Tretman oksalnom kiselinom

H.Zlatic Moj nacin pcelarenja 3deo

H.Zlatic Moj nacin pcelarenja 3deo

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Hamid Zlatić Moj način pčelarenja-Treći deo Pregledanje pčelinjih zajednica-Moj način pčelarenja Pise H.Zlatic Pregledanje pčelinjih zajednica u toku sezone treba svesti na minimum. Pčelari su radoznali ljudi,te zato često žele da prate dinamiku razvoja pčelinje zajednice,takvi pčelari znaju mnogo o pčelama a imaju malo koristi od njih. Pčelar je tu i on želi da pomogne, ubrza razvoj pčelinje zajednice, i da otkloni smetnje koje usporavaju razvoj pčelinje zajednice, pčelar blagovremnom intervencijom može spriječi slabljenje ili propadanje pčelinje zajednice ili zajednica na pčelinjaku . Ali ponekad je pčelar glavni a i osnovni krivac zbog zastoja i slabog razvoja pčelinjih zajednica ili zbog propadanja istih. Zato pčelar mora svesti pregledanje pčelinjih zajednica na minimum uz maksimalni efektivni učinak kada je već otvorio pčelinju zajednicu onda treba da ima razlog i plan,zašto je baš otvorio tu košnicu i šta je potrebno da uradi prilikom pregleda u toj košnici.  Često je pčelar primoran da usputno odradi još nešto što nije planirao da radi kod neke zajednice ili na više pčelinjih zajednica a nije rijetkost kada je pčelar iznenađen,zatečenim stanjem, jedne ili više pčelinjih zajednica na pčelinjaku. Planirani radovi ako su planski na pčelinjaku i ako teku po planu traju kratko,još ukoliko je pčelar izvršio sve potrebne pripreme pribor,alate,hranu,pripremljene dijelove košnica za dodavanje,okvire sa izrađenim saćem, satnim osnovama, i svim ostalim potrebnim stvarima za otklanjanje nedostataka kao i pospješivanja i ubrzavanja razvoja pčelinje zajednice,ako je sve dobro pripremljeno onda je to rutinska stvar koja je više uživancija nego rad za pčelara.  Ali zato postoje i one druge stvari koje su neplanske prirode,a koje pčelar ponekad može da nasluti ili predvidi. Neplanski radovi koji se pojave kod pojedinih zajednica prilikom pregleda usporavaju i ometaju pčelara u realizaciji zacrtanih ciljeva i operacija u toku jednog pregleda.Često je to nedostatak hrane, nedostatak prostora u plodištu ili medištu,nedostatak satnih osnova,srozavanje satnih osnova zbog prisustva parafina u njima,zarojena pčelinja zajednica,izrojena pčelinja zajednica,obezmatičena zajednica,otrutjela matica u pčelinjoj zajednici,napadnuta pčelinja za od grabeži,matica koja prođe kroz matičnu rešetku u medište,ubijena matica koja je dodata pčelinjoj zajednici,porušen ili porušeni matičnjaci koje je pčelar dodao,mravi u hranilici,zbijegu,ili u košnici.  Ovo su neke od više situacija koje mogu iznenaditi pčelara,a iste se često mogu i predvidjeti u skladu sa prethodno urađenim radnjama koje je pčelar poduzimao u sklopu pregleda jedne pčelinje zajednice ili poduhvata nekih posebnih operacija na kompletnom pčelinjaku. Ukoliko pčelar nije predvidio ili naslutio ovakve situacije,da li zbog nemara ili vlastitog ne iskustva koštaju pčelara mnogo,prvenstveno utroškom vremena predviđenog za rad na pčelinjaku a kašnjenjem sa intervencijom dovodi se u pitanje opstank pojedinih zajednica kao i ekonomska isplativost rada sa pčelama. Početnik u početku mnoge stvari neće razumjeti,postavljat će sebi pitanje, gdje je pogriješio,možda ga je neko obmanuo i prenio mu nešto što će nanijeti štetu njemu i njegovim pčelama. Ponekad ima i sujetnih pčelara kao i onih tvrdoglavih koji misle da je njegov sistem rada neprekosnoven i potpuno ispravan,takve stvari mogu pčelara odvesti u duboku krizu i nanijeti ogromne štete ne samo njemu nego i pčelarima u okruženju. Pčelar početnik često uči na vlastitim greškama koje se ponavljaju u nekom drugom obliku,zato je nekada neophodno ovakve tekstove više puta pročitati pa ako ne nađemo odgovor u ovakvom tekstu onda treba potražiti odgovor u vidu pitanja kroz diskusije ili kod pčelara poznanika. Iskusni pčelari prave greške u nedostatku vremena u radu sa pčelama,prevelikim brojem košnica,često i u vlastitoj pohlepi a nije rijetkost da su greške popraćenje i ljenostim kao i modernim načinom života koji se zadnjih godina jako uvukao među pčelarsku populaciju i postao trend među pčelarima. „Pčela neće bega,ne begeniše ga,a ni age pčeli nisu drage“ pčela hoće roba do groba!!!Zato svako kašnjenje u radu sa pčelama se plaća,gubitkom pčelinjih zajednica, ili gubitkom prihoda od pčela. Oksalna kiselina Kada su tretmani pčelinjih zajednica antivaroznim sredstvima u pitanju,pčelar sve mora dobro isplanirati i sve što mu je potrebno imati na dohvatu ruke,a onaj ko je u direktnom kontaktu sa bilo kojim antivarroznim sredstvom prilikom aplikacije treba da se držati uputa zaštite pri radu. Brzina,nesmotrenost,pri radu sa pčelama, ili sredstvima za aplikacije antivaroznim sredstvima mogu nanijeti trajne posledice po pčelinju zajednicu,isto je i sa zdravljem pčelara! Pojedina antivarozna sredstva poput kiselina,sredstava za nadimljavanja,sublimacije,praškasta sredstva,ukoliko se ne primjenjuju sa zaštitnom opremom mogu pčelaru nanijeti trajne posledce po zdravlje a takve posledice mogu biti kobne pa i tragične po pčelara. Ne želim da pravim strah među pčelarima na kraju nije mi to ni cilj,ali sam dužan prenijeti ono što sam naučio kroz višedecenijski rad sa pčelama kao i pojedinim antivaroznim preparatima koje pojedini pčelari ne shvataju zaozbiljno kada su njihova dejstva u pitanju kako za pčele tako i za pčelara.  Decembar je idealan mjesec za tretiranje pčelinjih zajednica sa Oksalnom kiselinom. U ovom mjesecu većina pčelinjih zajednica je bez legla,šta to znači većina? Možda neće biti opšte prihvaćena moja teza a i većine iskusnih pčelara koji će tvrditi kako pojedine zajednice gotovo da nemaju prekid legla u toku zime. Nije to kasno ili zaostalo leglo, da se razumijemo nego se u ovom slučaju radi o tome da pojedine zajednice koje imaju mlade matice svedu leglo na minimum,ali taj minimum legla može biti prisutan tokom cijele zime ne vezano za niske vanjske temperature. Takve zajednice su rijetkost ali i kod takvih zajednica koje imaju minimum legla kao i kod onih kod kojih je došlo do prekida legla Decembar je idealan za poslednji tretman pčela protiv nametnika zvanog varroa. Niske temperature kao i vlažnost zraka idealne su za tretiranje pčelinjih zajednica Oksalnom kiselinom.Niske temperature drže pčele u cvrstom klubetu tako da prilikom nakapavanja po gusto zaposjednutim ulicama kapi prilikom nakapavanja ne prolaze kroz pčelinje klube ako tome još dodamo visoku relativnu vlažnost zraka onda je efikasnost zagarantovana u visokom procentu. Ja tretiram pčele u Decembru sa preparatom Bienenwohl koji ju sebi sadrži 3,5% Oksalne kiseline. Bienenwohl koristim nakapavanjem,dovoljna količina po jednoj zajednici je od 10-12 ml.  Ponekad Decembarske temperature znaju biti i nešto više nego što je to

O primeni oksalne kiseline

R.Radivojac“O primeni oksalne kiseline“

HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Rajko Radivojac O primeni oksalne kiseline PRIMJENA OKSALNE KISELINE ZA UNIŠTAVANJE VAROE U kasnu jesen, kad potpuno nestane pčelinjeg legla, pravo je vrijeme za tretman varoe oksalnom kiselinom metodom nakapavanja.Pise R.Radivojac Sva varoa se nalazi na pčelama i dostupna je dejstvu oksalne kiseline. Mehanizam kojim oksalna kiselina djeluje na varou nije još uvjek potpuno razjašnjen. Smatra se da  šećereni rastvor oksalne kiseline oštećuje tkiva sistema za varenje varoe, tako da ona ne može da se hrani i zato umire od gladi. Za pčelare praktičare važno je samo da oksalna kiselina  ubija varou u visokom procentu (do 99 %) ako se primjeni pravilno i u pravo vrijeme. Upotreba oksalne kiseline je dozvoljena u organskoj proizvodnji meda po propisima Savjeta Evropske Unije br. 1804/1999 ali je koriste i pčelari koji se bave klasičnom proizvodnjom. Inače, oksalnu kiselinu je otkrio Scheele, 1776. god. Ona se prirodno nalazi u velikom broju biljaka i njihovim plodovima.  Nalazi se prirodno i u ljudskom organizmu i u medu. U SSSR-u je uvedena u široku primjenu u pčelarstvo početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, a u zemljama EU masovnija primjena je počela 1995. god. Glavna veterinarska uprava SSSR-a je 1983. god. je donijela upustvo o suzbijanju varoe sa 2 % rastvorom oksalne kiseline. Većina pčelarskih instituta EU je nakon temeljitih ispitivanja preporučila koncentraciju od 2 – 3 %. Centar za istraživanje u pčelarstvu, Bern, Švajcarska, izdao je preporuku za korištenje oksalne kiseline za centralnu Evropu (Pčelar 09/04) koja kaže da se rastvor pravi mješanjem 35 g dihidrata oksalne kiseline i 1 litra šećernog sirupa 1:1. Količina rastvora po ulici pčela je 5-6 ml ili 30ml za malo društvo, 40 ml za društvo srednje veličine i 50 ml za veliko društvo.  Tretman se provodi u jesen kada nema pčelijeg legla (novembar-decembar) na temperaturi od 0 do 4º C. Na 37 Kongresu Apimondije u Durbanu Roberto Piro iz Italije je iznio rezultate istraživanja o načinu čuvanja rastvora oksalne kiseline. Istraživanjem je došao do zaključka je da je najbolje upotrijebiti svjež rastvor oksalne kiseline,  a ako ga već moramo čuvati to treba činiti na 4ºC i to samo kraće vrijeme. U našem pčelarstvu se najviše koristi metod koji je preporučio Centar za istraživanje u pčelartvu iz Berna, jer je praksa pokazala da najviše odgovara našim uslovima pčelarenja.  U kristalnom dihidratnom obliku samo je 71,4% čista kiselina, a ostalo je voda, tako da 35g dihidrata oksalne kiseline pomješano sa 1 litrom šećernog sirupa daje koncentraciju od oko 2,5% kiseline. Naši pčelari najčešće griješe upotrebom rastvora veće koncentracije i primjenom veće doze po ulici pčela.   Srednje ulice imaju više pčela, a krajnje mnogo manje, pa oksalnu kiselinu treba nakapati tako da srednje ulice dobiju više od 5ml rastvora, a bočne manje shodno njihovoj brojnosti.  U našem pčelarstvu se upotreba oksalne kiseline preporučuje kao idealno rješenje. Pčelari koji je koriste smatraju se naprednim. Oni pčelari koji je ne koriste smatraju se  nazadnim i lošim pčelarima. Ali, da li je baš tako?   Da bi našli odgovor na ovo pitanje moramo iznijeti i loše strane upotrebe oksalne kiseline što je predmet istraživanja  ozbiljnih pčelarskih istraživačkih instituta u svijetu. Najprije da vidimo kako oksalna kiselina djeluje na organizam čovjeka. Povećana količina oksalne kiseline u organizmu čovjeka djeluje otrovno. Ona reaguje sa kalcijem, kalijem, željezom i magnezijumom pri čemu nastaju nerastvorljive soli, oksalati. Povećan sadržaj oksalata u organizmu iritira digestivni sistem, može prouzrokovati oboljenje bubrega i kamenac, kao i reumatski artritis. Ekstremno visoke doze mogu biti fatalne po čovjeka. Budimo iskreni i recimo da je zanemarljiv broj pčelara koji koriste adekvatnu zaštitu prilikom rada sa oksalnom kiselinom. Mnogi, koje poznajem, ne koriste čak ni rukavice, a o zaštitnoj maski da i ne govorimo.  Dalje, moramo se zapitati šta se dešava sa reziduama oksalne kiseline u saću i pčelinjim proizvodima. Istraživanja su pokazala da nivo rezidua oksalne kiseline u pčelinjim proizvodima nije veliki, pa se smatra da nije potrebno određivati njihov maksimalno dozvoljeni limit. U ove rezultate istraživanja ne treba sumnjati, ali se moramo zapitati šta se dešava kad rezidue oksalne kiseline reaguju sa reziduama drugih hemikalija koje se nalaze u saću i medu? Kakva nova jedinjenja nastaju i kako ona utiču na pčelinju zajednicu ili čovjeka? Malo je poznato da je još 1985. god. Kurmanalijev u SSSR-u dokazao da je primjena oksalne kiseline štetna kod odgajivanja matica. U odnosu na kontrolnu grupu i tri grupe gdje su korišteni drugi akaricidi iz grupe gdje je korištena oksalna kiselina izvedeno je 28,1% matica manje. Od 41 izvedene matice 3 matice su bile defektne, a 14 sitne i male.  Slična istraživanja su radili Tanaka i Hartfelder, 2004.i Slessor 2005. (American Bee Journal, 6/08) i došli do zaključka da oksalna kiselina ima negativan uticaj na odgajivanje i kvalitet matica. Dodajmo još da je primjena oksalne kiseline metodom prskanja u Rusiji napuštena zbog velikog rizika za pčelara i uništavanja zaliha polena (Pčelar 12/06). Svi znamo da oksalna kiselina skraćuje život pčelama, da slaba društva ne smijemo tretirati, a da se jedna generacija pčela smije tretirati samo jednom. Ako maticu ne mijenjamo svake godine pitanje je kako ona podnosi ponovljeni tretman. Dobro bi bilo da počnemo učiti na tuđim iskustvima.  Ne bi trebali ništa slijepo prihvatati, ali ni odbacivati.  Moramo naučiti sagledavati stvari u cjelini i kritički se odnositi prema svemu što nam se nudi. Ovdje se postavlja logično pitanje, šta je alternativa oksalnoj kiselini? Dok nauka ne da svoj odgovor moraćemo je koristiti, ali uz sve mjere lične zaštite i poštujući doslovno pravila upotrebe. Na kraju, valjda je svima jasno, da su napredni pčelari oni kojima pčele ostanu žive, a koji proizvedu sigurne i higijenski ispravne pčelinje proizvode, bez obzira da li koriste oksalnu kiselinu ili ne. Nazadni su, a može se reći i opasni, oni pčelari kojima svake godine umiru pčele. Oni svoje „znanje“ nastoje prenijeti i nametnuti drugim pčelarima, a za mrtve pčele je uvijek kriv neko drugi. CCD je savršen alibi za neznalice. Hvala Rajko za ovaj originalni tekst.