Prof.Sulejman Alijagic „Mogu li pcelari uticati na smanjenje zimskih gubitaka?“
HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Prof.Sulejman Alijagić Mogu li pčelari uticati na smanjenje zimskih gubitaka? Smanjiti zimske gubitke Ne želim da ovim tekstom bilo koga ne daj bože ponižavam, niti omalovažavam, već samo da razmjenim iskustva sa mnogo iskusnijim pčelarima od mene. Zbog toga ovaj naslov prvo sam sebi postavljam i pitam se? Pise Prof. S.Alijagic Iskreno smatram da svaki pčelar na svom pčelinjaku, ma koliko imao iskustva snosi odgovornost za svoj pčelinjak. Postoje vremenske nepogode koje nas prate, posebno zadnje dvije – tri godine, no moramo se pogotovo u zadnje vrijeme brzo prilagođavati na takve vremenske ne-prilike i nastojati pčelinjim zajednicama u datom momentu pomoći i olakšati da prezime lakše i mi budemo bez zimskih gubitaka. Znamo svi da trebamo nakon zadnjeg vrcanja, liječiti naše pčelinje zajednice, svako ima svoje metode i sredstva, da trebamo po potrebi prihraniti pčelinje zajednice, posebno tamo gdje pčele imaju tzv, tamne medove kao što je medljikovac zbog kojeg se ubrzava propast pčelinje zajednice ukoliko pčele zimuju na medljikovcu. Znamo mi toga dosta o pčelama….ali opet zadnjih godina imamo gubitke ogromne. Uglavnom je često drugi krivac samo „ja nisam“ i uvijek „tražimo“ krivca u drugome, ovako dio pčelara ramišlja, na žalost. Jedan dio pčelara u jesen prihranjuje pčele visokofruktoznim kukuruznim sirupom, u kojem se nalazi mnogo rezidua i također povećava zimske gubitke. Poznato je da pčele najbolje zimuju i daju dobre prinose iduće pčelarske godine ako zimuju na prirodnom medu osim medljikovca. Mogu pčele dobro zimovati ako se u jesen doda sirup odrađen po propisima za to godišnje doba i ako zimuju na većim količinama šećernog sirupa također mogu prezimiti, ako je na vrijeme dat, prerađen i poklopljen ali u proljeće bez perge i svježeg polena nema razvoja zajednice. Haydak je još 1930. godine, zatim Taranov 1938. godine radio pokuse sa prihranjivanjem pčelinjih zajednica, jednih samo na šećeru prihranjenim, druge samo na medu i treće na medu i polenu odnosno pergi. Dokazno je da u proljeće kada treba da krene razvoj legla pčelinje zajednice koje su zimovale samo na šećernom sirupu, kad pčele nemaju dovoljno vitalogenina ili masnog bjelančevinastog tkiva, ako pčele potroše svoje rezerve tkiva a nema perge ili svježeg unosa polena ovakva zajednica ili umire tokom zime, proljeća ili cijelu sezonu ne uspijeva ni sama sebe bez pomoći pčelara održavati. Vorst i Jakobs (1980.) iz Belgije su utvrdili da pčele duže žive ako se hrane pergom, nego svježim polenom. Ovim su oni samo dokazali kolika je vrijednost bogatih rezervi perge u kasnu zimu i rano proljeće kada je i najpotrebnija za razvoj mladog legla. Slična istraživanja radio je Colin G. Butler (1949.) iz Engleske koji je utvrdio u svom eksperimentu da čak i pčele zaražene nozemozom duže žive ako se hrane pergom, nego svježe unesenim polenom. Ovdje ne treba ni spominjati pčele zaražene nozemozom koje nemaju niti perge niti svježeg polena, zna se na žalost rezultat! Veoma bitan posebno u proljeće jeste svježi polen iz prirode za leglo i za mlade pčele radilice u prva tri do četiri dana njihovog života (Lesley J. Goodman, 1998.). Prema ovim istraživanjima mlade pčele radilice dobijaju med, malo nektara i možda nešto malo mliječi za larve, ali je ishrana polenom jako bitna u prvih sedam dana zbog pravilnog razvoja žlijezdi a količinski se smanjuje tek od osmog do desetog dana života. Zbog svega gore navedenog, mi pčelari smo djelimično „krivci“ ako svojim pčelama u jesen ne obezbjedimo polensku pašu. Vidimo naučno dokazano a i mi sami to uglavnom „znamo“ da nedostatak perge u kasnu zimu i rano proljeće, nepovoljno utiče na razvoj i snagu pčelinje zajednice. Problem je što jedan dio pčelara stalno u rukama ima digitron i računaju cijenu kg meda i kg šećera a ne prihvatamo realnost da današnje i nekadašnje pčelarstvo zbog mnogobrojnih klimatskih i drugih nepogoda, razlikuju se. Dakle za dobro uzimljavanje bitno je imati produktivnu maticu zatim na vrijeme završiti zadnje vrcanje, po potrebi prihraniti pčelinje zajednice, izvršiti tretman liječenja i obavezno ostaviti minimalno dva okvira perge koje ja stavljam sa strane okvira sa vijencima meda oko legla. (gornja slika). Poznat je podatak kao naučno dokazan (Martha A. Gilliam, 1989), da se u multiflornoj pergi koju su pčele pripremile od raznih polenarnica može nalaziti oko 227 mikroorganizama (107 vrsta gljivica, 81 vrsta kvasaca i 39 vrsta bakterija) koje unutar perge imaju odlučujuću ulogu u prezimljavanju posebno početkom proljeća kada krene mlado leglo. Naravno postoji još radnji koje trebamo kao pčelari odraditi a to je na prvom mjestu dobra pčelarska praksa i poznavanje biologije pčela. Neke od ovih radnji na različitim nadmorskim visinama rade se u različitim vremenskim terminima ali u suštini svi moramo odraditi isto i na vrijeme. Dakle kad pogledamo razne internetske portale izgleda da o pčelarstvu i pčelama „znamo“ skoro više nego one same a opet imamo ogromne gubitke. Uz poznavanje biologije pčela, ne mislim doslovce da moramo znati broj krila, očiju ili nogu, već život pčele i pčelinjeg legla. Za ovo možemo primjeniti naučno dokazana istraživanja i vjerujem uz primjenu dobre pčelarske prakse možemo smanjiti zimske gubitke na minimum. Uz sve gore nabrojano i svima nama „poznato“ trebamo znati koje su to pčele koje najlakše prezimljavanju zimu. Znamo mi svi da uglavnom dolazi do smjene generacija ljetnih i zimskih pčela što i nije pravilo baš kod svih zajednica, pa zajednice kod kojih se ne desi na vrijeme ova smjena, zajednice koje ostanu bez hrane, polena, zajednice koje se iscrpe kasnom preradom šećernog sirupa često stradaju prije počeka prave zime a veći dio kasnije u rano proljeće. Kako rekoh uz primjenu dobre pčelarske prakse, poznavanje biologije pčela trebamo primjeniti neka od dokazanih istraživanja kao npr. istraživanja sa Instituta u Harkovu (Ukrajina) koji su testirali preživljavanje pčelinjih zajednica tokom zime prateći prevashodno koje ustvari to pčele najlakše prezime, prateći pčele izležene od jula do septembra mjeseca. Treba napomenuti da su pčelinje zajednice imale iste količine hrane i tretirane istovremeno.Došlo se do rezultata: Pcele koje su izležene do 20. Jula, iz ove zajednice tokom zime gubici su











