Varoa Архиве - Страница 2 од 4

H.Zlatic Rojenje i borba protiv Varoe

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Hamid Zlatić Rojenje i borba protiv Varoe! Rojenje i borba protiv Varoe! Dođu tako godine kada je rojevi nagon izražen ili jako izražen. U ovakvim godinama malo pomažu tehnike rada,dodavanje satnih,proširenje prostora i dr. Onako potanko proljetos se provlačila priča kako su u regionu zabilježeni značajniji gubici pčelinjih zajednica.S’razlogom ili zbog vremenskih (ne) prilika ova godina je u znaku rojevog nagona. Svi,znamo da je prirodni roj priča za sebe,on ima takvu strukturu pčele da lakše može opstati i preživjeti u prirodi,brže gradi saće i ima veću sakupljačku energiju. Ali,ja ne želim da pišem o prirodnom roju,ja želim da skrenem pažnju na Varrou i borbu protiv nje kao i posledice koje Varroa može proizvesti ako je prisutna u većem broju u košnici. Varoe na prirodnom roju Svi znamo da u preporuci kod tretmana gotovo svih preparata najveću učintkovitost imamo onda kada pčelinja zajednica nema zatvorenog legla. Go-prirodan roj, je izuzetno pogodan za tretiranje bilo kojim dozvoljenim sredstvom u pčelarstvu u borbi protiv nametnika Varroe. Efikasnost gotovo svih preparata kada zajednica nema poklopljeno leglo je čak i do 99% i ako uzmemo ovaj podatak u obzir onda možemo računati da sa jednim tretmanom možemo bez većih problema riješiti se velikog postotka Varroe. Sa,tim jednim tretmanom možemo osigurati da nam dugoživeće pčele ne uđu u zimu oštećene i sa nedostatkom Vitalogenina. Neistretiramo li go, prirodan roj, na vrijeme,onda možemo zaista biti u velikom problemu. Snaga mladog roja i želja za opstankom istog je enormno veća od običnog vještački razrojenog. Matica tjerana hormonalnim nagonom u borbi za opstanakom polaže više jajašca kako bi zajednica u zimu ušla sa većim brojem pčele koje mogu iznijeti zimu i sve nedaće koje ih zimi zadesiti mogu. Prirodni roj nakon sparivanja metice manje proizvodi trutova a i ako je matica sparena ako se radi o prvjencu situacija je slična. Zaostaloj Varrozi na pčeli stvara se mogućnost bržeg razvoja u radiličkom leglu,samim tim što se Varroa razmnožava u radiličkom leglu podkraj sedmog mjeseca i biva nam oštećena dugoživeća pčela od parazita Varoe.Stoga nam se ne bi smjelo desiti da prespavamo i go roj ne istretiramo na vrijeme. Prekid legla nakog prirodnog izrojavanja Nakon što se izroji prvjenac i sa njim izleti stara matica iz košnice u istoj košnici dolazi do prekida zalijeganja jajašca. U periodu dok se mlada matica izleže i spari izleći će se (ispiliti) sve pčele radilice. Tako da će se ponovo stvoriti mogućnost tretiranja pčelinje zajednice u kojoj nema poklopljenog legla. Pčelar treba da prati kada se sve pčele izlegu (ispile) i da odmah primijeni tretman protiv Varroe. Ako tretman ne odradimo na vrijeme, onda ćemo ponovo imati slučaj burnog razvoja legla sa mladom maticom bez mnogo trutovskog legla i oštećenja dugoživeće pčele. Zapamtimo ovo dobro!! Nema preparata za tretman Varroe da ne nanosi štetu pčelama pa i leglu a na pojedine preparate jako su osjetljive i matice. Ukoliko pčelar ne bi iskoristio pogodnost da odstrani Varrou kada je samo na pčeli, predstoji mu posle mukotrpan i upitan posao u borbi sa nametnikom Varroa. Samim tim, utrošak sredstava u borbi protiv Varroe postaje dosta veći sa upitnim dejstvom na Varrou u zatvorenom(poklopljenom leglu). Često su sredstva u borbi sa Varrozom jako skupa kao i utrošeno vrijeme pčelara u češćim tretmanima pčela. Češći tretmani protiv Varroe su neophodni ukoliko smo u košnici prilikom tretmana imali poklopljeno leglo,a samim tim češćim tretmanima, mogu se povećati i rezidue u medu i drugim pčelinjim proizvodima poput meda, voska,propolisa i dr.Još da napomenem da je samo Mravlja kiselina sredstvo koje je efikasno u borbi protiv Varroe onda kad u košnici imamo zatvoreno leglo,a naši pčelari ne samo da su slabo upoznati sa Mravljom kiselinom nego malo ko ima i opremu za tretiranje sa njom. Oni pčelari koji nemaju prirodnog rojenja,trebaju napraviti prekid legla u pčelinjim zajednicama ili blokatorima za maticu i ograničiti maticu a posle odgovarajućom metodom odstraniti Varrou iz preostalog legla u pčelinjoj zajednici. Biološki način borbe protiv Varroe ramom građevnjakom treba isto primjenjivati ako imamo uslove za to.Varroa je pošast koja direktno ili indirektno nanosi najveće štete pčelarstvu,virusima i zimskim gubitcima. Interakcije između Varooze i drugih bolesti Između Varroa grinje i drugih bolesti postoje razne interakcije. Razlikujemo direktne i indirektne interakcije. Primjer direktne interakcije je prenos virusnih bolesti Varroa grinjom. Primjer indirektne interakcije je utjecaj na smanjenje imuniteta pčele pri čemu lakše dolazi i do drugih raznih bolesti. Varroa je prenosnik raznih virusa mada su isti postojali i prije Varooe međutim bez znatnih infekcijskih posljedica na zdravlje pčele ili su se simptomi istih vrlo teško zapažali.Razlog tome, se zasnivao u načinu širenja virusa te na njihovoj ograničenoj reprodukcijskoj moći. Pojavom Varroa grinje ta se ravnoteža promijenila na štetu pčela. Varroa je za neke viruse odlučujući faktor. Ispostavilo se da je Varroa idealna prijenosnica virusnih zaraza. Za neke Viruse se zna da se isti razmnožavaju u grinjama. Viruse ne zatičemo na svim zajednicama. To što ih ne zatičemo na svim zajednicama ne znači da su te zajednice imune na njih. Virusi se ne šire samo unutar jedne pčelinje zajednice! Varoom virusi se također šire sa jedne na drugu zajednicu naprimjer preletom invadiranih pčela. Pčelinje zajednice invadirane velikom populacijom Varroe prežive lakše nego pčelinje zajednice sa usporedivom populacijom Varroe ali uz to i sa virusnom infekcijom. Zajednice sa Varoom i virusima podlegnu nakon jedne sezone,dok zajednice invadirane samo Varozom prežive jednu do dvije godine duže Virus zakržljalog krilca pčelar može najprije uočiti Najpoznatiji virus kojim su invadirane pčelinje zajednice je virus zakržljalog krilca(VZK Deformed Wing Virus=DWV). Posljedice invadiranosti na pčele su očite. Ako su pčele invadirane tokom faze kukuljice onda zapažamo vidljive simptome na pčeli (zakržljalo krilce ili kratak abdomen-zadak). Infekcije sa tim virusom se ne smiju zanemariti. Ako se sprovodi tretman suzbijanja varooe,onda se smanjuje infekcija sa DWV Virusom. Da bi se pravovremeno suzbila infekcija ovim virusom,mora se obavezno provesti tretman suzbijanja Varooe prije nastanka dugoživeće zimske pčele. Ukoliko se tretman ne sprovede na vrijeme,onda je posljedica toga prezimljavanje

Hamid Zlatić-Rojenje i borba protiv Varoe!

Varoa ima srce!Novi momenat!

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Varoa ima srce! Novi momenat u poznavanju Varoe! Varoa ima srce! Srce Varroa destructor otkrili su Alexandros Papachristoforou i Evgenia Koutouvela u projektu koji delomično finansira Vita Bee Health. Srce je sićušno – veličine samo 165 μm za 60 μm – i ima prosečno trajanje nešto više od 7,39 sekundi pri prosečnoj frekvenciji od 0,13 Hz. Iznenađujuće, do sada se u literaturi nije spominjalo je li varroa imala srce ili ne! Zbog svoje veličine, fiziološko proučavanje varoe bilo je teško. (Krpelji, koji su nešto veći, lakše se proučavaju.) Srce je konačno pronađeno vrlo blizu mozga i sasvim je slično kao kod krpelja. No, za razliku od drugih grinja, varroa ima dvije ventrikule (komore) i šest umjesto četiri ostija (otvora).Očekuje se da će otkriće srca pomoći u razvoju novog biološkog testa za mjerenje učinka kontrolnih tretmana varoe. Preuzeto Izvor Varroa does have a heart Vita bee health Autor teksta Vita bee health-Preuzet tekst! Mi smo najčitaniji pčelarski sajt u regionu -Brojač pregleda Reklamirajte svoje proizvode na sajtu PRITISNI I KONTAKTIRAJ NAS Sajt je počeo sa radom 2016 god i najčitaniji je pčelarski sajt u regionu. Marketing je način da i dalje postoji sajt i pomaže pčelarstvu . Dragan Radanović-urednik sajta PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Najčitaniji pčelarski sajt Ljubav prema pčelama 1 % Facebook-f Izrada sajta mediatorc design Copyright medpcelarskimagazin ©️ 2016

Varroa destructor se hrani prvenstveno masnim tkivom ,a ne hemolimfom

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više DRAGAN RADANOVIĆ Varoa se prvenstveno hrani masnim tkivom! Varoa se prvenstveno hrani masnim tkivom! Preveo i obradio D.Radanovic Varroa destructor prouzrokuje ogromne štete pčelama i pčelarstvu uopste kroz samo jedan proces: hranjenje. Već pet decenija, verovali smo da ove grinje konzumiraju hemolimfu kao što krpelji troše (sisaju) krv i da Varroa nanosi štetu prvenstveno vektorskim virusima. Novi istrazivanje pokazuje da ona direktno uzrokuje štetu. Varoa preferira i konzumira masno tkivo pre nego krv. Ovi nalazi objašnjavaju neuspeh nekih prethodnih pokušaja da se razvije efikasna strategija lečenja i kontrole Varoe . Ovo novo saznanje otvara mogucnosti razvoja novih strategija u borbi protiv Varoe.Takodje u istrazivanju je dokazano da su ovi paraziti koji su hranjeni masnim tkivom ziveli duže i proizvodili su više jaja od onih koji su hranjeni hemolimfom, što ukazuje na to da je masno tkivo sastavni deo njihove ishrane. Znaci, ovi nalazi snažno ukazuju na to da Varoa eksploatiše masno tkivo kao svoj primarni izvor ishrane!!! Kada se hrane nezrelim pčelama, Varoe će jesti bilo gde. Ali kod odraslih pčela, našli smo vrlo jaku sklonost ka donjoj strani stomaka pčela“. „Više od 90 procenata grinja koje smo našli kod odraslih pcela hranili su se tamo. Masno tkivo se širi po telima nezrelih pčela i kako pčele sazrijevaju, tkivo migrira na donju stranu stomaka.Naucnici su dugo sumnjali da se ovaj pcelinji parazit hrani samo preko krvi.Zasto? Prvo, hemolimfa insekata je veoma niska u nutrijentima (hranjivim vrednostima, Da bi rasla i razmnožavala se velikom brzinom, varroa bi trebala konzumirati mnogo više hemolimfe nego što bi mogla dobiti od jedne pčele. Drugo, izmet varoe je veoma suv- suprotno onome što bi se moglo očekivati od ishrane sa potpuno tečnom krvlju. I na kraju, trebalo bi da su usta varoe prilagođena za varenje mekih tkiva enzimima i konzumiranjem nastale kaše. Nasuprot tome, varoe koje se hrane krvlju imaju vrlo različite usne delove, posebno prilagođene za probijanje membrana i tecnosti za sisanje. Opsirnije o ovome (eksperiment i analiza) mozete procitati ako pritisnete donje linkove izvora! Izvori Samuel D. Ramsey, Ronald Ochoa, Gary Bauchan, Connor Gulbronson, Joseph D. Mowery, Allen Cohen, David Lim, Judith Joklik, Joseph M. Cicero, James D. Ellis, David Hawthorne, and Dennis vanEngelsdorpPNAS January 29, 2019 116 (5) 1792-1801; published ahead of print January 29, 2019 https://doi.org/10.1073/pnas.1818371116 https://phys.org/news/2019-01-honey-bee-parasites-fatty-blood.htmlLicenca Creative Commons Attribution License 4.0 (CC BY). Dragi prijatelji, pčelarke i pčelari, sa zadovoljstvom Vam predstavljamo prvu knjigu, autora, doc. dr Gorana Mirjanića, pod nazivom „Ishrana pčela“. 😊🐝📖👌 Cijena knjige je 15 KM i možete je naručiti porukom u inbox ili kupiti direktno u našoj radnji u Gradišci. 📦👍 Knjiga je ispunjena praktičnim savjetima i tajnama uspješne ishrane pčela. Nauka, struka i iskustvo u službi očuvanja pčelinjih društava. 🔝 Cena za Srbiju je 990 din+postanski troskovi! Za naružbe iz Srbije, možete se obratiti našem distributeru: (posaljite poruku preko messenger-a na ovoj stranici)https://www.facebook.com/medpcelarskimagazin/Ili posaljite poruku preko sajta(stranica kontakt)ili direktno na mail:medpcelarskimagazin@yahoo.com Vaša Košnica Gradiška! ☺️ 🐝 DRAGAN RADANOVIĆ Autor teksta Urednik sajta Mi smo najčitaniji pčelarski sajt u regionu -Brojač pregleda Reklamirajte svoje proizvode na sajtu PRITISNI I KONTAKTIRAJ NAS Sajt je počeo sa radom 2016 god i najčitaniji je pčelarski sajt u regionu. Marketing je način da i dalje postoji sajt i pomaže pčelarstvu . Dragan Radanović-urednik sajta PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Najčitaniji pčelarski sajt Ljubav prema pčelama 1 % Facebook-f Izrada sajta mediatorc design Copyright medpcelarskimagazin ©️ 2016

Prof.Sulejman Alijagic MOŽEMO LI DANAS USPJEŠNO PČELARITI PORED VAROE?!

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Sulejman Alijagić MOŽEMO LI DANAS USPJEŠNO PČELARITI PORED VAROE?! MOŽEMO LI DANAS USPJEŠNO PČELARITI PORED VAROE?! Neću ništa novog kazati ovim člankom što do sada nije rečeno i napisano, ali ću prenijeti što i na predavanjima činim,svoje iskustvo „uspješnog pčelarenja“ sa varoom, naravno ovo vrijedi za moj teren gdje je nadmorska visina oko 450m/n/v i ovo je moje iskustvo što ne mora nikako značiti da ne postoje bolja i jednostavnija rješenja. Pise Sulejman Alijagic Jedan od najvećih umova Albert Einstein svojedobno je izjavio: “Nestanu li pčele sa planeteZemlje, čovjeku kao vrsti ostaje još oko 4 godine života.“ Bez pčela, nema oprašivanja, nema kvalitetnog ploda, nema hrane, nema ni života niti ljudi!!!!Pčele u ekosistemu imaju jednu od najvažnijih uloga. Osim što proizvode med i druge pčelinje proizvode, pčele imaju važnu ulogu da oprašuju biljke. Svi dobro znamo da bez oprašivanja biljaka ne bi bilo ni njenog ploda, pa tako ni hrane za nas i životinjski svijet. Na Zemlji se samo oko 10% biljaka cvijetnica oprašuje vjetrom, dok 90% oprašuju insekti. Glavninu tih insekata čine upravo medonosne pčele. Zbog toga je pčela važna za čovječanstvo i prirodu jer prema dostupnoj literaturi oko 70% hrane koju ljudi konzumiraju usvakodnevnoj ishrani nastaje od raznih biljaka koje ovise od pčela i drugih oprašivača. Najvažnija uloga pčela je oprašivanje biljaka, ali pčelu možemo nazvati „djetetom“ ili čudom prirode a njenom načinu života i inteligenciji se možemo samo diviti. Dobitnik Nobelove nagrade Karl Von Frisch otkrio je tzv. „pčelinji ples“ zatim da pčele posjedujumemoriju za vrijeme i prostor, te da tu svoju Bogom datu sposobnost koriste prilikom pronalaženja medonosne paše i svojim plesom prenose tu informaciju drugim pčelama, pronalaska izvora vode, novog stana gdje će se roj smjestiti i izgradnje novog doma ili staništa. Pri tome je bitno naglasiti da kod građenja staništa, proizvodnje meda ili bilo koje druge aktivnosti, pčelinja zajednica savršeno funkcioniše kao jedan super organizam ili cjelina, sve dok neki od vanjskih faktora ne poremeti njen prirodni biološki ciklus i razvoj društva kao cjeline, a to na žalost uglavnom biva „čovjek“. Mnogi naučnici od davnina do danas dali su svoj doprinos o značaju i važnosti pčela. Jedanod njih je Hipokrat koji je još tada smatrao da su med, voda i zrak (vazduh) lijek za razne ljudske bolesti i zdravstvene probleme. Na osnovu tih istraživanja danas je nastala novadisciplina apiterapija u kojoj se koriste pčelinji proizvodi kao što su perga, vosak, med, propolis i pčelinji otrov, kako bi se došlo do izlječenja određene bolesti. Sve je ovo funkcionisalo do momenta tzv. modernog razvoja poljoprivrede i industrije. Zadnjih godina u naučnim krugovima pojavio se fenomen pod nazivom “poremećaj raspada kolonija“ – Colony Collapse Disorder (CCD). Prema naučnim saznanjima radi se o misterioznom nestajanju pčela. Većina dokaza upućuje i naučnici sumnjaju da je za ovajproblem zaslužna grupa pesticida pod imenom neonikotinoidi, koji su se počeli koristiti u poljoprivredi devedesetih godina prošlog vijeka. Smatra se da hemikalije iz pesticida uzrokuju smrt, a u blažem slučaju gubitak orijentacije kod pčela (Karl Von Frisch-orijentacija pčela) pri čemu gube orijentaciju u prostoru, većina se ne vraća u košnice, te umiru daleko od pčelinjaka. Ovo automatski znači raspadanje pčelinjeg društva jer u košnicu pristiže manje hrane, opada imunitet pčelinje zajednice a i ona hrana koja se donese često bude zatrovana i tokom zime opet dolazi do pomora pčela. Pored svih ovih problema, mi pčelari imamo i problem koji se zove Varroa destructor( uzročnik varooze koja prirodno obitava i parazitira na indijskoj pčeli Apis cerana). Širenje stanista evropske pčele je pogodovalo grinji da pređe sa indijske pčele na evropsku pcelu!Najveću ulogu u njenom širenju naravno odigrao je čovjek. Danas je Varroa destructor raširena po cijelom svijetu osim Australije. Da li je Varoa baš enigma bez rješenja? Jačina i snaga jedne pčelinje zajednice ovisi od više faktora i ako poznajemo barem važnije faktore smatam da i pored svih nedaća možemo smanjiti gubitke pčelinjih zajednicana minimum i uspješno pčelariti. Ako znamo da su to :temperatura, hrana (polen, med, perga), medonosno bilje, voda i zdravstveno stanje pčelinjih zajednica onda se trebamo fokusirati na njih i smanjiti djelovanje ovih faktora u korist naših pčela.Po mom skromnom mišljenju, ako poznajemo biologiju pčela i biologiju varoe, smatram da možemo smanjiti gubitke na minimum i samim tim uspješno pčelariti sa varoom.Moj pčelinjak se inace nalazi na prostoru gdje se još uvijek poljoprivreda radi više tradicionalnim metodama, bez prevelike upotrebe hemije, pesticida i insekticida a zahvaljujući tome i nema zasada malina, jagoda i drugih intenzivnih kultura gdje se prekomjerno koriste hemijska sredstva i to možda mojem načinu pčelarenja i pogoduje! Zbog svih ovih faktora hvala Bogu,nemam gubitaka ili su svedeni na minimum, za razliku od područja koja su prenapučena pčelinjacima posebno u vrijeme intenzivne paše i medobranja gdje se nepoštuje ni minimumpčelarskog kodeksa dobre pčelarske prakse. Iz biologije pčela pored životnog ciklusa, trebali bi znati kad nam se dešava smjena ljetnih izimskih pčela, kad nam se pčele najviše troše da tad trebamo imati intenzivnu prije svega polensku pa onda i nektarsku pašu a to je u vrijeme proljetnog razvoja i najvećeg odgoja larvi za čiji život je potrebno mnogo mladih pčela koje proizvode mliječ za larve i maticu. Iz biologije varoe trebamo znati njen životni ciklus, kad je ima najviše u leglu, kada na odraslojpčeli,kada se hrani njenom hemolimfom odnosno vitalogeninom tj. masnim bjelančevinastimtkivom u zimskom periodu( ova faza se naziva foretska faza).Suzbijanje varooze danas sprovodi se na više načina i metoda:– Biološko suzbijanje varoe (izrezivanje trutovskog legla – građevnjaci)– Biološko – hemijsko suzbijanje varoe– Termička metoda (15 min/47 °C, 30 min/ 47 °C)– Isparavajuća sredstva (eterična ulja, mravlja kiselina) -Kontaktna sredstva (amitraz, fluvalinat – Apistan, flumetrin-Bayvarol, Oksalna kiselina, Mliječna kiselina, Cumaphos-CheckMite+)– Dimna sredstva (duhan, amitraz)– Aerosolna (amitraz, kumafos, fluvalinat, akrinatrin)– Sistemici (apitol, perizin, KAS-81) – … Moj način pčelarenja sa ovim napasnikom! Bez nekog mudrovanja i filozofiranja, ja tokom cijele sezone varou držim pod kontrolom upotrebom građevnjaka, upotrebom preparata odobrenih od Švicarskog instituta Biene fit ( samo dva tretmana koja radim

D.Spancic Moderan nacin u borbi sa Varroa destructor

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Dražen Špančić Moderan način u borbi sa Varroa destructor Novi pristup u borbi protiv ovog parazita! Moderan način u borbi sa Varroa destructor Desetinama godina unazad, složiti ćemo se svi, kako je nametnik varoa najveća muka svakog pčelara današnjice, bilo da se radi o pčelarima hobistima, profesionalnim pčelarima ili teška patnja samih pčela koje žive u svojim prirodnim staništima. Kud god krenuli u pčelarstvu, varoa nas koči svojim izravno štetnim djelovanjem na pčelinje zajednice. Tekst i fotografije:D.Spancic Dakle, varooza je nametnička bolest odraslih pčela i pčelinjeg legla uzrokovana grinjom Varroa destructor. Oplođene ženke parazitiraju na pčelama i hrane se hemolimfom, dok jaja polažu u radiličke i trutovske stanice poklopljenog pčelinjeg legla. Bolest dugo traje, a kada se razvije veliki broj parazita, zajednica brzo slabi i na kraju propada u potpunosti.Pored toga što same varoe pčelama ugrožavaju život, problem je jer prenosi i više od dvadeset virusa, koji u ovom slučaju djeluju kobno po pčelinje zajednice. Poznato je kako je glavnina virusa oduvijek prisutna među pčelama, ali nisu bili tolika opasnost po pčele dok varoa svojim djelovanjem nije srušia imunitet pčelama. Nekada smo mogli u jesen tretiranjem srušiti na tisuće varoa i zajednica bi uredno prezimila. Danas tretmanom srušimo petsto varoa i zajednica preko zime propadne uz prisustvo virusa. Pošto su pčele bile ugrožene od strane varoe, čovjek je pronašao kemijska sredstva kojima je tretirao pčelinje zajednice kako bi se oslobodio nametnika. Čovjek je odnio pobjedu nad varom na ovaj način, ali dugoročno gledano čovjek je samo pčelama produbio muke, varoe se nije riješio, već je istu pretvorio u još opasnijeg protivnika! Usudio bih se reći kako je amitraz selektirao varou. Godinama su pčelari dimili svoje zajednice spomenutim kemijeskim preparatom u razmacima od 4-5 dana. Kako se varoa razmnožavala upravo u tih 3-5 dana, amitrazom smo je rušili, ali rušili smo kako da ih nazovem „normalne varoe“, dok varoe koje su se razmnožavale nešto brže nismo hvatali istim tretmanom. Što smo zapravo uradili? Omogućili smo ekstremnim varoama, koje se brzo razmnožavaju, priliku da prežive i produže vrstu. Danas imamo novi problem; varoa se izleže i već nakon dan ili dva ponovo uđe u leglo i sakrije se. Da, smatram kako smo selektirali varou i dobili još težeg neprijatelja koji se danas brže razvija nego je to bio slučaj prije deset i više godina. Amitraz je možda i bio dobar preparat, ali smatram kako ga se nije smjelo koristiti dok je u košnici bilo pčelinjeg legla. Jedan dim amitraza možda i ne bi bio toliko štetan po pčelarstvo da ga se koristilo nakon što je leglo u zajednicama u jesen prestalo, jer bi sve varoe bile vidljive i ranjive na pčelama, a amitraz ubojit po nametnika, bez da je ostavljao prevelike nakupine rizidua u vosku ili tragova u medu .Kada sam već spomenuo rizidue, onda moram spomenuti i druge kemijske preparate koji su u košnicama stajali nerijetko i više od četrdeset dana. Djelovali su kontaktno na nametnike i bili ubojiti, ali posljedice su trajne i štetne po pčele. Naime, većina takvih preparata trajno ostaju u vosku i nije ih moguće nikako izbaciti, čak niti pretapanjem saća. Ako uzmemo za primjer kako smo prije deset godina prvi put upotrijebili jedan takav kemijski preparat, a zatim iste te godine pretopili to saće i u proljeće iduće godine vratili ga u svoje košnice u obliku satnih osnova, tada postajemo svjesni kako ponovljeni tretman uduplava količinu otrova u zajednicama. Uzmemo li za primjer da smo takav postupak ponavljali deset godina za redom tada će vam biti jasno gdje vam pčele danas borave, kakav med vrcate i što nudite svojim kupcima na tržištu. Da li je to naš zdrav med? Čisto sumnjam!Danas i ptičice na granama znaju kako nam je vosak upitne kvalitete, kako kemikalije doslovno isijavaju iz saća, rušeći pčelama imunitet, koje uz varou i viruse teško da imaju budućnost! IDEJE SMO PRETVORILI U DJELA Danas imamo sve više pčelara koji su prepoznali kako razno-razni preparati za suzbijanje varoe zapravo nisu prijatelji pčela. Jedan od njih svakako je i umirovljeni profesor Nikola Kezić koji mi je pustio bubu u uho kako rješenja ipak postoje i kako se varoe možemo osloboditi i bez navedenih preparata.Najveći problem predstavljalo je pčelinje leglo za vrijeme aktivne sezone lipnja i srpnja (juna i jula), kada je varoa zapravo najveći neprijatelj pčela. Smanjivanjem trutovskog legla varoe se počinju razmnožavati u radiličkim stanicama, ugrožavajući izravno zimske pčele kojima tada prenosi viruse i otežava zimovanje pčela. Kako bi izbjegli štetne posljedice varoe na zimske pčele, zamislili smo tri načina i podjelili se kao timovi pčelara gdje je svaki tim odrađivao svoju tehnologiju. Zadane tehnologije nazvali smo:1. Izolacija matice2. Vađenje poklopljenog legla3. Upotreba blokatora Izolacija matice Iako nisam sudjelovao u timu pčelara koji su radili izolaciju matice, ipak mogu napisati kako mi je poznat postupak rada, kao i pozitivni učinci istog. Zapravo, postupak je posve jednostavan, pronaći maticu u košnici i zatvoriti je u kavez (mini izolator) na dvadeset i sedam dana. Kavez je veličine 60mm dužine, 40mm visine i 36mm širine, koji je bočno obložen tankom plastičnom matičnom rešetkom, kako bi pčele imale kontakt sa maticom. Izolator je ugrađen u plodišni okvir, gdje se prije izrezalo saće i pripremila potrebna praznina kako bi se izolator mogao postaviti. Iako djeluje surovo zatvoriti maticu u jedan tako mali kavez na punih dvadeset i sedam dana, nus posljedice nisu poznate. Talijani su navodno radili na sličan način i pisali kako su pčele za vrijeme boravka matice u izolatoru izvlačile prisilne matičnjake, ali naši pčelari nisu naišli na takve probleme. Možda je greška Talijana bila u tome što su maticu blokirali za vrijeme bespašnog perioda, dok su naši pčelari ovaj postupak izveli na početku kestenove paše. Pretpostavljam kako su pčele bile okupirane unosom i nisu se zamarale blokadom matice. Kako je leglo u paši kestena polako izlazilo, tako je sve više pčela bilo besposleno, orijentirajući se na bogate unose i nisu odgajale leglo. Ovim načinom dobiveni su veći prinosi, dok je

D.Spancic Pcelinjak u rujnu(septembar)

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Dražen Špančić Pčelinjak u rujnu (septembar) Pise Drazen Spancic Tekst je prvobitno objavljen u Hrvatska pcela (Dole imate link) http://www.pcela.hr/index.php?searchword=Drazen+spancic+rujan&option=com_search&Itemid= Eto,nakon kraće pauze i nešto ljetnih odmora opet smo se vratili pisanju o pčelama. Iskreno se nadam kako smo svi napunili baterije i zaboravili na još jednu, slobodno mogu napisati, lošu pčelarsku godinu. Malo koja grana u pčelarstvu je uspješna ako nemamo pašu, a paša je u većini krajeva izostala. Nektar (med) je pčelinja hrana i ako je u prirodi nema ili je svedena na minimum sve su radnje nepotpune i remete dobru pčelarsku sezonu. Sada smo u rujnu i ako nam je kolovoz bio donekud vlažan, tada se u rujnu još može očekivati ponešto sitno od pčelinje paše i to uglavnom od djetelina, vodopija ili od vrijeska u primorskim krajevima. Ne smijemo zaboraviti kako se i u ovom mjesecu može pojaviti medljika i kao takva može naštetiti nespremnim zajednicama svojom lošom zimnicom. Zato pčelari trebaju provjeriti kvalitet zimnice kod svojih zajednica i po potrebi medljiku razblažiti šećernim sirupom ili cvjetnim medom iz pričuve. Rujan je u pčelarskim krugovima ujedno i početak nove pčelarske sezone i pčele u ovom periodu počinju osjećati potrebu za mirovanjem, ponašaju se nešto drugačije u odnosu na prethodne mjesece: postepeno se smanjuje broj radilica uslijed smjene ljetno-zimskih pčela, pčele sužavaju obim legla u košnici, produbljuju medne vijence na centralnim okvirima i slično.Kako bi u potpunosti uspjeli kvalitetno pripremiti pčele za period zimovanja, predlažem sljedeće radove: -ZADNJA DOPUNA ZIMNICE AKO TO NIJE RANIJE URAĐENO -OBRATITI PAŽNJU NA RE-INVAZIJU VAROOE -SKLADIŠTENJE MEDIŠTA I BORBA SA VOSKOVIM MOLJCEM -REGULIRANJE VENTILACIJE U KOŠNICI -BORBA SA ŠTETOČINAMA I POSTAVLJANJE ČEŠLJEVA NA KOŠNICE -ZADNJA DOPUNA ZIMNICE AKO TO NIJE RANIJE URAĐENO Često puta do sada sam spominjao prihranjivanje pčela, ali postoje pčelari koji su se na takve riječi oglušili i nisu na vrijeme prihranili svoje pčele. Zajednice koje u ovom vremenskom razdoblju gladuju sada mogu imati problema oko prerađivanja i skladištenja zimnice. Pčele je trebalo prihranjivati u srpnju i kolovozu, te je trebalo izrabljivati ljetne kratkovječne pčele koje bi svejedno uskoro uginule od starosti.Svi mi dobro znamo kako su paše u ovoj godini bile oskudne i kako su pčelari primorani svoje zajednice prihranjivati šećerom, ali taj posao je trebalo odrađivati dugoročno i postepeno, kako bi se održala radna atmosfera u košnici u kojoj bi matica postepeno širila svoje zimske dugovječne pčele.Ipak, ako niste do sada prihranili zajednice,[su_animate type=“flip“ duration=“3″][/su_animate] savjetujem vas da to ipak učinite i osigurate pčelama miran zimski san. Istina, kasna prihrana izrabljuje zimske dugovječne pčele i skraćuje im životni vijek, ali sada ide ona stara poslovica koja kaže: daj šta daš i budi zadovoljan s onim što imaš! U ovom vremenskom periodu uglavnom se vrši prihrana gustom otopinom šećera i vode (2:1 u korist šećera), kako bi se što prije nadoknadila zimnica i kako bi se pčelama olakšalo da se oslobode viška vlage iz sirupa. Pčelari koji su do sada uredno izvršili prihranjivanje neće imati prevelikih poteškoća oko zimnice svojih pčela, već će neznatne količine zimnice koje nedostaju lako dopuniti u prvoj dekadi mjeseca rujna, bez da pretjerano opterete zimske dugovječne pčele.Htio bih se još osvrnuti na jedan bitan detalj oko preuranjene zimnice na pojedinim lokacijama. Što zapravo želim reći? Postoje manje iskusni pčelari koji smatraju kako su svoje zajednice dovoljno prihranili još u kolovozu, ali ne zaboravite na sljedeće! Pčele su ovog ljeta ostale nešto snažnije nego je to inače običaj za ovo doba godine i odgajale su veće količine legla nego je to uobičajeno. Takve zajednice u bespašnom periodu mogu potrošiti nešto više hrane iz zaliha i zapravo su u stanju stanjiti medne vijence. Zbog toga predlažem da se svi još jednom uvjerimo u postojanost dovoljnih količina hrane za zimu i ako ista nedostaje moramo je nadoknaditi u narednom periodu. Obično se ne radi o velikim razlikama, već o nekoliko kilograma hrane koja se uvijek može dodati pčelama u preradu i na taj način možemo reći kako smo upotpunili zimnicu.OBRATITI PAŽNJU NA RE-INVAZIJU VAROOE Varooa je nametnička bolest odraslih pčela ali i pčelinjeg legla, uzrokovana grinjom varroa destructor. Varooa je vjerojatno najveći neprijatelj pčela koja se razmnožava u poklopljenom pčelinjem leglu. Bolest je duga toka, a kada se razvije veliki broj parazita, zajednica brzo slabi i na posljetku u potpunosti propada. Ovaj pčelinj krpelj prenosi preko dvadest virusa koji su izuzetno opasni po opstanak pčela i teško se liječe. Poznato je kako pčele imaju svoje viruse koji jesu opasni, ali od istih virusa boluje i varooa. Nije isto ako zajednica unutar sebe prenosi virus i kada taj isti virus prenosi varooa sišući pčelama limfu .Zašto sam ovo ukratko napisao? Jednostavno kako bi pčelari shvatili koliko je varooa opasna po pčelinje zajednice i kako se pored nje nikada ne smijemo opustiti.Istina, ove godine varooa nije dosegla svoj vrhunac i teško da će nanijeti ozbiljne štete pčelama tokom zime, ali budite uvjereni kako ista nije nestala i kako se zasigurno krije u poklopljenom leglu. Mnogi od nas su tretirali svoje pčele ili su izvršili kratke provjere kako bi se uvjerili u postojanost nametnika i ubrzo zaključili kako varooe nema. Da li je baš tako? Ja odgovorno tvrdim kako varooe ima, ali pitanje je u kojim količinama. Pčele su kroz kolovoz imale jako puno legla i varooa se skrivala u poklopljenom leglu i kako se leglo bude smanjivalo tako će nametnik svakodnevno dolaziti na vidjelo. Nemojte se iznenaditi zbog RE-invazije varooe u rujnu i pojavu virusa.Često pčelari kupuju kojekakve preparate za suzbijanje varooe na crnom tržištu, bez da znaju tko ih proizvodi, što je sastav preparata,[su_animate type=“flip“ duration=“3″][/su_animate] koliki mu je rok trajanja i kolike su mu rizidue u medu i vosku. Često takvi preparati nisu učinkoviti i mogu dati pčelarima potpuno krivu sliku o stvarnom stanju nametnika na vašim pčelama. Tako krive procjene mogu dovesti do RE-invazije varooe u rujnu, gdje je brojno stanje nametnika preveliko u odnosu na brojno stanje pčela radilica. Tada nastupa slabljenje pčelinjih zajednica

S.Stevanovic“Moj nacin rada sa mravljom kiselinom“

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Stevo Stevanović Moj način rada sa mravljom kiselinom! Ovaj tekst sam napisao zbog onih koji ne koriste ili nisu u mogućnosti da koriste neko drugo sredstvo. Uglavnom koristim mr. kiselinu koju proizvodi „Zorka“ Šabac u staklenoj litarskoj ambalaži zelene boje na kojoj piše da je prehrambena. To je koncentrovana 85%-na kiselina koju ja razblažim na 60%-nu tako što u plastičnu bocu od 1,5 litara sipam 294 ml destilovane vode a zatim u istu sipam litar mravlje kiseline. Od zaštitne opreme imam gumene rukavice ( za pranje posuđa ) i naočare za čitanje ( poželjno bi bilo neke bolje zaštitne naočari ), a pored imam dovoljno obične vode za slučaj da se nehotično popršćem kiselinom. Piše S.Stevanović-NASLOVNA FOTOGRAFIJA S.STEVANOVIĆ Kao nosače za kiselinu koristim „Boni“ (za citaoce iz inostranstva napomena-to su zenski higijenski ulosci za menstruaciju) uloške koje stavim popreko preko satonoša na sredini nastavka. Kiselinu iz flaše naspem u neki plići sud da bih lakše mogao da uzimam špricom. Pošto su kod mene uglavnom LR ja po društvu dajem 25 ml kiseline na taj način što na krajeve uloška ubrizgam po 5 ml a ostatak u sredinu uloška, pazeći da ne probijem donji sloj uloška. Ovo ponavljam 5 puta sa razmakom od 4 do 7 dana ( ovaj interval zavisi od vremenskih uslova, od moje zauzetosti i slično ). U toku tretiranja, obavezno prihranjujem društva šećernim sirupom ( 1:1 )sa najmanje pola litra sirupa po društvu. Inace moj stacionarni pčelinjak nalazi se na 760 m n. v. Ja tretiranje počinjem u periodu od 1. do 15. avgusta (u zavisnosti od slobodnog vremena, a može biti i zbog kasnije paše, kao što je bilo 2011.). Uložak može da propusti kiselinu samo ako se desi da ga pčelar nepažnjom probuši iglom (meni se to dešavalo, srećom bez posledica po maticu), ili ako mu je interval veći od 7 dana, pa pčele stignu da progrizu uložak, pogotovo kad oslabi dejstvo mravlje kiseline. Uložak njima smeta pa nastoje da ga komadanjem izbace iz košnice. Ako se pčelar pridržava uputstva i redovno tretira sa poštovanjem razmaka između tretiranja, onda pčele ne stignu da izgrizu uložak, ali ga dobro oblepe propolisom.Za med i vosak se nemojte sekirati, kiselina brzo ispari kad se izvade ulošci iz košnica. Uložak se ne menja svakih 5 dana, on se stavi jednom i traje tokom cele terapije. Zato sam i rekao da se treba pridržavati intervala jer ako se prekorači vreme između dva tretiranja, kiselina ispari i pčele počnu da rasturaju uložak i onda je u njega nebezbedno sipati kiselinu. To se meni jednom desilo na nekoliko društava jer sam prekoračio interval (tretirao sam drugi put nakon 10 dana). Tada sam morao da stavljam nove uloške. Mravlja kiselina se može koristiti na temperaturama od 14 do 25C, bez bojazni da će pčele napustiti košnicu. Ja sam je jednom koristio na temperaturi od 39C, manji deo pčela izašao je na prednju stranu košnice, ali su se brzo smirile. Pretpostavljam da se iz uloška kiselina sporo isparava pa nema nagle reakcije, kao što je to slučaj kad se kiselina koristi u kartonu ili truleks krpi. Ja rastvor kiseline čuvam na sobnoj temperaturi (nikada nisam kiselinu čuvao u frižideru, mada sam čitao da je preporučljivo da se kiselina pre upotrebe drži u frižideru). Mravlja kiselina, upotrebljena na ovaj način ne smeta leglu, a u literaturi se spominje da ubija varou u samom leglu. Kiselina agresivno deluje na varou, razarajući joj helicere, tako da varoa opada sa pčela, ramova i saća.Negde sam pročitao na forumu SPOSa da neki tretiraju stavljajući mravlju kiselinu na podnjaču, ali moje je mišljenje da to ne može biti efikasno kao stavljanje na satonoše. Isparenja mravlje kiseline su teža od vazduha i padaju na dole, pa samim tim usput uništavaju varou. Za tretiranje preko satonoša sam već objasnio postupak na početku teksta. U vreme tretiranja mravljom kiselinom uvek imam foliju! Folija je tu iz tog razloga da mi ne rade vosak i spajaju okvire sa hranilicom.U tretiranju mravljom kiselinom,kada se stavi ulozak,onda svaki sledeći tretman obavljam kroz foliju. Tako manje uznemiravam pcele. Folija pojačava dejstvo kiseline. Prihrana secerom je potrebna zato što mravlja kiselina negativno utiče na hitinski omotac pčela. Da ostane neostecen hitinski omotac,pcelama pomaze prihrana šećerom.Preporučuje se za svaki tretman na bilo koji način. Tako su nas učili veterinari.Prihrana je dobra i za zalihe hrane.Uloske zadrzim u kosnici 30-tak dana od zadnjeg tretmana.U ponekom ulosku i posle tog vremena bude jos kiseline i zato se rukavice koriste i kad se ulosci skidaju sa ramova. Ako se odlučite za rad sa mravljom kiselinom samo treba da poštujete sve te procedure koje sam naveo u tekstu(rukavice i naocare).Pozdrav svima iz Uzica! Fotografije Sveto Stevanovic Stevo Stevanović Autor teksta Pcelar iz Uzica (Srbija),veliki poznavalac pcelarstva i fotografije.Negovom ljubaznoscu,na ovom sajtu su cesto fenomenalne fotografije pcela.Hvala Stevo! Mi smo najčitaniji pčelarski sajt u regionu -Brojač pregleda Reklamirajte svoje proizvode na sajtu PRITISNI I KONTAKTIRAJ NAS Pet godine od postojanja sajta (2016 god)- i preko 233.456 poseta sajtu,doslo je vreme za korak napred.Novi dizajn,koncept…Uveli smo i marketing (jedini nacin da i dalje postojimo) Dragan Radanovic-urednik sajta PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Najčitaniji pčelarski sajt Ljubav prema pčelama 1 % Facebook-f Izrada sajta mediatorc design Copyright medpcelarskimagazin ©️ 2016

S.Omerovic Rezultati tretiranja timolom

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Semir Omerović Timol protiv varoe! Drage kolege, ovo je moj novi video u kojem govorim o rezultatima tretiranja košnica timovarom (timolom). Timovar je ekološki prihvatljivo, organsko sredstvo koje se koristi u borbi protiv varoe. Hvala Semire za premijerno obljavljivanje videa! Semir Omerović Autor teksta Pcelar iz Brijesnice Male, Bosna i Hercegovina. Pčelarstvom se bavi desetak godina.Vec je svima veoma poznat po svojim odlicnim video klipovima! Mi smo najčitaniji pčelarski sajt u regionu -Brojač pregleda Reklamirajte svoje proizvode na sajtu PRITISNI I KONTAKTIRAJ NAS Pet godine od postojanja sajta (2016 god)- i preko 233.456 poseta sajtu,doslo je vreme za korak napred.Novi dizajn,koncept…Uveli smo i marketing (jedini nacin da i dalje postojimo) Dragan Radanovic-urednik sajta PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Najčitaniji pčelarski sajt Ljubav prema pčelama 1 % Facebook-f Izrada sajta mediatorc design Copyright medpcelarskimagazin ©️ 2016

R.Radivojac“O primeni oksalne kiseline“

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Rajko Radivojac O primeni oksalne kiseline PRIMJENA OKSALNE KISELINE ZA UNIŠTAVANJE VAROE U kasnu jesen, kad potpuno nestane pčelinjeg legla, pravo je vrijeme za tretman varoe oksalnom kiselinom metodom nakapavanja.Pise R.Radivojac Sva varoa se nalazi na pčelama i dostupna je dejstvu oksalne kiseline. Mehanizam kojim oksalna kiselina djeluje na varou nije još uvjek potpuno razjašnjen. Smatra se da šećereni rastvor oksalne kiseline oštećuje tkiva sistema za varenje varoe, tako da ona ne može da se hrani i zato umire od gladi. Za pčelare praktičare važno je samo da oksalna kiselina ubija varou u visokom procentu (do 99 %) ako se primjeni pravilno i u pravo vrijeme. Upotreba oksalne kiseline je dozvoljena u organskoj proizvodnji meda po propisima Savjeta Evropske Unije br. 1804/1999 ali je koriste i pčelari koji se bave klasičnom proizvodnjom. Inače, oksalnu kiselinu je otkrio Scheele, 1776. god. Ona se prirodno nalazi u velikom broju biljaka i njihovim plodovima. Nalazi se prirodno i u ljudskom organizmu i u medu. U SSSR-u je uvedena u široku primjenu u pčelarstvo početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, a u zemljama EU masovnija primjena je počela 1995. god. Glavna veterinarska uprava SSSR-a je 1983. god. je donijela upustvo o suzbijanju varoe sa 2 % rastvorom oksalne kiseline. Većina pčelarskih instituta EU je nakon temeljitih ispitivanja preporučila koncentraciju od 2 – 3 %. Centar za istraživanje u pčelarstvu, Bern, Švajcarska, izdao je preporuku za korištenje oksalne kiseline za centralnu Evropu (Pčelar 09/04) koja kaže da se rastvor pravi mješanjem 35 g dihidrata oksalne kiseline i 1 litra šećernog sirupa 1:1. Količina rastvora po ulici pčela je 5-6 ml ili 30ml za malo društvo, 40 ml za društvo srednje veličine i 50 ml za veliko društvo. Tretman se provodi u jesen kada nema pčelijeg legla (novembar-decembar) na temperaturi od 0 do 4º C. Na 37 Kongresu Apimondije u Durbanu Roberto Piro iz Italije je iznio rezultate istraživanja o načinu čuvanja rastvora oksalne kiseline. Istraživanjem je došao do zaključka je da je najbolje upotrijebiti svjež rastvor oksalne kiseline, a ako ga već moramo čuvati to treba činiti na 4ºC i to samo kraće vrijeme. U našem pčelarstvu se najviše koristi metod koji je preporučio Centar za istraživanje u pčelartvu iz Berna, jer je praksa pokazala da najviše odgovara našim uslovima pčelarenja. U kristalnom dihidratnom obliku samo je 71,4% čista kiselina, a ostalo je voda, tako da 35g dihidrata oksalne kiseline pomješano sa 1 litrom šećernog sirupa daje koncentraciju od oko 2,5% kiseline. Naši pčelari najčešće griješe upotrebom rastvora veće koncentracije i primjenom veće doze po ulici pčela. Srednje ulice imaju više pčela, a krajnje mnogo manje, pa oksalnu kiselinu treba nakapati tako da srednje ulice dobiju više od 5ml rastvora, a bočne manje shodno njihovoj brojnosti. U našem pčelarstvu se upotreba oksalne kiseline preporučuje kao idealno rješenje. Pčelari koji je koriste smatraju se naprednim. Oni pčelari koji je ne koriste smatraju se nazadnim i lošim pčelarima. Ali, da li je baš tako? Da bi našli odgovor na ovo pitanje moramo iznijeti i loše strane upotrebe oksalne kiseline što je predmet istraživanja ozbiljnih pčelarskih istraživačkih instituta u svijetu. Najprije da vidimo kako oksalna kiselina djeluje na organizam čovjeka. Povećana količina oksalne kiseline u organizmu čovjeka djeluje otrovno. Ona reaguje sa kalcijem, kalijem, željezom i magnezijumom pri čemu nastaju nerastvorljive soli, oksalati. Povećan sadržaj oksalata u organizmu iritira digestivni sistem, može prouzrokovati oboljenje bubrega i kamenac, kao i reumatski artritis. Ekstremno visoke doze mogu biti fatalne po čovjeka. Budimo iskreni i recimo da je zanemarljiv broj pčelara koji koriste adekvatnu zaštitu prilikom rada sa oksalnom kiselinom. Mnogi, koje poznajem, ne koriste čak ni rukavice, a o zaštitnoj maski da i ne govorimo. Dalje, moramo se zapitati šta se dešava sa reziduama oksalne kiseline u saću i pčelinjim proizvodima. Istraživanja su pokazala da nivo rezidua oksalne kiseline u pčelinjim proizvodima nije veliki, pa se smatra da nije potrebno određivati njihov maksimalno dozvoljeni limit. U ove rezultate istraživanja ne treba sumnjati, ali se moramo zapitati šta se dešava kad rezidue oksalne kiseline reaguju sa reziduama drugih hemikalija koje se nalaze u saću i medu? Kakva nova jedinjenja nastaju i kako ona utiču na pčelinju zajednicu ili čovjeka? Malo je poznato da je još 1985. god. Kurmanalijev u SSSR-u dokazao da je primjena oksalne kiseline štetna kod odgajivanja matica. U odnosu na kontrolnu grupu i tri grupe gdje su korišteni drugi akaricidi iz grupe gdje je korištena oksalna kiselina izvedeno je 28,1% matica manje. Od 41 izvedene matice 3 matice su bile defektne, a 14 sitne i male. Slična istraživanja su radili Tanaka i Hartfelder, 2004.i Slessor 2005. (American Bee Journal, 6/08) i došli do zaključka da oksalna kiselina ima negativan uticaj na odgajivanje i kvalitet matica. Dodajmo još da je primjena oksalne kiseline metodom prskanja u Rusiji napuštena zbog velikog rizika za pčelara i uništavanja zaliha polena (Pčelar 12/06). Svi znamo da oksalna kiselina skraćuje život pčelama, da slaba društva ne smijemo tretirati, a da se jedna generacija pčela smije tretirati samo jednom. Ako maticu ne mijenjamo svake godine pitanje je kako ona podnosi ponovljeni tretman. Dobro bi bilo da počnemo učiti na tuđim iskustvima. Ne bi trebali ništa slijepo prihvatati, ali ni odbacivati. Moramo naučiti sagledavati stvari u cjelini i kritički se odnositi prema svemu što nam se nudi. Ovdje se postavlja logično pitanje, šta je alternativa oksalnoj kiselini? Dok nauka ne da svoj odgovor moraćemo je koristiti, ali uz sve mjere lične zaštite i poštujući doslovno pravila upotrebe. Na kraju, valjda je svima jasno, da su napredni pčelari oni kojima pčele ostanu žive, a koji proizvedu sigurne i higijenski ispravne pčelinje proizvode, bez obzira da li koriste oksalnu kiselinu ili ne. Nazadni su, a može se reći i opasni, oni pčelari kojima svake godine umiru pčele. Oni svoje „znanje“ nastoje prenijeti i nametnuti drugim pčelarima, a za mrtve pčele je uvijek kriv neko drugi. CCD je savršen alibi za neznalice. Hvala Rajko za ovaj originalni tekst.

R.Oliver Problem varoe(o Amitrazu)

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Randy Oliver Problem varoe-O Amitrazu,otpornosti,itd Amitraz,otpornost varoe na amitraz,otpornost pcela na Varou Legenda kaže da je kralj Sizif bio osuđen na izluđujuci zadatak svakodnevno kotrljanja goleme stene na vrh brda, a kad bi stenu popeo na vrh brda morao je to da radi ispocetka i tako u vecnost.Sizif je bio kažnjen jer je mislio da je pametniji od bogova. U modernim vremenima, mi pčelari smo ukleti da neprestano unistavamo varou da bi drustva pcela prezivela do iduce sezone. Možda smo i mi pcelari kaznjeni jer mislimo da smo pametniji od Majke prirode Pise Randy OliverScientificBeekeeping.com The Varroa Problem: Part 1First published in: American Bee Journal, November 2016Preveo i obradio D.Radanovic Varroa destruktor započeo je invaziju na populacije medonosnih pčela Severne Amerike krajem osamdesetih godina. Slika 1. Uticaj najezde novih parazita kulminirao je ozbiljnim nedostatkom pčela za oprašivanje badema zimi 2004/2005. Kao što je još gore, još uvek imamo još potencijalnih napadača – briga o Tropilaelapsu, Vespa velutina i patuljastog meda (Apis florea). Varroa se prvi put pojavila u mojim kolonijama u Kaliforniji 1993. godine. Tokom proteklih 23 godina, varoa je u početku opustosila moju delatnost , a zatim je postao lako raditi sa Apistanovim trakama, a onda fluvalinati a zatim kratko sa coumaphos. Tada sam izgubio veru u sintetičke miticide , a od 2000. se borim drugim metodama i tretmanima (timol, mravlja i oksalna kiselina). Moj vlastiti izbor, miticid amitraz spasio je našu komercijalnu pcelarsku industriju. U ranim godinama, kada su grinje brzo razvile otpornost na kumafos, za kratko vreme nije bilo pravno delotvornog sintetickog miticida. Amitraz je bio čudo i spasitelj, a mnogi su ga brzo usvojili. Kako se DWV (virus deformisanih krila) razvio, bolji pčelari počeli su da shvatajuda čak i prilično niske razine varoe nanose stetu produktivnosti i opstanku njihovih kolonija. Mnogi od najuspesnijih komercijalnih pčelara već su dugo zavisili o redovnim primenama amitraza kako bi u većinu sezona zadržali stopu infekcije grinjama ispod nivoa od 1%, a pčelarska industrija se oporavila posljednjih godina. Problem Koji Dolazi? Ali dobre stvari retko traju zauvijek. Kao i kod ostalih sintetičkih miticida ograničenih na uski način delovanja, ponovljeno i neprekinuto korištenje proizvoda naterao je napasnika Varou da razvije otpornost. Fluvalinat, na primer, počeo je propadati nakon otprilike šest godina, a samo povećanjem doze do ekstremnih nivoa pčelari su mogli produžiti njegove efekte (Slika 2). Slika 2.Delotvornost svakog miticida pokazuje intenzitet njegove boje. Nakon razdoblja odustajanja od njih,fluvalinat i kumafos ponovno su se vratili svojoj delotvornosti. U Kaliforniji, kumafos je postao nedeletvoran nakon samo tri sezone korištenja. Amitraz, na moje veliko iznenađenje, kontinuirano (i prilično uspešno) koriste mnogi pčelari vec 15 godina. Ali čini se da je evolucija napokon uhvaćena s amitrazom (Slika 3.) i postoje znakovi da se stvari možda mijenjaju … R.Oliver Problem varoe(o Amitrazu) Slika 3. Zelene eksplozije ukazuju na područja u kojima su istraživači ili pčelari izvestili o smanjenoj delotvornosti ili neuspehu amitraza u suzbijanju varoe. Ovde u Kaliforniji, pčelari koji su bili sposobni kontrolisati grinje s dve primene amitraza u sezoni sada su prisiljeni primeniti tretman 6-10 puta. Ovo može predvidjeti … Kraj Sizifovih muka ? Kada je varroa prvi put napala naše pčele, bile su apsolutno nespremne za ovaj novi vektor virusa. Pre invazije parazitskih grinja na severnoameričku pčelinju populaciju, primarni način prenosa virusa bio je putem fekalne oralne rute. Kao što je navedeno od strane legendarnog pčelinjeg virologa dr. Leslie Bailey, pčele imaju snažan imunitet na infekciju kroz creva Ali varoa, ubrizgavanjem viriona direktno u krvotok pčela, sve je promenila… Da smo mi pčelari jednostavno stajali po strani i dopustili da priroda uzme svoj smer, naše pčele bi prilično brzo razvile otpornost na varou (što se vidi povratkom divljih populacija pcela),) ali svi komercijalni pčelari pretrpeli bi gubitke, poljoprivreda takodje.. To se jednostavno neće dogoditi. Kao i kod bilo koje druge poljoprivredne industrije, borili smo se s novom štetocinom s pesticidima. Ali to nam je samo kupilo vreme – to nije dugoročno rešenje. Dobra je vest da su u sledećih trideset godina i prirodna mutacija i brutalni selektivni pritisak, kao i selektivni uzgoj sada povećali učestalost osobine otpora pcela grinji, posebno u divljoj populaciji. Sad stojimo u trenutku u kojem je naša zajednička pčelarska praksa postala samo-trajna prepreka prirodnom toku evolucije ka pcelama otpornim na varou. S predstojećim neuspehom amitraza, komercijalni pčelari će biti prisiljeni preseliti se na plan B za upravljanje varoama. Licno sam primenjivao takve metode već 16 godina, iako je nepraktično, oduzima puno vremena, skupo je i teže nego jednostavno stavljanje nekoliko traka u svaku košnicu nekoliko puta godišnje. Samo je samo pitanje vremena kada amitraz nece moci uspesno kontrolisati grinje adekvatno, upravljanje grinjama verojatno će postati težak teret za mnoge. I to bi nas konačno moglo dovesti do tačke na kojem veliki kupci matica počinju zahtevati bolju otpornost na varou od uzgajivača. Srećom, zbog napornog rada mnogih (uglavnom manjih) pčelara i istraživača, imamo neke obećavajuće reultate . Uz sreću, Sizif će konačno gurnuti onu prokletu gromadu preko brda, a naše će pčele preuzeti odgovornost za upravljanje vlastitim zivotima. U tu svrhu, ovaj članak započinje novu seriju tekstova o ovoj temi. Link za ceo originalni tekst na sajtu R.Olivera (detaljno i vrhunski napisano) The Varroa Problem: Part 1 Randy Oliver je moj omiljeni pcelarski autoritet a njegovi tekstovi su riznica znanja i iskustva koje ovaj pcelar i biolog ima.Hteo sam njegove tekstove na ovom sajtu i poslao mu email.Nestrpljivo sam ocekivao odgovor. Oliver je ljubazno odgovorio na moju poruku,dozvolio publikovanje teksta i na moju molbu,cak nam je poslao i pozdrav za citaoce ovog sajta i pcelare na Balkanu!Veliki pcelar i biolog a jos veci covek!Hvala Olivere!😃 Pozdrav R.Olivera citaocima i pcelarima na Balkanu! Randy Oliver Autor teksta Počeo sam sa pcelarstvom 1966. godine, završio univerzitetski stepen bioloških nauka-entomologiju i drzim oko 1000-1500 košnica sa mojim sinovima.Počeo sam pisati za Američki Bee Journal u 2006. gotovo svakog meseca.Redovno ažuriram članke na svom sajtu .Adresa mog sajta jehttp://scientificbeekeeping.com/scientific-beekeeping-newsletter/ Mi smo najčitaniji pčelarski sajt u regionu -Brojač pregleda Reklamirajte svoje proizvode na sajtu PRITISNI I KONTAKTIRAJ NAS Pet godine od postojanja sajta (2016 god)- i