Pčelarenje Архиве - Страница 5 од 12 - Medpcelarskimagazin-pčelarske priče

Bojan Neskovic „Uzgoj trutova za vjestacko osjemenjavanje matica“

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Bojan Nesković Uzgoj trutova za vjestacko osjemenjavanje matica“ Vltava bjelasa i šumi, a vi sjedite u maloj kafanici i pijuckate hladno, čuveno češko pivo, bilokoje, ne možete promašiti. Odmah iza vas, okružen predivnom, pretežno lipovom šumom,proviruje Pčelarski istraživački institut Dol. Pise Bojan Neskovic Malo je reći da je scena kao sa razglednice, poštoona ne može da opiše taj cvrkut ptica i te mirise koji vas okružuju. Nigdje do sada ne vidjehveću populaciju kosova, kao u okolini Instituta. Nalazi se u selu Maslovice, nekih dvadesetak kilometara od Praga. Dol je jedan od najstarijih pčelarskih istraživačkih instituta u Evropi. Osnovan je kao državni institut 1919, ali je privatizovan 1997. Uvijek održava oko 1000 pčelinjih zajednica na 7različitih lokacija širom Češke, posjeduje oko 6 hektara vinograda i 10 hektara zemljišta okosamog Instituta za potrebe istraživanja. Ispod svakog drveta i svakog grma načičkani su oplodnjaci, kao gljive. Osnovne djelatnosti Instituta su: Bolesti pčela Genetika i uzgoj Očuvanje genetskog potencijala Hemija pčelinjih proizvoda Toksikologija agrohemikalija Tehnologija pčelarenja Botanika i oprašivanje Biologija i uzgoj bumbara Meni omiljena djelatnost, koju bih posebno izdvojio je proizvodnja njihove čuvene medovine.U okviru Genetike i uzgoja pčela, Institut se bavi uzgojem i prodajom matica, a jedan odpoznatijih naučnika iz ove oblasti Ing. Vladimir Vesely, jedan od začetnika češke škole vještačke oplodnnje matica, je radio baš u ovoj instituciji. Instrument koji je on konstruisao1961, još uvijek se koristi u svijetu, a on je 1960tih i usavršioi promijenio oblik samog kapilarnog vrha koji se koristi pri inseminaciji. Njegova impresivnabibliografija broji oko 150 radova samo u periodu od 1991-2001. Njegov učenik ing. Dalibor Titera je na čelu ovog odjela i oni vrše usluge vještačkog osjemenjavanja matica širom Evrope, kao i obuku za samu proceduru.Upravo ovdje, od ovih ljudi sam ukrao ideju, ali sam mnogo stvari morao da naučim sam o najvažnijem segmentu vještačkog osjemenjavanja matica – uzgoju trutova. Uzgoj trutova za vjestacko osjemenjavanje matica Pogledajte video (autor B.Neskovic) Trutovi su nježna ali tragična bića, pravi mamini sinovi, pošto tatu uopšte nemaju. Za ljubavžive, i ukoliko uspiju da ispune svoju svrhu, za nju i umiru. Jadno muško, heh!Šalu na stranu, koja je svrha trutova? U našem jeziku on predstavlja sinonim za lijenost, ali u svijetu pčela on ima itekako važnu ulogu. U većem dijelu relevantne literature pronaći ćete daje njegova jedina svrha ona reproduktivna, ali postoje neka istraživanja koja sugerišu da zreli trutovi aktivno učestvuju u termoregulaciji košnice a i smatra se da su produktivnija društva,sa boljim radnim moralom i energijom ona koja imaju više trutova. U uzročno posljedičnu vezu ne bih ulazio. Kako se rađa trut? Trut je rezultat partenogeneze i nastaje iz neoplođenog jajeta. To znači da on dobija samo jedan set od 16 hromozoma od majke i nasljeđuje 100% njenog genetskog materijala i haploidna je jedinka. Zbog ove činjenice neki naučnici pripisuju matici hermafroditski karakter, pošto ona preko svojih trutova propagira 50% svojih gena i praktično, posredno, ona vrši oplodnju. Diploidne jedinke nasljeđuju po jedan set hromozoma od oca i majke tako da po 50% gena dijele sa roditeljima.Matica, dakle ima dva seta po 16 hromozoma i dva moguća alela na lokusu za određivanje pola jedinke. Ukoliko se jaje oplođava spermom truta koji je u srodstvu sa maticom i imaidentičan alel jednom od dva matičina, postoji 50% šanse da dođe do homozigotnosti, to jestepoklapanja identičnih alela na ovom lokusu, pa dolazi do pojave diploidnih trutova. Ovakve larve u prirodi luče jednu vrstu feromona, koju u literaturi zovu i „kanibalistički feromon“ paradilice obično već nakon 2 dana pojedu ovakve larve. Jerzy Woyke, jedno od najvećih svjetskih imena pčelinje reproduktivne biologije i apikulture uopšte, je uspio u laboratorijskimuslovima da uzgoji diploidne odrasle, funkcionalne trutove i došao je do otkrića da je čak i sperma ovih trutova, koje ima mnogo manje nego kod normalnih jedinki, takođe diploidna. Kod one čudne Capensis afričke pčele dešava se da jedinke budu i triploidne. Kao što rekosmo ranije, kontrolisana oplodnja je kada se tačno određena matica spari sa tačno određenim trutovima. Kako ovo možemo postići? Bilo koju vrsta oplodnje da je u pitanju, jako je važno tempirati da je nesparena matica zrela i spremna za parenje u momentu kada su i trutovi zreli i spremni za parenje. Kod matice je ovaj ciklus kraći: ako uzmemo da matica izlazi iz matičnjaka 16. dan od stadijuma jajeta, ona postiže polnu zrelost u prosjeku između 5. i 7. dana po izlasku. Razvojni ciklus truta traje 24 dana i do polne zrelosti mu treba još 12 dana, a u realnosti je to i 14-15 dana. Za svoje potrebe, za vještačku oplodnju, tempiram da mimatice budu spremne na 42. dan od početka razvojnog ciklusa trutova. Osim one nesumnjivo efikasne metode uzgoja trutova na geografski izolovanom području, gdje ćete donijeti svoje matice na oplodnju, postoje još neke metode. Prethodne godine odredim trutovske rodonacelnicke zajednice cije dobre osobine zelim da propagiram usljedecoj generaciji. Bilo bi poželjno da broj ovih zajednica bude bar osam ili još bolje devet. Na proljeće, ubacujem ramove sa trutovskom osnovom u ta društva. Dobio sam izuzetnokvalitetne osnove od čistog voska i pčele su ih ove godine izradile i bile su već zaležene treći dan. Inače se praktikuje da se ram sa trutovskim saćem zatvori u izolator sa maticom, kako bilarve bile približne starosti. Može se koristiti i trutovska plastična osnova ukoliko možete doći do nje. Ova društva bi svakako trebala biti jaka (inače ne bi ni mogla bit rodonačelna jel da?) i onos nektara i polena bi trebao biti obilan. Za svaki slučaj, društvima obezbijediti bogatu proteinsku pogaču i prihrannjivati ih pomalo. Samo adekvatno hranjene larve izleći će se u kvalitetne i krupne trutove sa dosta sperme. Kada je trutovsko leglo poklopljeno, prebacujemo ramove iz rodonačelničkih društava utrutovska odgajivačka društva, koja formiramo tako što na jedan ram trutovskog legla dodajemo dva rama zatvorenog radiličkog sa pčelom, sa svake strane. Natresemo u svako i još dodatne mlade pčele. Znači u jednu LR košnicu stanu tri rama trutovskog i šest radiličkoglegla sa pčelom,

H.Zlatic Moj nacin pcelarenja4deo(Pcelari su cudna sorta)

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Hamid Zlatić Moj način pčelarenja 4 deo Pise Hamid Zlatic Pčelar sa nastrpljenjem očekuje proljeće kako bi virnuo u unutrašnjost košnice. Kod prvog unosa cvijetnog praha otvara se sezona kako za pčele tako i za pčelara,u direktnom radu sa pčelama.Nije greška, ako se i u rano proljeće pojavi neki lijep dan,bez vjetra, da pčelar virne u košnicu,pogotovo onu za koju postoji sumnja da ima staru maticu,da je uzimljena sa malom količinom hrane,malom količinom pčele,takve košnice treba otvoriti onda kada se pčelar osjeća komotno,kada mu nije potrebna veća količina odjeće poput bunde,dzempera i kada je košnica lijepo osunčana a pčele nesmetano izlaze i ulaze u košnicu sa korpicama cvjetnog praha. Pčelari su čudna sorta! Temperatura zraka ne mora biti visoka ako je košnica prije otvaranja na dva tri ili više sati bila osunčana,unutrašnjost košnice bit će zagrijana sunčevom svjetlošću tako da će se pčele po cijeloj unutrašnjosti košnice nesmetano kretati,iznosit će mrtve pčele izbacivati će ostatke utopljavajućeg materijala ako ga je bilo na podnici i to je znak da se pčele nesmetano kreću po podnici gdje je temperatura najniža,još ako pčele uspostave stražu na letu,to je dodatni signal da pčelar može malo virnuti u takvu košnicu i izvršiti uvid u stanje pčelinje zajednice kako bi blagovremeno mogao poduzeti i otkloniti moguće nedostatke. Vađenje okvira po okvir i njegovo detaljno pregledanje sa svih strana je zabranjeno u ovo vrijeme. Isti slučaj je i sa traženjem matice kako bi se pčelarevo zadovoljstvo upotpunilo sa otvaranjem košnice. Ako u toj ranoj fazi pčelinja zajednica ima 6-8 kg hrane bez obzira kako je hrana razmještena unutar košnice,pčelar nema potrebe da pretura i prebira okvire sa medom ili pergom i tako bezpotrebno rashlađuje košnicu. Isto je i sa traženjem matice,leglo u to vrijeme nalazi se pretežno na središnjim okvirima ako nađemo leglo,bilo zatvoreno ili otvoreno odma ga vraćamo na njegovo mjesto, do okvira sa leglom se vraćaju okviri po redoslijedu oni koji su bili do legla i to je to. Ako nema legla treba sačekati toplije i pogodnije vrijeme pa izvršiti detaljan pregled, a poneka matica u rano proljeće počne zalijegati i kasnije. Ako imamo leglo i hrane 6-8 kg košnicu treba zatvoriti i ne otvarati do dodavanja prvih satnih osnova. Usputno se mogu odraditi i neki dodatni radovi,ko želi može suziti pčelinju zajednicu unutar košnice nekom pregradnom,stirodurom itd. Ima svrhe ovo raditi,pustite vi kraju one koji pričaju da pčele samo griju unutrašnjost gnijezda gdje se nalazi leglo. Jeste to je tačno da pčele griju unutrašnjost ali se odvaja i dio toplote izvan pčelinjeg gnijezda,ta toplota olakšava pčelama zagrijavanje unutrašnjosti pčelinjeg gnijezda tako da pčele troše manje energije na podizanju temperature u predjelu legla a odvajanjem toplote ka perifernim dijelovima košnice pčelama se omogućava lakši pristup hrani i ako su noći i dani još uvijek hladni. Isti je slučaj i sa utopljavajućim materijalom ispod krova košnice. Utoplite gornji dio košnice sa stirodurom ili nekim drugim materijalom,ali na način da pčele nisu u direktnom kontaktu sa tim materijalom kojega bi pčele grizle i na taj način one bi stvarale mini deponiju unutar košnice. Ako ne utoplite košnicu i ne suzite njenu unutrašnjost opet ništa niste propustili, 90% pa i više pčelara to ne čini pa opet su jako uspiješni u pčelarstvu. Moja preporuka pčelarima sa manjim brojem košnica je da svojim pčelama posvete više pažnje i njege,poklonjena pažnja i njega pčelinjim zajednicama od strane pčelara bit će pčelaru sigurno vraćena od strane pčela. Svi oni koji žele da postave pvc foliju neka je tada postave,ako je već nisu postavili. Oni koji se plaše vlage neka sa zadnje strane košnice presaviju pvc foliju tako da na zadnjem dijelu košnice od 2-3 cm nemaju foliju neće napraviti nikakvu grešku,ali je bolje da je folija preko cijele košnice. Sa folijom ili bez folije kod svih jakih zajednica pojavit će se vlaga na perifernim ramovima kao i zidovima košnice. Svi oni koji imaju dobra iskustva sa dosadašnjim radom na svome pčelinjaku neka ništa ne mijenjaju,jer nemaju potrebu za promjenama .Ako prilikom pregleda ustanovimo da neke od zajednica nemaju dovoljno hrane tada je idealno vrijeme da se zajednicama sa nedostatkom hrane da pogača,tada pogača nema velike štete po pčelinju zajednicu. Znam neki će reći nema nikakve štete,ja odgovorno tvrdim da ima štete iz razloga što još nije u potpunosti došlo do smjene dugoživećih sa kratko živećim pčelama. Ali ako neko tvrdi da ima odlične rezultate sa dodavanjem pogače zašto ne nastaviti sa takvom praksom. Svi oni koji dodaju pogaču kao dopunsku hranu trebaju da imaju u vidu, da jaka zajednica u rano proljeće utroši ili prenese za nekih 10-tak dana 1 kg pogače, a kod nekih zajednica zna se desiti i do 2 kg za 15-tak dana. Zato ako dodamo pogaču pčelinjoj zajednici za 10 ili 15 dana treba istu zajednicu ponovo otvoriti i po potrebi dodati joj pogaču a da se pri tome stari dio pogače pomjeri u stranu bez njenog odstranjivanja kako bi je pčele u cjelosti iskoristile. Ima pčelara koji su razvili razne sisteme tako da na jednom dodaju veće količine pogače tako da svoje zajednice mogu rjeđe otvarati nakon prvog dodavanja pogače.Što znači da, zajednicama kojima ne dodajemo pogaču,koje imaju maticu i zalihe hrane od 6-8 kg ne vršimo pregled do dodavanja prvih satnih osnova. Zajednice kojima dodamo pogaču, potrebno je otvarati svakih 10-15 dana kako bi im dodali narednu pogaču,kada dodajemo pogaču svaki puta rashladimo pčelinju zajednicu a dodatno i opteretimo dugoživeću pčelu preradom pogače koja se još neko vrijeme nalazi u košnici i koja ima izuzetan značaj za rani i brzi razvoj pčelinje zajednice. To nije moj stav nego je to stav većine kolega, mada taj stav nema naučno utemeljenje tako da svi oni koji smatraju ovaj stav ne utemeljenim, imaju pravo na to. Ono što pčelar ne bi smio dozvoliti u rano proljeće je da mu pčele budu gladne i da umru od gladi,ako nema hrane u košnici a nemamo zalihe meda u okvirima

Rade Kostadinovic Formiranje paketnih rojeva

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Rade Kostadinović Formiranje paketnih rojeva Naslovna slika John Clark Formiranje paketnih rojeva Sličan mi je tekst objavljen u Pčelaru-Srpskom pčelaru u više verzija, Pčelarstvu CrneGore, Hrvatskoj pčeli, Beogradskom pčelaru, mnogim zbornicima pčelarskihsavetovanja Pise R.Kostadinovic PAKETNI ROJEVI (formiranje, transport, zbrinjavanje, nega, nedostatci i prednosti sopstvena iskustva) Danas kada je pčelartvo u velikoj ekspanziju na ovim prostorima, mnogi pčelari na veoma efikasan ipovoljan način uvećavaju svoju pčelinjke u velikoj meri i paketnim rojevima.Ovi rojevi su Bogom dani i za nadoknadu zimskih gubitaka, a njima se istovremeno uvodi i “sveža krv”(matice sa drugih pcelinjaka).I u pčelarstvu treba koristiti sve resurse ekonomskog poslovanja u koje svakako treba u optimalnom brojupredvideti i prodaju paketnih rojeva. Ove rojeve mogu formirati svi imaoci pčela posle glavne rane paše, za prodaju ili uvećanje svog pčelinjka,ukoliko na svojoj lokaciji nemaju ubrzo novu izdašniju pašu ili ne sele svoje pčele na takve paše, bez bojaznida će tada značajnije da oslabe svoje pčelinje zajednice. A na taj način sprečavaju u značajnoj meri i rojenjepčela, što je sa aspekta savremenog pčelarstva ne dopustivo. Sve veći promet je pčela u Svetu paketnim rojevima (primer: Kanadjani i amerikanci uvoze godinama ove rojeve iz Australije i Novog Zelanda). Kod nas su novijeg datuma, a potražnja im je i dalje daleko veća od ponude. Standardi paketni roj podrazumeva 1,2 kg neto pčela u nepovratnoj ili povratnoj ambalaži i mladu oplodjenu maticu. Formira se kada u košnici imamo najveći broj pčela, najčešće krajem petog ili početkom šestog meseca. Tada je kod nas treći ciklus razvoja svake pčelinje zajednice: višak mladih neaktivnih pčela, koje u najvećoj meri i čine paketni roj (prof. dr V.I. Lebedev).Opisaću način formiranja paketnih rojeva koji se godinama radi na pčelarskoj farmi Jevtić Milana iz Oparića, kod Rekovca, koji pčelari sa preko 1.700 pčelinjih zajednica, a gde sam već 9 godina angažovan na formiranju ovih rojeva. Iz ove opštine pčelari svake godine isporuče tržištu najmanje po 8.000 paketnihrojeva, a pčelari Rekovca poseduju preko 10.000 pčelinjih zajednica, što je više od ukupnog broja stanovnikaove opštine. U prepodnevnim satima kada su izletnice van košnice, sa plodišnih ramova u navedenu ambalažu, strese se navedena količina pčela, strogo vodeći računa da se ne strese i matica. Pčele ne stresati sa krajnjih plodišnih ramova jer u njima je veća koncetracija trutova. Paket se zatvori ventilacionim mrežama i u hladnoj i mračnoj prostoriji čuva da kasno popodnevnih sati. Poželjno je 1-2 puta u toku dana, vodom sobne temperature, “fajtati” kroz navedene mreže pčele. Ovde se paketni rojevi isporučuju u nepovratnoj troslojnoj kartonskoj ambalaži čiju ispravnost odobrava Zavod za javno zdravlje. Dimenzije ambalaže-kutija su: 40x25x18 cm što omobućava da se ovi rojevi mogu zbrinuti u svaki tip košnice. Matice sakupljene istog dana iz oplodnjaka u transportnim kavezima isporučuju se direktno “na ruke” kupca zajedno sa paketnim rojevima. Ovakav način isporuke paketnih rojeva proistekao je iz daleko lakšeg i bržeg zbrinjavanja ovih rojeva u večernjim satima u košnice kupca.Ukoliko ima zahteva, što danas malo ko traži, prvo se ubaci u kutuju kavez sa maticom, a zatim u njustresaju pčele (na ovaj način neki pčelari i dalje formiraju paketne rojeve). Oko 19 h, obzirom da tada pada dnevna temperatura, a i pčele u paketu su se već primirile, vrši se transport paketnih rojeva. Ovaj transport uobičajeno se vrši u motornom vozilu, dobro pričvršćenih za sedišta ili pod vozila. U toku vožnje obezbediti odgovarajuću ventilaciju i dotok svežeg vazduha, tako što je bar jedan prozor obavezno, delimično, otvoren. Transport prilagoditi uslovima puta i saobračaja, a imati i u vidu da se prevoze “živa bića” pa biti oprezan. Poželjno je da ovaj transport traje što kraće, kako bi se pčele što prezbrinule u pripremljene u toku dana, košnice. Na novoj lokaciji, malo udaljenoj od baznog pčelinjka, kupac paketnih rojeva u toku tog dana, postaviće prazne košnice na pojedinačnim postoljima, radi izbegavanja naleta, što se dogadja kod ovih rojeva, u kojeće do zida košnica postaviti po 1 ram iz tekuće godine sa medom, zatim 2-3 satne osnove i na kraju 1 ram sa polenom. Leta na ovim košnicama ostaće zatvorena sve do zbrinjavanja paketnih rojeva u toku te večeri. Kada se na odredište dovezu paketni rojevi, na tankoj žici dužine 6-8 cm, u sredini postavljenih ramova, prvo se okači kavez sa maticom, a zatim ubaci kutija sa pčelama, blago se njom udari u pod košnice kako bi pčele pale sa ventilacionih mreža, i brzo obe mreže utisnu unutar kutije. Tada se postavi poklopna daska ili zbeg, i u hranilicu doda oko 500 ml mlakog sirupa 1:1, otvori oko 1cm leto na košnici i na taj nacin jezavršeno zbrinjavanje ovog roja. Dalje se na isti način svi rojevi koji su prevezeni, veoma brzo i lako zbrinu,a sa još 1 do 2 pčelara, vreme po jednom paketnom roju na ovaj način je manje od 1 minuta. To je veomavažno, jer tada je uveliko noć, a na pčelinjku obično nemamo osvetljenje ili koristimo alternativno.Sledeće veče proveravamo da li je bilo naleta pčela iz jednog roja u drugi, što se trudimo kod postavljanjakosnica na svaki način da izbegnemo, pa ako njega nije bilo, tada otvorimo “leptiriće” na transpornimkavezima i omogućimo pčelama da lagano oslobode matice. Prihrana i dalje se vrši svako veče na navedeninačin, kako bi pčele što brže i kvalitetnije izgradile satne osnove i u što većem procentru primile dodatematice. Posle 72 sata od zbrinjavanja paketnih rojeva, proveriti da li su matice oslobodjene iz kaveza, što u najvećem broju slučajeva biva, a ako pojedine matice nisu izašle slobodno iz pustiti u te pčelinje zajednice, jer su one već dugo u njima. Tada izvaditi prazne kutuje od paketnih rojeva i transportne kaveze od matica. Do tada su pčele već delimično izgradile postavljene satne osnove u kojima ima hrane od sirupa, manje od nektara i polena, a i jaja od matica. Obično, peti dan od zbrinjavanja, vreme je da se doda nova satna osnova u centar legla ovih kosnica, a 7-8 dana uveče, dok još nema nijedna ćelija legla da je

H.Zlatic Moj nacin pcelarenja 3deo

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Hamid Zlatić Moj način pčelarenja-Treći deo Pregledanje pčelinjih zajednica-Moj način pčelarenja Pise H.Zlatic Pregledanje pčelinjih zajednica u toku sezone treba svesti na minimum. Pčelari su radoznali ljudi,te zato često žele da prate dinamiku razvoja pčelinje zajednice,takvi pčelari znaju mnogo o pčelama a imaju malo koristi od njih. Pčelar je tu i on želi da pomogne, ubrza razvoj pčelinje zajednice, i da otkloni smetnje koje usporavaju razvoj pčelinje zajednice, pčelar blagovremnom intervencijom može spriječi slabljenje ili propadanje pčelinje zajednice ili zajednica na pčelinjaku . Ali ponekad je pčelar glavni a i osnovni krivac zbog zastoja i slabog razvoja pčelinjih zajednica ili zbog propadanja istih. Zato pčelar mora svesti pregledanje pčelinjih zajednica na minimum uz maksimalni efektivni učinak kada je već otvorio pčelinju zajednicu onda treba da ima razlog i plan,zašto je baš otvorio tu košnicu i šta je potrebno da uradi prilikom pregleda u toj košnici. Često je pčelar primoran da usputno odradi još nešto što nije planirao da radi kod neke zajednice ili na više pčelinjih zajednica a nije rijetkost kada je pčelar iznenađen,zatečenim stanjem, jedne ili više pčelinjih zajednica na pčelinjaku. Planirani radovi ako su planski na pčelinjaku i ako teku po planu traju kratko,još ukoliko je pčelar izvršio sve potrebne pripreme pribor,alate,hranu,pripremljene dijelove košnica za dodavanje,okvire sa izrađenim saćem, satnim osnovama, i svim ostalim potrebnim stvarima za otklanjanje nedostataka kao i pospješivanja i ubrzavanja razvoja pčelinje zajednice,ako je sve dobro pripremljeno onda je to rutinska stvar koja je više uživancija nego rad za pčelara. Ali zato postoje i one druge stvari koje su neplanske prirode,a koje pčelar ponekad može da nasluti ili predvidi. Neplanski radovi koji se pojave kod pojedinih zajednica prilikom pregleda usporavaju i ometaju pčelara u realizaciji zacrtanih ciljeva i operacija u toku jednog pregleda.Često je to nedostatak hrane, nedostatak prostora u plodištu ili medištu,nedostatak satnih osnova,srozavanje satnih osnova zbog prisustva parafina u njima,zarojena pčelinja zajednica,izrojena pčelinja zajednica,obezmatičena zajednica,otrutjela matica u pčelinjoj zajednici,napadnuta pčelinja za od grabeži,matica koja prođe kroz matičnu rešetku u medište,ubijena matica koja je dodata pčelinjoj zajednici,porušen ili porušeni matičnjaci koje je pčelar dodao,mravi u hranilici,zbijegu,ili u košnici. Ovo su neke od više situacija koje mogu iznenaditi pčelara,a iste se često mogu i predvidjeti u skladu sa prethodno urađenim radnjama koje je pčelar poduzimao u sklopu pregleda jedne pčelinje zajednice ili poduhvata nekih posebnih operacija na kompletnom pčelinjaku. Ukoliko pčelar nije predvidio ili naslutio ovakve situacije,da li zbog nemara ili vlastitog ne iskustva koštaju pčelara mnogo,prvenstveno utroškom vremena predviđenog za rad na pčelinjaku a kašnjenjem sa intervencijom dovodi se u pitanje opstank pojedinih zajednica kao i ekonomska isplativost rada sa pčelama. Početnik u početku mnoge stvari neće razumjeti,postavljat će sebi pitanje, gdje je pogriješio,možda ga je neko obmanuo i prenio mu nešto što će nanijeti štetu njemu i njegovim pčelama. Ponekad ima i sujetnih pčelara kao i onih tvrdoglavih koji misle da je njegov sistem rada neprekosnoven i potpuno ispravan,takve stvari mogu pčelara odvesti u duboku krizu i nanijeti ogromne štete ne samo njemu nego i pčelarima u okruženju. Pčelar početnik često uči na vlastitim greškama koje se ponavljaju u nekom drugom obliku,zato je nekada neophodno ovakve tekstove više puta pročitati pa ako ne nađemo odgovor u ovakvom tekstu onda treba potražiti odgovor u vidu pitanja kroz diskusije ili kod pčelara poznanika. Iskusni pčelari prave greške u nedostatku vremena u radu sa pčelama,prevelikim brojem košnica,često i u vlastitoj pohlepi a nije rijetkost da su greške popraćenje i ljenostim kao i modernim načinom života koji se zadnjih godina jako uvukao među pčelarsku populaciju i postao trend među pčelarima. „Pčela neće bega,ne begeniše ga,a ni age pčeli nisu drage“ pčela hoće roba do groba!!!Zato svako kašnjenje u radu sa pčelama se plaća,gubitkom pčelinjih zajednica, ili gubitkom prihoda od pčela. Oksalna kiselina Kada su tretmani pčelinjih zajednica antivaroznim sredstvima u pitanju,pčelar sve mora dobro isplanirati i sve što mu je potrebno imati na dohvatu ruke,a onaj ko je u direktnom kontaktu sa bilo kojim antivarroznim sredstvom prilikom aplikacije treba da se držati uputa zaštite pri radu. Brzina,nesmotrenost,pri radu sa pčelama, ili sredstvima za aplikacije antivaroznim sredstvima mogu nanijeti trajne posledice po pčelinju zajednicu,isto je i sa zdravljem pčelara! Pojedina antivarozna sredstva poput kiselina,sredstava za nadimljavanja,sublimacije,praškasta sredstva,ukoliko se ne primjenjuju sa zaštitnom opremom mogu pčelaru nanijeti trajne posledce po zdravlje a takve posledice mogu biti kobne pa i tragične po pčelara. Ne želim da pravim strah među pčelarima na kraju nije mi to ni cilj,ali sam dužan prenijeti ono što sam naučio kroz višedecenijski rad sa pčelama kao i pojedinim antivaroznim preparatima koje pojedini pčelari ne shvataju zaozbiljno kada su njihova dejstva u pitanju kako za pčele tako i za pčelara. Decembar je idealan mjesec za tretiranje pčelinjih zajednica sa Oksalnom kiselinom. U ovom mjesecu većina pčelinjih zajednica je bez legla,šta to znači većina? Možda neće biti opšte prihvaćena moja teza a i većine iskusnih pčelara koji će tvrditi kako pojedine zajednice gotovo da nemaju prekid legla u toku zime. Nije to kasno ili zaostalo leglo, da se razumijemo nego se u ovom slučaju radi o tome da pojedine zajednice koje imaju mlade matice svedu leglo na minimum,ali taj minimum legla može biti prisutan tokom cijele zime ne vezano za niske vanjske temperature. Takve zajednice su rijetkost ali i kod takvih zajednica koje imaju minimum legla kao i kod onih kod kojih je došlo do prekida legla Decembar je idealan za poslednji tretman pčela protiv nametnika zvanog varroa. Niske temperature kao i vlažnost zraka idealne su za tretiranje pčelinjih zajednica Oksalnom kiselinom.Niske temperature drže pčele u cvrstom klubetu tako da prilikom nakapavanja po gusto zaposjednutim ulicama kapi prilikom nakapavanja ne prolaze kroz pčelinje klube ako tome još dodamo visoku relativnu vlažnost zraka onda je efikasnost zagarantovana u visokom procentu. Ja tretiram pčele u Decembru sa preparatom Bienenwohl koji ju sebi sadrži 3,5% Oksalne kiseline. Bienenwohl koristim nakapavanjem,dovoljna količina po jednoj zajednici je od 10-12 ml. Ponekad Decembarske temperature znaju biti i nešto više nego što je to

R.Kostadinovic Pcelarska 2018god. u Sumadiji

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Rade Kostadinović Osvrt na pčelarstvo u Šumadiji(Srbija) 2018 godine PČELARSKA 2018. U ŠUMADIJI – BAGREM JE NAŠA NAJVEĆA NADA -Pise R.Kostadinovic (Tekst je prvobitno objavljen u casopisu Spos-a“Pcelar“ u nesto kracoj verziji) Uobičajeno je da početak cvetanja bagrema u Srbiji na nižim nadmorskim visinama do 300 m je početkom maja meseca. Na lokacijama od 300 do 500 m krajem prve dekade maja, a preko 500 m u drugoj polovini tog meseca. A on ne samo što mnogo porani ove godine, već zbog nadprosečno visokih dnevnih temperatura u toku celog perioda njegovog cvetanja, skrati u mnogome svoje trajanje. Ove godine nadprosečno topao april, sa dnevnim temperaturama u toku skoro celog meseca čak za desetak stepeni višim od prosečnih, mnogo toga je promenio. Jabuka je cvetala između 15. i 20. aprila, zavisno od lokacije, a bagrem samo oko nedelju dana kasnije, a poznato je da taj period je najčešće oko dvadeset dana. Od 1888. godine kako se meri temperatura, 23. aprila 2018. godine sa preko +30 ⁰C bio je najtopliji aprilski dan u Srbiji, što je itekako uticalo na ubrzani razvoj bagremovog cveta. Tada su već na pojedinim lokacijama pčele donosile nektar sa ovih biljaka, što je isuviše rano (za oko 2 sedmice), jer su pčelinja društva još uvek bila u punom razvoju, uz obilje voćno-maslačkove paše, kojoj je ove godine vreme bilo veoma naklonjeno. (Toma Jovanović sa Rudnika reče mi „za 40. godina ne pamtim bolji razvoj u aprilu od ove godine, samo da potraja razvoj i temperatura u bagremu beše povoljnija, bila bi ovo rekordna godina. A Dragan Jevtić kaže „april je najvažniji kod nas za razvoj, ali treba imati kapacitet da se spremno dočeka taj mesec“). Pčelari su bili prosto zatečeni Da li da sele svoja pčelinja društva na uljanu repicu, koja je odlična razvojna paša uz obilje polena, a i nektara, ili da forsiraju razvoj na stacionaru? Ko je odselio, solidno je prošao, ali je već bio u cajtnotu za bagrem. Na stacionaru mnogi su pojačavali srednje razvijena društva ramovima zrelog legla zbog kratkog vremena prolećnog razvoja. Ne zaboravimo da je mart bio sa puno snega i mraza, pa pčele nisu celog meseca imale izlete, što je doprinelo uz rano cvetanje bagrema, da za ovu pašu su nam ove godine nedostajale 2 generacije pčela. Kako-tako dočekasmo bagrem 2018. godine. A on ne samo što mnogo porani, već zbog nadprosečno visokih dnevnih temperatura u toku celog perioda njegovog cvetanja, skrati u mnogome svoje trajanje, pa od onih uobičajenih 12-14 dana na većini lokacija pčele ga koristiše svega 7-8 dana ili još kraće. Ko je imao jaka društva i terene ispresecane sa manjim vodotokovima dosta bolje je prošao, jer je bagrem duže i trajao, a ko je imao jednolične terene prošao je dosta lošije. Kod mene, na obroncima Gledićkih planina, na oko 320 m n. v. bagrem je procvetao 30. aprila (najčešće posle 10. maja), i trajao desetak dana. Neka pčelinja drustva su mi donela po 2 puna polumedišta 12-to ramnih DB košnica, mali broj i po tri, ali trećina samo po jedno polumedište. Samo najslabija nisu punila medišta, ali su se odlično razvila u ovoj paši. Vaga je na vrhuncu cvetanja pokazivala dnevni unos oko 6 kg, što je ispod višegodišnjih proseka. Tome su doprineli: nedovoljno razvijena društva, niske noćne temperature što je bitan uslov medenja, kao i nadprosečno visoke dnevne temperature što je takođe nepovoljno. Staro je pravilo „bagrem za jaka društva služi za medobranje, a za slaba razvoj“. Po završetku ove paše prosečno sam izvrcao 21 kg bagremovog meda, po izimljenom društvu, jako dobrog kvaliteta, što je iznad mog višegodišnjeg proseka. Od 63 zazimljena društva imao sam krajem marta samo 1 bezmatak. Kolege takođe su imali minimalne zimske gubitke. Izvrcao sam oko 1.250 kg bagrema, od čega sam oko 1 tone, uobičajeno, dao na veliko. Po prvi put sam poslao bagremov med na takmičenje i od 40 uzoraka sa raznih lokacija Srbije, moj med je proglašen kao 4. za šta sam dobio meni veoma drage nagrade. Verovatno i u buduće, ću slati med na ocenjivanje. Ko nije imao izgrađenog medišnog saća prošao je dosta lošije (po prof. Lebedevu gubi se oko 50% u prinosu), što je praksa i ove godine kod nas pokazala. „Skupo“ je izgrađivati saće na burnoj paši, kakva je bagremova. Na nižim nadmorskim visinama, pčelari su imali manje prinose, jer je bagrem još ranije procvetao, a i nadprosečne dnevne teperature koje su prelazile +30 ⁰C su ga „prosto spržile“ na tim terenima. Plodišta su na kraju bagrema bila teška „ko tuč“, jer čim bi se neka pčela izlegla brzo su ćelije nektarom popunjene, pa ove godine nije bilo prirodnog rojenja, što je takođe veoma važno, a uticalo je i na ukupne prinose. Sredinom maja meseca iz većine pčelinjih društava uzeo sam po 1 Paketni roj od 1,2kg pčela za tržište, osim onih najslabijih, tj. 50 ovih rojeva, ranijih godina više, što je itekako prihod od pčela, obzirom da do sledeće livadske paše ima skoro 30 dana. Ostale paše u Sumadiji Posle uspešne bagremove paše, redovno je veća radna aktivnost pčelinjih društava na sledećim pašama. A zbog većeg priliva nektara i u plodišno saće i njegove blokade, dolazi do smanjenja legla, a time i manjeg razmožavanja varoe i te godine nje bude manje. Zato se uvek trudimo da ovu pašu spremno dočekamo i iz ovih razloga. Već na samom početku juna, divlja kupina, livada, a najviše šuma, kod mene su dobro medile, pa su u medištima već tada sakupile prosečno po 7- 8 kg ovog meda. A onda nastupi neoubičajeno, dvomesečni izrazito kišni period, pčele danima nisu napuštale košnice i med iz medišta dosta potrošiše. Vreme se stabilizovalo tek početkom avgusta, kada sam skinuo medišta iz kojih sam prosečno izvrcao oko 3 kg jako tamnog, veoma gustog, najvećim delom šumskog meda. Ovaj med, iako je njega bilo svega oko 180 kg, prodajem na malo uz odlučnu cenu. Sakupljam i propolis, do sada preko 1 kg, koji

H.Zlatic Moj nacin pcelarenja 2deo

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Hamid Zlatić Moj način pčelarenja- 2 deo Loša iskustva ili pčelareva zabluda. Zimovanje pčela na više Lr tijela ili nastavaka. Mnogi su u prethodnim mojim tekstovima očekivali da napišem nešto baš o košnici,na koliko Lr tijela je najbolje zazimljavati pčelinje zajednice. Pise H.Zlatic Broj nastavaka na košnici nije taj koji će utjecati na kvalitetno izimljavanje zajednica,čak što više pčele će u jednom Lr tijelu bolje zimovati nego na dva ili tri Lr tijela ukoliko se nije dovoljno na vrijeme vodilo računa o pravilnom rasporedu hrane unutar košnice. Ista je situacija i sa manipulisanjem unutar košnice sa leglom i maticom tako da zimsko pčelinje klube zahvati dva Lr tijela i to tako da sa gornjim dijelom bude u kontaktu sa hranom dok bi svojim donjim dijelom kao i sredinom omogućilo matici nesmetan prolaz kroz gusto sabijeno klube u gornji nastavak. Mnogi pčelari su počinjali sa rojem da pčelare,a sam roj nije uspio izgraditi više od 10 okvira saća pa samim tim pčelar je prisiljen da takvu zajednicu zazimi na jednom Lr tijelu. To i jeste najbolji način uzimljavanja za pčelare početnike pa mogao bih reći i za one koji imaju dovoljno prostora za odlaganje višak Lr tijela ili samog saća. Da se razumijemo,ja pčele zazimljavam na jednom,dva,ili dva i pol Lr tijela i to zazimljavanje jako dobro funkcioniše ali tu postoje i određeni problemi.Smrtni prostor jedan je od većih problema kod uzimljavanja pčelinjih zajednica na više Lr tijela. Šta je smrtni prostor?Smrtni prostor je rastojanje između donje letvice okvira gornjeg tijela,i gornje letvice donjeg tijela okvira takozvane satonoše. Često pčele kod pretrpanog gornjeg tijela sa medom ne očiste matici prostor za zalijeganja a zbog tople jeseni matica zaliježe u donjem Lr tijelu. Međutim kada dođe do naglog zahlađenja pčele se povuku u donje Lr tijelo kako bi zaštitile zaostalo leglo i maticu i iste izgube kontakt sa hranom. Zato je pčelarima početnicima dobro zazimljavati pčele na jednom Lr tijelu sa dubokim mednim vijencima sve dotle dok ne ovladajau tehnikom rada i manipulacijom sa okvirima na način da pčelinje klupko zauzme donje ali i gornje Lr tijelo. Perfektan pčelar ne postoji tako da uvijek poneka zajednica i ako pčelar sve odradi kako treba ostane u donjem Lr tijelu. Što znači da je sigurnije zazimiti pčele na jednom Lr tijelu ukoliko nismo dobri poznavaoci pojedinih caka za uzimljavanje na više Lr tijela. O ovome ću pisati posebno kod priprema za zimovanje. Pčelinje pogače Na nagovor jednog mog kolege prije nekih 10-tak godina pred novu godinu dao sam svim pčelinjim zajednicama pčelinje pogače,naravno kupljene. I ako svjestan da pčele ne trpe otvorenu hranu te da čim su sa njom u kontaktu odmah je počinju prinositi u unutrašnjost pčelinjeg klupka,nasio sam na jeftinu foru i imao sam posle problema sa svim pčelinjim zajednicama na pčelinjaku. Nakon dodavanja pčelinje pogače došlo je do naglog zahlađenja,pčele su uveliko trošile otvorenu pogaču a nisu mogle vani na pročistni let. Nakon prvog pročistnog izleta pčela imao sam šta i da vidim sve košnice bile su uflekane pčelinjim izmetom a kod pojedinih zajednica i unutrašnjost je bila uflekana. Isti mi se takav slučaj desio u Februaru kad je minus držao jako dugo. U Februaru mi se desila i veća tragedija gdje je se par pčelinjih pogača otopilo unutar košnice i pogušilo pčele. Nisam zagovornik dodavanja pogače pčelama dok pčele ne mogu svakodnevno ili u par dana općiti sa prirodom i tako se riješiti izmeta koji se mnogo brže gomila u crijevu pčele koristeći otvorenu hranu. Kada je hrana zatvorena voštanim poklopcem pčele ćeliju otvore po potrebi,isti med dobije vlažnost kako bi ga pčele mogle lakše konzumirati,tako da one takav med troše postepeno u odnosu na ono kad im mi damo 1-2 kg otvorene pogače na jedan put. Prvi pregled pčelinjih zajednica i pomoć koju pčelar treba pružiti zajednicama kojima je pomoć potrebna. Mnogi pisci knjiga i pčelarske literature kao i pojedini predavači napravili su čitavu nauku oko tih prvih proljetnih pregleda.Mnogi su da bi bili auhtentični tim pregledima dali i odgovarajuće nazive kao na primjer:prvi proljećni pregled,drugi proljećni pregled, prvi osnovni proljećni pregled i dr.Pčelarstvo se mora pojednostaviti, kako bi olakšali sebi, da se vremenom ne bi razočarali pa čak nedaj bože i napustili ovo plemenito zanimanje ili hobi. Pregledi pčelinjih zajednica trebaju biti planski sa ciljem.Ako planiramo pregled pčelinjih zajednica trebali bi znati šta nam je cilj tog pregleda. Pregledi trebaju biti detaljni,brz a posledica tih pregleda treba biti odklanjanje nedostataka i usmjeravanje pčelinje zajednice onome čemu pčelar teži,proizvodnji meda,cvijetnog praha,matične mliječi,propolisa,apitoxina,matica,rojeva i dr. U ranom proljeću kada su dnevne temperature još uvijek niske,pčele ne treba držati dugo otvorene,rane proljetne preglede ne treba odgađati nego ih treba obaviti odmah čim temperatura i vremenski uslovi dozvole pregled pčelinjih zajednica. Zašto ne treba odgađati prvi pregled? Razlog je jednostavan: prvo u proljeće što može zafaliti pčelama je hrana,drugo su saniranja zajednica koje su obezmatičile,treće saniranje matica trutuša,četvrto je saniranje zajednica sa lažnim maticama. Nedostatak hrane Može se desiti da neke pčelinje zajednice u Martu ostanu potpuno ili sa minimalnim zalihama hrane. Pčelar na vrijeme treba da dopuni hranu,hrana se može dopuniti na način da se gladnoj zajednici doda ram ili više ramova meda od neke druge zajednice,dodavanje šećerne otopine ili sirupa u srazmeru 1:1 ili 3:2 u korist šećera, mnogi će reći kako su noći početkom proljeća hladne i kako pčele slabije prenose šećernu otopinu. Tačno je to,da će pčele slabo ili gotovo nikako prenositi šećernu otopinu kada su noći hladne zato bi pčelar morao imati par ram hranilica kako bi toplu šećernu otopinu sa ram hranilicom mogao smjestiti odmah do pčelinjeg gnijezda gdje je toplo ta ram hranilica je u direktnom kontaktu sa pčelama. Pčele preko satonoša gdje je toplo jako brzo i organizovano dolaze do ram hranilice i prenose šećernu otopinu tamo gdje im to najbolje odgovara. Ram hranilica je odlična za ovakve situacije iz razloga što su pčele u direktnom kontaktu sa njom dok je hranilica

H.Zlatic Moj nacin pcelarenja 1 deo

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Hamid Zlatić Moj način pčelarenja- 1 deo Moj način pčelarenja POprema koju koristim u svom načinu pčelarenja. Moj način pčelarenja nije oslonjen čisto na pčelarnje sa Lr košnicom, u mom načinu pčelarenja ima opreme koja ne pripada Lr košnici ali je prilagođena ovom tipu košnice, to je dio opreme koja pripada drugim tipovima košnica nastavljača.Pčelar sam koji pčelari sa pvc folijama tokom cijele godine. Pise H.ZlaticPčelar sam koji pčelari sa punom drvenom poklopnom daskom debljine 20 mm tokom cijele godine. Pčelar sam koji pčelari sa matičnom i bez matične rešetke. Pčelar sam koji pčelari sa jednim ili više Lr tijela. Pčelar sam koji koristi Lr polu nastavak kao dodatak Lr košnici. Pčelar sam koji koristi Fararov nastavak u sklopu Lr košnice. Pčelar sam koji pčelari sa punom podnicom. Pčelar sam koji koristi zamreženu podnicu sa fijokom,tako zvanu(Anti varroznu). Pčelar sam koji koristi duboku podnicu.Pčelar sam koji koristi podnicu za sakupljanje cvjetnog praha. Pčelar sam koji koristi Sneglerovu dasku. Pčelar sam koji koristi 5 lit hranilicu za tečnu hranu,unutar zbijega. Pčelar sam koji koristi ram hranilicu za čvrstu i tečnu hranu. Pčelar sam koji koristi stirodur 20mm ispod poklopca. Pčelar sam koji koristi po potrebi zamreženi zbijeg. Uvod. Pčelarim sa Lr košnicama u koje su često unešeni elementi drugih tipova košnica. Mnogi će reći kako različita veličina okvira,dodatna oprema otežava i usporava pčelara u radu,te kako ta ista oprema treba dodatno mjesto za skladištenje i čuvanje opreme. Kritičare shvatam dobronamjerno i iskreno iz razloga što su pčelari prilagodili tehniku pčelarenja svojim potrebama. Pčelar će odlučiti spram svojih mogućnosti i potreba kao i znanja u oblasti pčelarstva sa kojim tipom košnica će pčelariti. Ista stvar je i sa tim dali će pčelar pčelariti stacionarno ili će se orjentisati na to da svoje pčele seli i približi ih pčelinjim pašama. Svaki odabir pčelar treba gledati kroz ekonomsku isplativost,utrošak radnih sati,svojim slobodnim vremenom koje ima na rasopolaganju u radu sa pčelama. Fizička sposobnost pčelara kao i pašne prilike često odrede tip košnice sa kojom će pčelar pčelariti. Udaljenost pčelara od pčelinjaka odredit će sa kojom dodatnom opremom će pčelar pčelariti. Ista je situacija i sa selećim načinom pčelarenja gdje po nekad svaki detalj kada je dodatna oprema u pitanju mora biti odmjeren i do maksimuma iskorišten.Ja sam pčelar koji sve sam radi oko svojih pčela bez ičije pomoći osim kada je centrifugiranje meda u pitanju.Pčelar sam čiji pčelinjak je udaljen od mjesta gdje radim i sa porodicom živim oko 700 kilometara. Pčelinjak posjećujem u intervalima u vremenu od dvije do tri sedmice a ponekad i svake sedmice zavisno od potrebe i slobodnog vremena koje mi je raspoloživo u radu sa pčelama. Iz tog razloga morao sam način pčelarenja kao i tehniku pčelarenja prilagditi svojim mogućnostima i slobodnom vremenu koje mi je na raspolaganju. Pčelarim sa oko 60-tak košnica stacionarno,svoje pčelarenje usmjerio sam na proizvodnju meda, prosječan prinos meda na mom pčelinjaku je oko 1000 kg na godišnjem nivou. Sam proizvodim matice za svoje potrebe,i pčelar sam koji konstantno pčelari sa istim brojem košnica što znači da ne povećavam niti drastično smanjujem broj zajednica na mom pčelinjaku. Da bi se pčelinjak održavao na ovaj moj način potrebno je preduzimati razne radnje,zahvate, kako bi se održao isti broj pčelinjih zajednica i kako bi se moglo planski raditi sa pčelama. Zato mi je potrebna razno, razna,dodatna oprema kako bi pčele održavao u radnom raspoloženju,kako bih pčele zadržale kondiciju i što bolje iskoristile pašu koja im je na rasoplaganju. Pčelar sam koji se odlučio držati pčele u paviljonima,paviljon mi omogućava rad sa pčelama kada vremenski uslovi ne dozvoljavaju rad na otvorenom,kada je vrijeme kišovito,pretoplo, tako da ja mogu detaljno planirati rad sa pčelama onda kad imam vremena za njih, bez prilagođavanja vremenskim uslovima,koji obično traže odgađanja pojedinih radnji na pčelinjaku,zbog ne mogućnosti otvaranja i rada sa pčelama. Paviljon mi omogućava i skladištenje viška opreme koji po potrebi koristim ujedno mi ja ta oprema uvijek pri ruci i u suhome.Loše stvari kod paviljonskog držanja pčela su glodari,miševi,i drugi koji traže sklonište u suhom kako bi zaštitili sebe i svoje leglo od ptica grabljivica i drugih neprijatelja koji ih vrebaju na svakom koraku. Izimljavanje pčelinjih zajednica. Nakon tretmana Oksalnom kiselinom ja pčele gotovo nikada ne otvaram do početka Marta. Moram napomenuti da mi pčele uvijek zimuju sa dovoljnim rezervama hrane. Ukoliko pčele nisu uzimljene sa dovoljnim zalihama a to je da društvo koje zimuje na dva nastavka ima krajem Septembra oko 20-tak kg hrane,takva zajednica bi trebala sa pčelama biti i brojčano jaka, ako je zajednica slabija onda je dovoljna količina zimskih zaliha hrane od 13 do 16 kg. Ako u košnici imamo mladu ovogodišnju maticu zalihe trebaju biti veće iz razloga što će takva matica postaknuta hormonalnim nagonom za opstankom zalijegati mnogo više legla pa će se tako i zimske zalihe mnogo brže trošiti. Kod mlade matice zimske zalihe nebi smjele krajem Septembra iznositi manje od 16 kg meda i jedan do dva okvira perge. Ukoliko pčelama nismo ostavili dovoljno zimskih zaliha onda je neophodno pčelama sredinom ili krajem Februara ako vrijeme dozvoli otvoriti pčele i dodati im jednu ili dvije pčelinje pogače u zavisnosti od jačine društva,ponavljam ja nisam za dodavanje pogača ali nisam ni protiv, ukoliko je život pčelinje zajednice u pitanju. Ukoliko vremenski uslovi dozvole da pčelar otvori pčele krajem Februara ili početkom Marta onda to treba raditi isključivo zbog kontrole zaliha hrane. Desi se da nekim zajednicama ostane okvir ili dva meda,ista može oslabiti sa brojčanošću pčela dok neka druga zajednica na pčelinjaku zbog bržeg razvoja potroši više hrane i ima veću masu pčele a bez dodavanja okvira ili dva okvira meda ista može stradati od gladi. Znači hrana onima koje imaju višak oduzima se,i dodaje se slabijima,hrana se dodaje do krajnjih ramova a može se i krajnji ram pomjeriti do zida a jedan pun sa medom postaviti na njegovo mjesto. Ovo se može uraditi i pri nižim teperaturama zraka kada je temperatura u plusu

H.Zlatic Ose-neprijatelji pcela i pcelara!

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Hamid Zlatić Pritisni i saznaj više Ose- neprijatelji pčela i pčelara! Opasnost za koju mnogi pčelari nisu znali !!! Pise Hamid Zlatic Ose u pčelarskoj literaturi spominju se samo površno, slabo ili gotovo nikako, kao štetočine pčela,ili kao o prenosiocima, raznih bolesti odraslih pčela kao i bolesti legla.U pojedinim godinama ose se mogu izravnati sa Varozom ili Nozemozom po oposnosti koje mogu nanijeti u pčelarstvu,pčelama i pčelaru. Mnogi se neće složiti sa mnom čak bi se neki mogli i slatko nasmijati ovom mom tekstu koji se po prvi put pojavljuje u javnosti kada se ose upoređuju sa Varozom ili Nozemozom(Cerane) .Ose su insekti iz roda Vespula poznatija kao(Vespula germanica) i (Vespula vulgaris) teško ih međusobno razlikovati,ne želim mnogo pisati o njima nego o šteti koju ose mogu prouzrokovati. Struktura osinje zajednice Ose imaju Maticu dužine oko 20mm,Radilicu 11-14mm, i trutove 13-17mm. Struktura zajednice osa slična je je strukturi pčelinje zajednice,samo što se kod osa unutrašnja organizacija uvelokom razlikuje od pčelinje zajednice.U rano proljeće počinju sa izgradnjom gnijezda. Ose svoje gnijezdo grade od sažvakanog drveta,tvari koja je nalik na papir. Svoja gnijezda grade na tamnim mjestma,napušenim rupama u zemlji,krtočnjacima,u šupama zemlje,šupljinama blokova,a omiljena mjesta su im u krovovima ispod crjepova. Ose grade svoja gnijezda u blizini naselja gdje se mogu snabdijevati vodom sa česama raznih odvoda i dr. U početku su to mala gnijezda tako da se matica stara o kompletnom leglu a nakon izlijeganja prvih radilica,radilice preuzimaju daljnju izgradnju gnijezda također se brinu oko ishrane larvi. Osinja gnijezda u toku ljeta mogu dostići brojku od 3000 do 7000 hiljada jedinki unutar osinjaka. U jesen se iz jaja razvijaju plodne ženke koje polažu jeja iz kojih se izlegu trutovi,nakon njihovog izlijeganja oni kreću u potragu za ženkama iz drugih zajednica. U kasnu jesen stara matica ugiba i društva se raspadaju a preživljavaju mlade ženke koje će u proljeće formirati nova osinja društva i gnijezda . Ishrana osa Ose se hrane biljnim sokovima a velika poslastica im je nektar i med unutar košnice,kao i šećerna otopina kojom pčelar prihranjuje pčele. Ose radilice osim što hrane larve biljnim sokovima hrane ih i raskomadanim kukcima a često su u tu ishranu uključeni i raskomadani i sažvakani dijelovi pčela. Ose su značajne u eko sustavu za smanjivanje pojedinih kukaca koji nanose štetu u vinogradarstvu,voćarstvu ali iste nanaose i štete nagrizajući plodove i sisajući njihove sokove,tako da plodovi nakon nagrizanja propadaju i nisu iskoristljivi. Štete za pčele i pčelare od osa Ose najviše ugrožavaju stacionare i pčelinjake koji se nalaze u neposrednoj blizini naselja u drugoj polovini ljeta i kasne jeseni. Ose se kreću u radijusu od 500 do 1500m od osinjaka pčelinjaci koji se nalaze u ovom radiusu su potencijalno ugroženi a pogotovo oni koji su u njihovoj neposrednoj blizini. Ose po potrebi prvo za ishranu larvi koriste uginule pčele koje često raskomadaju sažvaču i sa njima hrane svoje leglo ali kako osinja zajednica jača one imaju sve veću potrebu za ishranu legla tako da pčele bivaju sve ugroženije.Nakon što se oberu voćni plodovi u jesen osama ne preostaje ništa drugo nego da do tadašnji voćni nektar zamijene hranom iz košnice,friško unešenom šećernom otopinom,nektarom i medom. Ose u jesen gotovo nesmetano ulaze u košnice tako da prvo odnose med sa perifernih a nakon što se pčele povuku u klupko i sa centralnih okvira. Ose lete i pri nižim temperaturama u kasnu jesen pčelar može zapaziti da na nekih plus četiri stepena ose nesmetano ulaze u košnicu i nesmetano iznose med dok pčele u veliko miruju. Pčelarev zaključak!!! U jesen pčelar često zaključi kako su pojedine zajednice naglo ostale bez rezervnih zaliha ili su potpuno opljačkane .Prva pomisao je da se radi o grabeži nije rijetkost da su satine unutar košnice sasječene kao da je miš ulazio u košnicu,na podnici se nalaze velike količine voštine. Misteriozan je nestanak i pčela u takvim košnicama često pčele znaju napustiti takvu košnicu u strahu i nemoći da se odupru najezdi osa.Pčelar je često u dilemi,preispituje svoje greške u radu sa pčelama,ima sumnju na razne stvari poput Nozemoze ili Varoze u stvari uzročnik su ose i njihov atak na pčelinje zajednice. Često se ose ne mogu spriječiti ni sužavanjem leta niti postavljanjem klopki za ose i stršljenove. Boje i mirisi Boje koje privlače ose su Žuta i Bijela ovim bojama trebalo bi izbjegavati farbanje košnica u velikom broju,mirisi poput Lanenog ulja, Timola sa kojima se pčele tretiraju pčele jako privlače ose. Na pčelinjaku i oko pčelinjaka treba izbjegavati postavljati bilo šta sa žutim bojama pogotovo u većim razmjerima. Kada su boje u pitanju dobro je napomenuti da crvena boja dobija ose i da joj se ose slabo približavaju. Bolesti koje ose prenose Ose mogu biti prenosioci svih bolesti legla a posebno ATL-a kao i bolesti odraslih pčela razlog je jesnostavan,ose se gotovo nesmetano kreću iz košnice u košnicu, ose također posjećuju i susjedne pčelinjake tako da se zaraza legla može jako brzo proširiti na širu okolinu. Borba protiv osa Ose su jako korisne u eko sustavu,ali ako njihov broj priraste i pčelar osjeti najezdu prvo na voće oko pčelinjaka koje je često nagriženo a zatim i ulaskom osa u košnicu neophodno je postaviti klopke kako bi se ose dovela u odgovarajuću ravnotežu. Pčelari često postavljaju klopke u flaše tako što šećernu otopinu pomiješaju sa pivom i postave na odgovarajuće mjesto a nakon što se klopke napune iste se isprazne i ponovo postave.Pčelari su sigurno u toku ljeta zapazili mjesta odakle ose izlijeću ali zbog njihove brojnosti nisu im u mogućnosti prići zato sad kada zahladni pčelari trebaju uklonuti osinjake ispod crjepova i drugih mjesta kako bi se naredne godine smanjio njihov broj.Napominjem ose imaju svoju ulogu u eko sustavu ali mogu nanijeti značajne štete pčelama i pčelaru. Hvala H.Zlaticu za odlican tekst! Takodje pogledajte i ovo⬇ Razlike izmedju pcele i ose Pogledaj video! Hamid Zlatić Autor teksta Zivim na dvije adrese Rašljani Brčko Dc BiH i Arnoldstein u Austriji. Kako živim

B.Stamenkovic-Apis mellifera carnica- Zašto je volimo, branimo i želimo da sačuvamo njen opstanak?

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Dr. Biljana Stamenković Apis mellifera carnica Zašto je volimo, branimo i želimo da sačuvamo njen opstanak? Pise Dr.B.Stamenkovic Apis mellifera carnica je rasa pčela koja se kroz dug vremenski period adaptirala i aklimatizovala na uslove života u našim podnevljima. Prateći njene biološke i ekonomske karakteristike, kao i higijensko ponašanje, utvrđeno je da je „naša“ rasa pčela razvila najviši stupanj adaptibilnosti. Svakom živom biću je potrebno prilagođavanje na uslove života! Imate rase pčela koje nemaju prekid legla u toku godine jer nemaju zimskih uslova. I šta bi takva matica radila kod nas zimi? Matice koje ne prekidaju sa leglom imaju stalnu potrošnju hrane i njihova fiziologija organizma drugačije funkcioniše. Ne možemo dovesti kengura, da bi nam oplemenio prirodu i skakao po livadama, pa ga pustiti u šumu! Nemojmo menjati prirodne zakone i na silu nametati neprirodne uslove za određena bića, u ovom slučaju pčele. Ne menjajmo prirodu, promenimo razmišljanja!Ovaj tekst je namenjen pčelarima, ali sam htela da ovo što želim da kažem bude potkrepljeno i naukom. U Nemačkom pčelarstvu je pod uticajem Goetze-а prihvaćen još tada plan da se autohtona medonosna pčela Apis mellifera mellifera – „crna pčela“ zbog svojih lošijih osobina zameni boljom iako su propisana stroga pravila. Da ne dođe do zabune kod pčelara koji ne znaju,Apis mellifera mellifera je rasa koja se uzgaja u Nemačkoj i nazivamo je Nemačka crna pčela. I ŠTA SE DESILO???Došlo je do ilegalnog unošenja matice i pčela autohtone rase Apis mellifera carnica i mešanjem stvorio se hibrid.ZAŠTO OVO PIŠEM???Hoću da istaknem sve pozitivne osobine rase koju mi uzgajamo. Mnogi su je koristili da oplemene svoje pcele. Naravno da kao i svako živo biće, pa tako i unutar same rase uvek postoji određen procenat koji ne ispoljava odlike posmatrane rase. E, tada ih treba zameniti novim maticama „naše“ rase Apis mellifera carnica.I zato treba svaki pčelar da radi „prostu“ selekciju na svom pčelinjaku. Šta to znači? Da eliminiše sve matice koje ne uspevaju uz pravilnu primenu apitehničkih mera da se razviju, koje nisu produktivne (kada paše ima), koje nemaju ispoljeno higijensko ponašanje (ne čiste ćelije usled uginuća larvi..). Tu treba da se mi pčelari trudimo, a da priču o uvođenju drugih rasa ostavimo u naučne svrhe. Moramo znati da ilegalnim unošenjem drugih rasa i ukrštanjem dovodimo do uništenja naše autohtone rase Apis mellifera carnica. Ja ću to uporediti sa GM biljkama. Kada jednom unesete i posejete seme GM biljke, njen polen se raznosi i više nikada ne možete to iskoreniti. Polen GM biljaka opraši i druge biljke. To je lavirint bez izlaza. Tako je i sa insektima, konkretno pčelom. Nije to ista priča kao sa mulom i mazgom, ili procesom oplemenjivanja domaćeg govečeta. Pa ako ste pogrešili u toj selekciji i ukrštanju, lako zakoljete i eliminišete to što ste reprodukovali jer ga možete za „rogove“ uhvatiti.Pčelu nikada…Ovo je duga tema, ali treba edukovati pčelare da shvate zašto su tamo neki protiv da mi uvezemo slobodno novu rasu koja će biti „mnogo bolja“ jer se to pokazalo u drugim zemljama. Polako…Sve je to mač sa dve oštrice… PAŽNJA!!!Da li znate šta su hibridi?Ko zna, on je svestan, kada kupite hibrid, nemate F1 generaciju sa naslednim genima. Jer je nemoguće hibrid reprodukovati. To znači da svaki put morate kupiti takvu maticu. To je zamka.Ali pod predpostavkom da i moramo da kupimo ako će ta matica biti „avion“ ali…ne trčimo ispred rude…polako…nemojmo uvek mi biti ti kome će se sve uništavati, a drugi ce čuvati svoje autohtone rase.Još mnogo mi o pčelama ne znamo. A često smo lakoverni i verujemo da je komšijama mnogo bolje pa ćemo uzeti njihovo (mislim na nove rase matica). Jedino nauka nije uspela pčelu da promeni, ali se zato ljudi trude da je unište.Mnogi će me osuditi misleći da ne želim napredak. Nije tačno.Slobodno mogu da kažem da sam u svetu pčela i u nauci već tri decenije. Želim da pčele i pčelarstvo žive večno, pčele su moj život, ali baš iz tog razloga želim da edukujem početnike ili pčelare koji nisu mnogo upoznati, a trenutno primaju mnogo infirmacija o tome! 1.Poštujmo zakon i uredbu u kojoj je izričito naglašen uzgoj SAMO Apis mellifera carnica.2. Ostavimo nauci da kroz decenije istraživanja prouci i prikaže rezultate šta je bolje ili nije.3. ČUVAJMO NAŠU CARNICU (kao caricu), jer ako je ukršanjem izgubimo, povratka joj nema, a problema će biti više nego ikada.Sa poštovanjem Vaša dr Biljana StamenkovićVeliko hvala Biljani jer nam je dozvolila da objavimo ovaj odlican tekst! ______________________________________ Kranjska rasa zapadne medonosne pcele (Apis mellifera carnica). Po svojim osobinama spada među najbolje rase medonosne pčele, te je najrasprostranjenija na celom svetu. Pripada grupi tamnih pčela, telo joj je crne boje, obraslo sivosrebrnim dlačicama. Prilično su mirne a maticaje dobre plodnosti. Pcele radiliceove rase imaju dobro izražen instinkt za sakupljanje hrane. Dobro podnosi promene klime.Ova rasa je rasprostranjena na celom Balkanu, gde je nastalo više sojeva – planinskih i ravničarskih. Poznati su sojevi: sjeničko-pešterski, šarplaninski, banatski,homoljski, pohorski, dalmatinski itd.. Kranjska pčela Naučna klasifikacija Carstvo: Animalia Tip: Arthropoda Klasa: Insecta Red: Hymenoptera Porodica: Apidae Rod: Apis Vrsta: Apis mellifera Trinomijalna nomenklatura Apis mellifera carnicaPollman, 1879 Izvor https://sr.wikipedia.org/wiki/ Sadržaj je dostupan pod licencom CC BY-SA 3.0 Dr.Biljana Stamenković Autor teksta Profesionalno se bavi pčelarstvom punih 30 godina. Jedan od većih odgajivača matica u Srbiji. Internacionalni predavač i predavač SPOS-a. Doktor biotehničkih nauka, doktorska disertacija iz oblasti pčelarstva. Pčelari sa oko 250 lr košnica…. Mi smo najčitaniji pčelarski sajt u regionu -Brojač pregleda Reklamirajte svoje proizvode na sajtu PRITISNI I KONTAKTIRAJ NAS Pet godine od postojanja sajta (2016 god)- i preko 233.456 poseta sajtu,doslo je vreme za korak napred.Novi dizajn,koncept…Uveli smo i marketing (jedini nacin da i dalje postojimo) Dragan Radanovic-urednik sajta PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Najčitaniji pčelarski sajt Ljubav prema pčelama 1 % Facebook-f Izrada sajta mediatorc design Copyright medpcelarskimagazin ©️ 2016 Dr.Biljana Stamenkovic Autor teksta Marketing Ljubav prema pcelama 100% Profesionalno se bavi pčelarstvom punih 30

Roj u zamrzivacu!Harvesting Honey from a Fridge (Video)

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Youtube video Roj u frižideru BUSH BEE MAN JE YOUTUBE KANAL I PRATI AVANTURE MARKA U PČELARSTVU. MARK JE NAJISTAKNUTIJI FARMER IZ JUŽNOG AUSTRALIJSKOG REGIONA RIVERLANDA. MARK IMA ODLIČAN SMISAO ZA HUMOR I NE SAMO DA ĆE VAS NASMEJATI, VEĆ ĆE VAM POKAZATI MNOGO KORISNIH STVARI!NA KANALU IMA PREKO 50 ZANIMLJIVIH VIDEO SNIMAKA! Harvesting Honey from a Fridge – Episode 50: „Fridge Honey“ Pogledajte video Youtube kanal The Bush Bee Man https://www.thebushbeecompany.com/ B.B.MAN Autor teksta B.B.MAN youtube canal Mi smo najčitaniji pčelarski sajt u regionu -Brojač pregleda Reklamirajte svoje proizvode na sajtu PRITISNI I KONTAKTIRAJ NAS Pet godine od postojanja sajta (2016 god)- i preko 233.456 poseta sajtu,doslo je vreme za korak napred.Novi dizajn,koncept…Uveli smo i marketing (jedini nacin da i dalje postojimo) Dragan Radanovic-urednik sajta PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Najčitaniji pčelarski sajt Ljubav prema pčelama 1 % Facebook-f Izrada sajta mediatorc design Copyright medpcelarskimagazin ©️ 2016