HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE

Neću ništa novog kazati ovim člankom što do sada nije rečeno i napisano, ali ću prenijeti što i na predavanjima činim,svoje iskustvo „uspješnog pčelarenja“ sa varoom, naravno ovo vrijedi za moj teren gdje je nadmorska visina oko 450m/n/v i ovo je moje iskustvo što ne mora nikako značiti da ne postoje bolja i jednostavnija rješenja.

Pise Sulejman Alijagic

Jedan od najvećih umova Albert Einstein svojedobno je izjavio: “Nestanu li pčele sa planete
Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaje još oko 4 godine života.“ Bez pčela, nema oprašivanja, nema kvalitetnog ploda, nema hrane, nema ni života niti ljudi!!!!
Pčele u ekosistemu imaju jednu od najvažnijih uloga. Osim što proizvode med i druge pčelinje proizvode, pčele imaju važnu ulogu da oprašuju biljke. Svi dobro znamo da bez oprašivanja biljaka ne bi bilo ni njenog ploda, pa tako ni hrane za nas i životinjski svijet. Na Zemlji se samo oko 10% biljaka cvijetnica oprašuje vjetrom, dok 90% oprašuju insekti. Glavninu tih insekata čine upravo medonosne pčele. Zbog toga je pčela važna za čovječanstvo i prirodu jer prema dostupnoj literaturi oko 70% hrane koju ljudi konzumiraju u
svakodnevnoj ishrani nastaje od raznih biljaka koje ovise od pčela i drugih oprašivača.

Najvažnija uloga pčela je oprašivanje biljaka, ali pčelu možemo nazvati „djetetom“ ili čudom prirode a njenom načinu života i inteligenciji se možemo samo diviti. Dobitnik Nobelove nagrade Karl Von Frisch otkrio je tzv. „pčelinji ples“ zatim da pčele posjeduju
memoriju za vrijeme i prostor, te da tu svoju Bogom datu sposobnost koriste prilikom pronalaženja medonosne paše i svojim plesom prenose tu informaciju drugim pčelama, pronalaska izvora vode, novog stana gdje će se roj smjestiti i izgradnje novog doma ili staništa. Pri tome je bitno naglasiti da kod građenja staništa, proizvodnje meda ili bilo koje druge aktivnosti, pčelinja zajednica savršeno funkcioniše kao jedan super organizam ili cjelina, sve dok neki od vanjskih faktora ne poremeti njen prirodni biološki ciklus i razvoj društva kao cjeline, a to na žalost uglavnom biva „čovjek“. Mnogi naučnici od davnina do danas dali su svoj doprinos o značaju i važnosti pčela. Jedanod njih je Hipokrat koji je još tada smatrao da su med, voda i zrak (vazduh) lijek za razne ljudske bolesti i zdravstvene probleme. 

Na osnovu tih istraživanja danas je nastala novadisciplina apiterapija u kojoj se koriste pčelinji proizvodi kao što su perga, vosak, med, propolis i pčelinji otrov, kako bi se došlo do izlječenja određene bolesti. Sve je ovo funkcionisalo do momenta tzv. modernog razvoja poljoprivrede i industrije. Zadnjih godina u naučnim krugovima pojavio se fenomen pod nazivom “poremećaj raspada

kolonija“ – Colony Collapse Disorder (CCD). Prema naučnim saznanjima radi se o misterioznom nestajanju pčela. Većina dokaza upućuje i naučnici sumnjaju da je za ovajproblem zaslužna grupa pesticida pod imenom neonikotinoidi, koji su se počeli koristiti u poljoprivredi devedesetih godina prošlog vijeka. Smatra se da hemikalije iz pesticida uzrokuju smrt, a u blažem slučaju gubitak orijentacije kod pčela (Karl Von Frisch-orijentacija pčela) pri čemu gube orijentaciju u prostoru, većina se ne vraća u košnice, te umiru daleko od pčelinjaka. Ovo automatski znači raspadanje pčelinjeg društva jer u košnicu pristiže manje hrane, opada imunitet pčelinje zajednice a i ona hrana koja se donese često bude zatrovana i tokom zime opet dolazi do pomora pčela. Pored svih ovih problema, mi pčelari imamo i problem koji se zove Varroa destructor( uzročnik varooze koja prirodno obitava i parazitira na indijskoj pčeli Apis cerana). Širenje stanista evropske pčele je pogodovalo grinji da pređe sa indijske pčele na evropsku pcelu!
Najveću ulogu u njenom širenju naravno odigrao je čovjek. Danas je Varroa destructor raširena po cijelom svijetu osim Australije.

Da li je Varoa baš enigma bez rješenja?

Jačina i snaga jedne pčelinje zajednice ovisi od više faktora i ako poznajemo barem važnije faktore smatam da i pored svih nedaća možemo smanjiti gubitke pčelinjih zajednica
na minimum i uspješno pčelariti. Ako znamo da su to :temperatura, hrana (polen, med, perga), medonosno bilje, voda i zdravstveno stanje pčelinjih zajednica onda se trebamo fokusirati na njih i smanjiti djelovanje ovih faktora u korist naših pčela.
Po mom skromnom mišljenju, ako poznajemo biologiju pčela i biologiju varoe, smatram da možemo smanjiti gubitke na minimum i samim tim uspješno pčelariti sa varoom.
Moj pčelinjak se inace nalazi na prostoru gdje se još uvijek poljoprivreda radi više tradicionalnim metodama, bez prevelike upotrebe hemije, pesticida i  insekticida a zahvaljujući tome i nema zasada malina, jagoda i drugih intenzivnih kultura gdje se prekomjerno koriste hemijska sredstva i to možda mojem načinu pčelarenja i pogoduje! Zbog svih ovih faktora hvala Bogu,
nemam gubitaka ili su svedeni na minimum, za razliku od područja koja su prenapučena pčelinjacima posebno u vrijeme intenzivne paše i medobranja gdje se nepoštuje ni minimum
pčelarskog kodeksa dobre pčelarske prakse. Iz biologije pčela pored životnog ciklusa, trebali bi znati kad nam se dešava smjena ljetnih i
zimskih pčela, kad nam se pčele najviše troše da tad trebamo imati intenzivnu prije svega polensku pa onda i nektarsku pašu a to je u vrijeme proljetnog razvoja i najvećeg odgoja larvi za čiji život je potrebno mnogo mladih pčela koje proizvode mliječ za larve i maticu. Iz biologije varoe trebamo znati njen životni ciklus, kad je ima najviše u leglu, kada na odrasloj
pčeli,kada se hrani njenom hemolimfom odnosno vitalogeninom tj. masnim bjelančevinastim
tkivom u zimskom periodu( ova faza se naziva foretska faza).Suzbijanje varooze danas sprovodi se na više načina i metoda:
– Biološko suzbijanje varoe (izrezivanje trutovskog legla – građevnjaci)
– Biološko – hemijsko suzbijanje varoe
– Termička metoda (15 min/47 °C, 30 min/ 47 °C)
– Isparavajuća sredstva (eterična ulja, mravlja kiselina)

-Kontaktna sredstva (amitraz, fluvalinat – Apistan, flumetrin-Bayvarol, Oksalna kiselina, Mliječna kiselina, Cumaphos-CheckMite+)
– Dimna sredstva (duhan, amitraz)
– Aerosolna (amitraz, kumafos, fluvalinat, akrinatrin)
– Sistemici (apitol, perizin, KAS-81) – …

Moj način pčelarenja sa ovim napasnikom!

Bez nekog mudrovanja i filozofiranja, ja tokom cijele sezone varou držim pod kontrolom upotrebom građevnjaka, upotrebom  preparata odobrenih od Švicarskog instituta Biene fit ( samo dva tretmana koja radim nakon zadnjeg vrcanja to uglavnom biva početak avgusta i zimski tretman kada nema legla). Valja napomenuti da u dimilici tokom cijele sezone uz trud koristim suhu ili svježe ubranu majčinu dušicu od koje se proizvode preparati na bazi timola. Moram naglasiti da ne predstavljam ni jednog proizvođača lijekova niti firmu već samo svoje skromno znanje i iskustvo koje želim da podijelim sa pčelarima, ako smatraju da im može biti od koristi. Također jedna od metoda učinkovitog suzbijanja varooze jeste formiranje novih pomoćnih zajednica odnosno nukleusa od 4-5 okvira poklopljenog legla te dva okvira s medom i polenom pred glavnu pašu. Nakon 10-15 dana kada poklopljeno leglo izađe takva zajednica se lako tretira nekom od kiselina (oksalna). Osnovna zajednica iz koje su oduzeti okviri s leglom i hranom nastavlja svoj proizvodni rad,kojoj  su dodani izgrađeni okviri, okviri sa novom
satnom osnovom i građevnjaci, kojoj se opet nakon što leglo izađe i nukleus tretira može vratiti nazad na proizvodnu zajednicu ili mu se dodati oplođena matica i nastaviti sa
pripremama za društvo, koje može do zime opskrbiti se dovoljno uz pčelarevu pomoć da bi uslo u
zimu.

Glavni cilj ove metode jeste prekid ciklusa razvića varoe koje najviše bude u poklopljenom leglu koje smo prenijeli u nukleuse. Nakon što svo leglo izađe, sva varoa na je
na pčeli i možemo je tretirati svako po svom nahođenju i mišljenu, ja tada idem oksalnom kiselinom. Ovakve nukleuse taman pred samu glavnu pašu možemo opet vratiti na proizvodna društva ili ih ostaviti kao nova društva sa mladom maticom, izbor je na samom pčelaru.
Nakon toga vršim samo dva tretmana protiv varoe, prvi odmah nakon zadnjeg vrcanja krajem sedmog ili početkom osmog mjeseca tzv. „ljetni tretman“ i drugi tzv. „zimski tretman“ u
jedanaestom mjesecu kad nema legla. To su jedina dva načina kad ja na svom pčelinjaku vršim tretman protiv varoe, uz korištenje građevnjaka tokom sezone i upotrebu Binen fit
švicarskog  sredstva prilikom pregleda društava prskam po satonošama smjesu razrijeđenu sa
vodom 1:10. Uglavnom u ljetnom tretiranju koristim Thymovar ili Apilife Var, a u zimskom terminu oksalnu kiselinu. Napominjem više puta svako radi po svom izboru!!
Ljetni tretman nakon zadnjeg vrcanja radim sredstvima na bazi timola, a zimski oksalnom kiselinom metodom nakapavanja koja je manje više poznata svim pčelarima.
Svaki pčelar bi trebao znati na kojoj temperaturi se varoa najbolje razvija, ovaj podatak mnogo znači kod ubacivanja građevnjaka o kojima možemo polemisati DA LI ili NE koristiti! Naravno pčelari sa velikim brojem košnica će to teže izvoditi, ali ako znamo da tokom godine sa 3-4 građevnjaka možemo ukloniti 30-40 % varoe iz pčelinjeg društva, onda nema razloga da to ne učinimo. Poznato je da varoa voli ići tamo gdje je temperatura 32-34 ºC i ovaj podatak mnogo znači oko postavljanja građevnjaka, jer se  i za razvoj trutovskog legla optimalna
temperatura se kreće od 32-34 ºC. Ja ih počinjem na svom terenu stavljati sa prvim satnim osnovama kada uveliko krene unos polena što mi kazuje da je leglo već u zamahu, da se već
desila smjena zimskih i ljetnih pčela, nakon prvog proširivanja legla. Građevnjake uvijek stavljam između zadnjeg okvira radiličnog legla i okvira sa pergom jer je upravo tamo bila
lijevo ili desno od zadnjeg okvira legla do okvira sa pergom temperatura za 1-2 stepena niža od legla i optimalni uslovi ra razvoj trutovskog legla, ali i dobar mamac za varou. Građevnjaci nemaju samo ulogu da služe kao mamac za varou, već su jako dobra metoda koja se koristi u medobranju, zapošljavamo veći dio mladih pčela da voskare i barem djelimično smanjujemo rojevi nagon. Dobijamo čist pčelinji vosak bez rezidua od kojega ja proizvodim određene meleme na bazi voska, kantariona, nevena, jasmina za kožu i lice i držim tako varou barem 30% pod kontrolom, dakle ima svoje opravdanje ma koliko neki suprotno govorili. Veoma bitno i važno jeste da svaki pčelar odredi kada je pravo vrijeme tretiranja, nebitno sa kojim sredstvom. Poznato je istraživanje sa Instituta iz Harkova gdje su israživali koje su to
pčele koje najlakše prezime zimski period uz naravno dobru zimsku rezervu hrane, pravovremeni tretman protiv varoe i dobre zalihe perge. Prema njima to su pčele koje su
izležene krajem avgusta – početak septembra,sa 12% gubitaka tokom zime, za razliku od pčela
izleženih do 20. jula, čiji gubici tokom zime budu do 61%. Možda se ovdje krije jedan od razloga većih gubitaka kod nekih pčelara. Po meni dakle moramo voditi računa da su to pčele
koje je matica polagala kao jaja krajem jula ili početkom avgusta, ovisno od terena i nadmorske visine, na mom terenu sa 450 m/n/v to je polaganje jaja početkom avgusta. To su
pčele koje će se izleći krajem avgusta i početkom septembra. Upravo je ovdje jedna od važnih karika u dobrom prezimljavanju pčela tokom zime. Ako u ovo vrijeme nakon zadnjeg vrcanja
nema unosa nektara i polena iz prirode potrebno je pčele obilato prihraniti, a iz ljetnog perioda ostaviti po jedan do dva okvira perge. Šećerni sirup će preraditi ljetne pčele koje će ionako umrijeti do zime, a mlade larve će imati obilje polena i hrane da će jednostavno „plivati“ u mliječi. Pravovremenim tretmanom protiv varoe u ovo vrijeme smanjujemo ulazak varoe u leglo tako da će larve biti neoštećene od varoe u ovom stadiju a što je jako bitno za
dobro prezimljavanje, koje kasnije neće biti izrađene preradom sirupa. Ako imamo u pojedinim područjima nakon zadnjeg vrcanja solidan unos nektara i polena onda je to još
povoljnije ali opet trebamo tretman uraditi na vrijeme, na mom pčelinjaku ja to radim početkom avgusta sa sredstvima na bazi timola.Bez obzira koje sredstvo  koriste pčelari, ono bi trebalo da ima određeno upustvo za upotrebu i certifikat određene laboratorije. Na žalost na našem tržištu ima svega i svačega, zato ako smijem sebi dati za pravo, pčelarima
sugerišem oprez oko upotrebe neprovjerenih preparata i obavezno poštivanje uputa na etiketi
uz dato sredstvo.

Pojedini pčelari sami daju 2-3 puta veću dozu nego što piše na uputama a na taj način nesvjesno negativno djeluju na larve ali i pčele tako što im smanjuju imunitet i
direktno doprinose zimskim gubicima.
Ako smo ovaj tretman odradili kako treba, svako na svoj način, sredstvima po svom izboru, onda bez problema dočekujemo zimski period kada nema legla. Tada su se pčele već pripremile
za zimu sa dobrim zalihama hrane (meda i perge), jakim i zdravim zajednicama, i tada je
jednostavan način upotrebe oksalne kiseline koju ja koristim svake godine metodom nakapavanja. Neko koristi Bienenwohl ili nebitno, svako po svom nahođenju. Postoje pčelari
koji se protive upotrebi oksalne kiseline, no svako ima pravo na svoj vlastiti stav i mišljene ali bez negiranja onog drugog i izričitog stava da je samo „njegova metoda ispravna“. Poenta je ići sa različitim sredstvima u ljetnom i zimskom periodu ali adekvatnim za taj period godine.
Dakle moramo znati da je nakon zadnjeg vrcanja najveći dio varoa u leglu pa shodno tome  moramo ići
sredstvima koja djeluju na varou čim izađe iz julskog legla i držati je pod kontolom do zimskog tretmana kada je sva varoa na pčeli. Pčele koje su bile suočene sa varoom tokom stadija larve, zatim one koje su često seljene
tokom sezone, bile su pod stresom i imaju manje „vitalogenina“ (rezervni protein u pčelinjoj hemolimfi važan za zdravlje pčela te proizvodnju matične mliječi), nego što ga imaju zdrave
pčele. Varoa sama po sebi ne bi bila toliko „problematična“ da ne uzrokuje druge mnogo veće probleme u pčelarstvu. Varoa je poznata kao prenosilac različitih virusa. Od najpoznatijih je „Deformed Wing Virus (DWV)“ koji uzrokuje zakržljalost krila i smanjenje zatka pčela. Postoje još neki virusi koji se prenose varoom kao što su: Kašmirski pčelinji virus (Kashmir Bee Virus= KPV), Virus legla (Sacbrood Virus= SBV), Virus akutne paralize pčela (Virus ABPV), Israel virus (IAPV), Virus hronične paralize pčela (CBPV).
Pravovremenim suzbijanjem varooze, smanjujemo virusne infekcije i omogućavamo pčelama
da na vrijeme izvrše tzv. smjenu ljetnih-zimskih pčela, koje će ući u zimu vitalne, koje neće biti „ranjene“ od varoa, koje neće biti iscrpljene preradom šećernog sirupa i koje će imati mnogo vitalogenina i bez problema dočekati proljeće. Ovdje se podrazumijeva da u vrijeme
medobranja i unosa cvjetnog praha nije u blizini pčelinjaka bilo veće upotrebe hemijskih sredstava niti raznih oprašivanja malina, voćnjaka i drugih kultura. Ovdje treba napomenuti da moramo voditi računa i o ostalim radnjama kao što su: redovna
zamjena saća, kontrola matica, dovoljnim količinama polena i perge, dobrim pčelinjim pašama, kvaliteti košnica i uvijek  moramo držati super jake zajednice.

ZAKLJUČAK:
Glavna poruka bi glasila, držati varou pod kontrolom tokom cijele godine, te koristiti sredstva koja ne ostavljaju rezidue u vosku i medu, ne ostavljaju negativne učinke na larve i pčele i obavezno koristiti sredstva na koja varoa još uvijek ne pokazuje znakove rezistencije ili na koja pokazuje u
najmanjoj mogućoj mjeri.
Trebali bi stvarati simbiozu između pčelara, malinara i dugih voćara, pokušavati im ukazati na
značaj i važnost pčela kao oprašivača, ali i njih razumjevati da i oni žele da žive od svog rada. Pokušati pojasniti da će njihovi proizvodi biti kvalitetniji, zdraviji i dugotrajniji ukoliko budu
oprašivani pčelama a ne raznim neprovjerenim hemijskim sredstvima, pogotovo prekomjernim dozama.
Pokušavati i njih same uvući u svijet pčelarstva i tako izbjeći ili maksimalno smanjiti razne vrste oprašivanja oko naših pčelinjaka. Sami pčelari bi takođe trebali uvažavati jedni druge bez obzira na stepen obrazovanja, spol, godine staža u pčelarstvu, broj košnica jer svojim primjerom ja mogu pokazati drugom pčelaru pozitivnost ili negativnost, a pogotovo kupcu moga meda i drugih pčelinjih proizvoda,
jer nam je svima cilj doći do kupca i održati se u ovoj nelojalnoj konkurenciji sa sve više patvorenog meda,posebno uvoznog pod sumnjivim deklaracijama i etiketama.

Pčele tokom cijele godine držati jakim, zdravim, sa dovoljnim zalihama hrane ne samo u  zimu  već tokom cijele godine, redovno matice i satnu osnovu mijenjati, nastojati što manje pčele
iscrpljivati  i što manje stresnih situacija stvarati. Na ovaj način ostaju zdrave pčele, dobivamo zdrave pčelinje proizvode i svi smo na dobitku.

Pčelinjak Alijagić Sulejman, Bosanska Krupa, BiH
Medno svim pčelarkama i pčelarima regije 
Alijagić Sulejman, prof.
januar, 2019.
Velika Kladuša, Bosna i Hercegovina