HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE

Pise Ekrem Karahodzic
Nasa medonosna pčela Apis mellifera u rojevni nagon ulazi kada se u pčelinjoj zajednici izjednači brojnost otvorenog i zatvorenog legla. U pčelinjoj zajednici tada već ima trutovskog legla, a i trutova. Pčelar u ovoj fazi ne uočava tu pojavu sve dok se ne pojave matični počeci pa čak i dok matica u njih ne položi jaja. Većina pčelara rušenjem matičnjaka radi Sizifov posao i uzaludno pokušava spriječiti rojenje. Veoma je bitno naglasiti da je za sve vrijeme dok je pčelinja zajednica u rojevnom nagonu njen radni elan znatno smanjen. Savremenim načinom pčelarstva pčelari svojom tehnologijom sprječavaju prirodno rojenje pčela u cilju ostvarivanja većih prinosa meda i drugih pčelinjih proizvoda.

 Naime, pčele koje se roje, u istoj godini, u našim klimatskim i pašnim prilikama ne mogu ostvariti višak meda i drugih pčelinjih proizvoda, pa rojenje kao takvo nije poželjno. 

Razmnožavanje pčelinjih zajednica u savremenom pčelarstvu isključivo se vrši vještačkim razmnožavanjem u precizno određeno i planirano vrijeme. Za sprječavanje rojevnog nagona u konačnici rojenja u praksi se primjenjuju različite manje ili više uspješne metode. Zajednička osnovasvih tih metoda jeste proširivanje radnog prostora u cilju stvaranja uslova za aktivan rad pčela u svim životnim fazama njihovog radnog angažmana. Rojevni nagon, radni angažman i proširivanje radnog prostora su u stalnoj i veoma uskoj međuovisnosti. Tako da se u većini slučajeva velikim proširenjem ne može kvalitetno utjecati na sprječavanje rojevnog nagona već isto mora biti prilagođeno i određeno prema svakoj pčelinjoj zajednici ponaosob. 

Svi ovi parametri su u svakodnevnoj promjeni pa je pčelar u nuždi da veoma često, a najmanje svakih 5-7 dana kontroliše svaku pčelinju zajednicu kako bi spriječio njeno rojenje. Pčelari sa velikim brojem pčelinjih zajednica nisu u mogućnosti na vrijeme pregledati i poduzeti potrebne radnje. Naravno, to rezultira gubicima. Kroz svoju dugogodišnju pčelarsku praksu riješio sam sprječavanje rojevnog nagona i rojenja prosto i veoma efikasno.

Moj način sprječavanja rojevnog nagona i rojenja
U našim klimatskim uslovima pčelinje zajednice svoj optimum razvoja postižu pred bagremovu pašu a cesce i za vreme pase.U tom periodu, a u mojoj tehnologiji pčelarenja, plodišta i medišta su razdvojena Hanemanovom rešetkom. Plodišni prostor je na podnici, u jednom tijelu na kojem je Hanemanova rešetka. Medišni prostor je na jednom, a najčešće na više tijela iznad Hanemanove rešetke. Kada pčelinja zajednica uđe u rojevni nagon tada medišna tijela postavljam na podnicu (na mjesto plodišta)

.Na ta medišna tijela, a umjesto Hanemanove rešetke, postavljam uramljenu žičanu mrežu s otvorom (letom) u ramu na istom mjestu gdje je bio i otvor (leto) na Hanemanovoj rešetki. (Ove aktivnosti Belčić primjenjuje u svojoj metodi priprema pčelinjih zajednica za glavnu pašu.)
Nakon dva izletna dana sve vraćam u prvobitni položaj. Za to vrijeme iz plodišta koje je bilo iznad medišta izašle su sve pčele izletnice i ušle u medište. U plodištu, pored matice, ostale su samo mlade kućne pčele. U ovakvim okolnostima njima je ostavljen velik prostor i sve kućne aktivnosti, a pored toga našle su se u potrebi da prijevremno obavljaju poslove pčela izletnica.

 Ova nova situacija dovela je pčelinju zajednicu do toga da u ovim izmijenjenim okolnostima odustane od rojevnog nagona bez obzira u kojoj je fazi bio. Pčele su nakon feromonske obavijesti matice porušile eventualno započete pa i zatvorene matičnjake. Dakle, pčelinja zajednica je vratila svoje radno raspoloženje.
Fotografije E.Karahodzic