ugrožene od strane varoe, čovjek je pronašao kemijska sredstva kojima je tretirao pčelinje zajednice kako bi se oslobodio nametnika. Čovjek je odnio pobjedu nad varom na ovaj način, ali dugoročno gledano čovjek je samo pčelama produbio muke, varoe se nije riješio, već je istu pretvorio u još opasnijeg protivnika!

Usudio bih se reći kako je amitraz selektirao varou. Godinama su pčelari dimili svoje zajednice spomenutim kemijeskim preparatom u razmacima od 4-5 dana. Kako se varoa razmnožavala upravo u tih 3-5 dana, amitrazom smo je rušili, ali rušili smo kako da ih nazovem „normalne varoe“, dok varoe koje su se razmnožavale nešto brže nismo hvatali istim tretmanom. Što smo zapravo uradili? Omogućili smo ekstremnim varoama, koje se brzo razmnožavaju, priliku da prežive i produže vrstu. Danas imamo novi problem; varoa se izleže i već nakon dan ili dva ponovo uđe u leglo i sakrije se. Da, smatram kako smo selektirali varou i dobili još težeg neprijatelja koji se danas brže razvija nego je to bio slučaj prije deset i više godina.

 Amitraz je možda i bio dobar preparat, ali smatram kako ga se nije smjelo koristiti dok je u košnici bilo pčelinjeg legla. Jedan dim amitraza možda i ne bi bio toliko štetan po pčelarstvo da ga se koristilo nakon što je leglo u zajednicama u jesen prestalo, jer bi sve varoe bile vidljive i ranjive na pčelama, a amitraz ubojit po nametnika, bez da je ostavljao prevelike nakupine rizidua u vosku ili tragova u medu .Kada sam već spomenuo rizidue, onda moram spomenuti i druge kemijske preparate koji su u košnicama stajali nerijetko i više od četrdeset dana. Djelovali su kontaktno na nametnike i bili ubojiti, ali posljedice su trajne i štetne po pčele. Naime, većina takvih preparata trajno ostaju u vosku i nije ih moguće nikako izbaciti, čak niti pretapanjem saća.

 Ako uzmemo za primjer kako smo prije deset godina prvi put upotrijebili jedan takav kemijski preparat, a zatim iste te godine pretopili to saće i u proljeće iduće godine vratili ga u svoje košnice u obliku satnih osnova, tada postajemo svjesni kako ponovljeni tretman uduplava količinu otrova u zajednicama. Uzmemo li za primjer da smo takav postupak ponavljali deset godina za redom tada će vam biti jasno gdje vam pčele danas borave, kakav med vrcate i što nudite svojim kupcima na tržištu. Da li je to naš zdrav med? Čisto sumnjam!
Danas i ptičice na granama znaju kako nam je vosak upitne kvalitete, kako kemikalije doslovno isijavaju iz saća, rušeći pčelama imunitet, koje uz varou i viruse teško da imaju budućnost!

IDEJE  SMO PRETVORILI U  DJELA

Danas imamo sve više pčelara koji su prepoznali kako razno-razni preparati za suzbijanje varoe zapravo nisu prijatelji pčela. Jedan od njih svakako je i umirovljeni profesor Nikola Kezić koji mi je pustio bubu u uho kako rješenja ipak postoje i kako se varoe možemo osloboditi i bez navedenih preparata.
Najveći problem predstavljalo je pčelinje leglo za vrijeme aktivne sezone lipnja i srpnja (juna i jula), kada je varoa zapravo najveći neprijatelj pčela. Smanjivanjem trutovskog legla varoe se počinju razmnožavati u radiličkim stanicama, ugrožavajući izravno zimske pčele kojima tada prenosi viruse i otežava zimovanje pčela.

Kako bi izbjegli štetne posljedice varoe na zimske pčele, zamislili smo tri načina i podjelili se kao timovi pčelara gdje je svaki tim odrađivao svoju tehnologiju. Zadane tehnologije nazvali smo:
1. Izolacija matice
2. Vađenje poklopljenog legla
3. Upotreba blokatora

Izolacija matice

Iako nisam sudjelovao u timu pčelara koji su radili izolaciju matice, ipak mogu napisati kako mi je poznat postupak rada, kao i pozitivni učinci istog. Zapravo, postupak je posve jednostavan, pronaći maticu u košnici i zatvoriti je u kavez (mini izolator) na dvadeset i sedam dana. Kavez je veličine 60mm dužine, 40mm visine i 36mm širine, koji je bočno obložen tankom plastičnom matičnom rešetkom, kako bi pčele imale kontakt sa maticom. Izolator je ugrađen u plodišni okvir, gdje se prije izrezalo saće i pripremila potrebna praznina kako bi se izolator mogao postaviti. Iako djeluje surovo zatvoriti maticu u jedan tako mali kavez na punih dvadeset i sedam dana, nus posljedice nisu poznate. Talijani su navodno radili na sličan način i pisali kako su pčele za vrijeme boravka matice u izolatoru izvlačile prisilne matičnjake, ali naši pčelari nisu naišli na takve probleme. Možda je greška Talijana bila u tome što su maticu blokirali za vrijeme bespašnog perioda, dok su naši pčelari ovaj postupak izveli na početku kestenove paše. 

Pretpostavljam kako su pčele bile okupirane unosom i nisu se zamarale blokadom matice. Kako je leglo u paši kestena polako izlazilo, tako je sve više pčela bilo besposleno, orijentirajući se na bogate unose i nisu odgajale leglo. Ovim načinom dobiveni su veći prinosi, dok je leglo u košnici u potpunosti prekinuto i sve su varoe ostale nezaštićene van pčelinjeg legla. Nakon što su pčelari izvrcali kestenov med, zajednicu su tretirali odgovarajućim preparatom i zapravo jednim udarcem oslobodili se varoe sa preko devedeset pet posto učinkovitosti. Nakon toga matica je puštena iz izolatora, gdje je ubrzo nadoknadila leglo.

 Pčelari su do jeseni dobili dovoljne količine zimskih pčela, pčela koje nisu imale varou i viruse, ali niti silne tretmane koji bi opterećivali pčele i skraćivali im životni vijek. Iako nemam iskustva sa pašom suncokreta, ipak pretpostavljam kako bi se ova metoda mogla primijeniti na početku suncokretove paše, identično kao što je odrađeno na paši kestena.

Vađenje poklopljenog legla

Druga metoda koja zahtjeva najmanje rada, a rekao bih kako je podjednako učinkovita metodi izolaciji matice. Jedino ova metoda od spomenute tri ne zahtjeva pronalaženje matice u zajednici, pa se samim tim smata nejjednostavnije primjenjivom.
Ova metoda se preporučuje pčelarima koji nakon paše kestena ili suncokreta imaju bespašan period. Naime, pčele nakon paše lipe ili kestena ostaju vrlo snažne, gdje se zapravo nalaze na vrhuncu svoga razvoja. Ako nam je poznato kako pčele u tom periodu imaju velike količine legla, tada znamo kako nam se glavnina varoe nalazi baš u tom poklopljenom leglu, što nam predstavlja problem. Kako bi izbjegli upotrebu dugotrajno mučnih preparata za suzbijanje varoe, oduzimamo zajednici poklopljeno leglo sa pripadajućim pčelama na sljedeći način: na primjer, ako naša zajednica ima četiri okvira poklopljenog legla i četiri okvira nepoklopljenog legla, tada uzmemo poklopljeno leglo i sa njega otresemo sve pripadajuće pčele (kako bi bili sigurni da nam je matica ostala u plodištu) i iste okvire prevješavamo u medište iznad matične rešetke. 

Ostavljamo zajednicu na nekih pola sata kako bi se pčele kroz rešetku vratile na leglo, a zatim isto leglo prenosimo u nukleus, nukleus zatvaramo i nosimo na drugu lokaciju. Na ovaj način oduzeli smo osnovnoj zajednici glavninu varoe, dok su preostale varoe ostale na pčelama. Tada pristupamo tretiranju zajednice i jednim se udarcem rješavamo gotovo svih varoa iz proizvodne košnice.
Nukleus koji smo formirali ostavljamo da povuče prislne matičnjake i u periodu kada ostane bez legla ( čekajući da mlada matica pronese ) također jednim običnim tretmanom (mliječna ili oksalna kiselina) ubijamo gotovo sve varoe.
Pčelari koji se odluče na ovu metodu ne trebaju brinuti zbog gubitka legla proizvodne zajednice. Kroz srpanj i kolovoz (jul i avgust)brižan pčelar će prihraniti zajednicu i povratiti novo leglo, leglo koje garantira veliku količinu zimskih pčela, ali pčela bez varoe i virusa koje nisu izmučene kemijskim preparatima za suzbijanje varoe.

Upotreba blokatora

Meni najdraža metoda, jedina koja zapravo ne zahtjeva nikakav tretman osnovne pčelinje zajednice.
Dakle, trebalo je izraditi blokator za jedan LR okvir u kojem matica boravi. Blokator sam izradio od četiri letvice širine 1cm, koje su zatvarale unutrašnju mjeru Hofmanovog LR okvira, pri čemu sam na letvice zakucao čavlićima tanku plastičnu matičnu rešetku. Blokator se može izraditi na razne načine, ali je važno znati kako od površine saća do matične rešetke mora ostati dovoljno prostora za prolaz pčela i nesmetano zanošenje matice.

Kako nam je svima dobro poznato da se varoa razmnožava u poklopljenom pčelinjem leglu, trebalo je postaviti klopku za varoe.
Na kraju kestenove paše u plodištu sam pronašao maticu i zatvorio je u blokator na jedan okvir praznog izgrađenog saća i potom košnicu zatvorio. Preostale plodišne okvire sa leglom nisam dirao. Matica je uredno zanesla prazno saće blokatora, da bih nakon devet dana košnicu ponovno otvorio. Zašto baš devet dana? Zato što je toliko potrebno pčelama da poklope leglo zanešenog blokatora. Pronalazim maticu, dok leglo iz blokatora oduzimam iz zajednice. Maticu ponovo zatvaram u blokator na novi okvir sa praznim izgrađenim saćem i ponovno zatvaram košnicu na još devet dana.

 Za to vrijeme legu se gotovo sve pčele iz preostalog plodišta i varoe traže mjesto gdje će se razmnožavati. Pošto u košnici nema drugog legla sve varoe odlaze u okvir blokatora da bi produžile vrstu. Nakon devet dana (ukupno osamnaest dana) ponovo otvaram blokator i pronalazim maticu, dok leglo i ovaj put oduzimam. U blokator postavljam ponovo okvir sa preznim izgrađenim saćem i zatvaram maticu na još devet dana. Nakon ukupno dvadeset i sedam dana maticu puštam iz blokatora na prazno plodišno saće, dok i zadnji okvir blokatora oduzimam. Što sam sada postigao? Sve varoe u košnici ulazile su u blokator kroz tri ciklusa i zapravo sve sam ih pohvatao klopkom koju sam im postavio.

  Na ovaj način izvadio sam sve varoe iz osnovne zajednice, a da istu nisam ničim tretirao.
Kako se ne bi dogodilo da sam slučajno nešto profulao odlučio sam dvadeset zajednica ipak tretirati u trenutku puštanja matice iz blokatora na prazno plodišnje saće. Važno je znati kako sam na dvadeset pokusnih zajednica u jednoj košnici nakon tretmana nabrojao trideset i jednu varou, u sljedećoj zajednici nabrojao sam dvadeset i jednu varou, na sedamnaest preostalih zajednica palo je do deset varoa, dok u jednoj košnici uopće nije bila niti jedna varoa. Možete li zamisliti svoje zajednice na pragu kolovoza sa deset varoa u košnici? Što da vam kažem? Pokušajte!

PRAĆENJE TESTIRANIH ZAJEDNICA BLOKATORA OD KOLOVOZA 2017g. DO VELJAČE 2018g.

Nakon puštanja matice kroz kolovoz i rujan budno sam pratio dvadeset testiranih zajednica. Priznajem kako sam se bio uplašio, jer je snaga zajednica pala na minimum. Prekid legla od gotovo mjesec dana ostavilo je traga i stare pčele su polako izumirale, dok je snaga pčela sve više padala. Ipak, ostala je utjeha, jer zajednice su u prosjeku imale sedam okvira sa leglom do 15.09.
Zajednice su se sve više obnavljale, sve do studenog kada sam odradio nakapavanje oksalnom kiselinom. Bio sam svjestan kako mi pokusne zajednice nemaju previše varoe, ali sam se htio uvjeriti kolika je ta cifra.

 Na moje iznenađenje glavnina zajednica uopće nisu imale varou, dok je tek nekolicina njih imala najviše do tri varoe. Bilo je jasno kako su kompletne zimske pčele uzimljene bez nametnika na sebi, ali tada sam mogao zaključiti kako su testirane pčele bile nedvojbeno najjače zajednice naspram zajednica koje sam tretirao timolom. Očito je kako preparati za suzbijanje varoe ipak štetno djeluju na dugovječnost i brojnost pčela, što dokazujem sa zajednicama koje su odrađene putem blokatora, gdje sam od najslabijih zajednica na kraju priče dobio najjače.

FORMIRANI NUKLEUSI SA ZARAŽENIM LEGLOM IZ BLOKATORA

Kako ništa nikada u pčelarstvu nisam prepuštao slučaju tako je bilo i ovaj put. Sa leglom, koje sam u tri navrata oduzimao od zajednica koje su bile u blokatorima, sam formirao nukleuse. Šestokvirni nukleusi su bili sastavljeni od dva okvira meda i četiri okvira legla. Pustio sam nukleuse da povuku prisilne matičnjake i u trenutku kada se leglo izvalilo iste sam zadimio amitrazom. Pad varoe u pojedinim nukleusima bio je zapanjujući, preko tisuću varoa. Dakle, blokator je bio odlična klopka za varou. Prva tura formiranih nukleusa (nakon devet dana blokatora) nije pokazala preveliki pad varoe, što i odgovara realnosti, jer su se tada varoe nalazile u preostalim okvirima sa leglom u plodištu.

 Druga i treća tura formiranih nukleusa ( nakon osamnaest i dvadeset i sedam dana) pokazala se ubitačnom po varoe, palo je od osamsto do tisuću varoa, pa i više.Nukleusima sam kasnije zamjenio prisilne matice i uredno prihranio. Dok pišem ovaj tekst nalazim se u veljači i nukleusi zimuju sa prosječne tri do četiri ulice zimskih pčela. Godina 2017. nije bila godina varoe i virusa, tako da vjerujem kako će se i mali nukleusi uspjeti izboriti za sebe do proljeća.
ZAKLJUČAK:

Svakodnevno slušamo priče pčelara o gubitcima koje im nanosi varoa sa virusima. Spominju se razne tehnologije i kojekakvi preparati za suzbijanje ovog opasnog nametnika, ali ja sam mišljenja kako je to sve sipanje iz šupljeg u prazno. Smatram kako neki stari ili novi preparati i dalje neće biti prijatelji pčela, ostavljajući iza sebe gomilu novih rizidua u vosku, što u konačnici ruši imunitet pčela ostavljajući ih kratkovječnim invalidima. Vjerujem kada bi pitali pčele što misle o kemikalijama i kada bi nam mogle odgovoriti kako bi rekle: MOLIMO VAS PRESTANITE!

Znam, mnogi od vas će reći kako je pisani tekst o blokatorima mukotrpan posao i ja ću se složiti sa njima ali, zar imamo izbora? Kada jednom maticu stavite u blokator, drugi put je nije teško pronaći. Ako je meni trebalo deset minuta da odradim posao po pčelinjoj zajednici i to ponovim tri puta u roku od mjesec dana, pitam vas da li je to problem? Zar postoji cijena ako smatram da radim dobro djelo pčelama? Da, cijena postoji! Zajednice koje su bile u blokatorima imaju dvije ulice zimskih pčela više od zajednica koje su tretirane preparatima. Nisu li dvije zimske ulice pčela u bagremu šest okvira pčela više?

 Da, to je cijena kojom sam platio svoj rad i trud da unaprijedim pčelarstvo! Bojim se kako je prošlost staviti dvije trakice u zajednicu i otići na more. Varoa je opasan protivnik i nikada ne spava! Što prije počnete vjerovati u ovu priču, to će vam pčele prije biti zahvalne, ali ako ste skeptici i ne vjerujete u potpunosti u ovo što sam opisao, tada izaberite barem jednu zajednicu i utažite svoju znatiželju.

Dodirni sliku da je uvecas!

D.Spancic Moderan nacin u  borbi sa Varroa destructor

D.Spancic Moderan nacin u  borbi sa Varroa destructor

D.Spancic Moderan nacin u  borbi sa Varroa destructor

D.Spancic Moderan nacin u  borbi sa Varroa destructor

Kontakt

Spancic.drazen@gmail.com

Hvala Drazenu jer nam je dozvolio da objavimo ovaj tekst! (Tekst je u stampanom obliku prvobitno objavljen u Hr.Pceli i Pcelaru u Srbiji