D.Spancic Moderan nacin u borbi sa Varroa destructor
HONEYBEEKEEPINGMAGAZINE Medpčelarskimagazin/početna Kontakt Košnice Ivanić MEDPCELARSKIMAGAZIN.MVBYTE.COM PRIJATELJI SAJTA Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Pritisni i saznaj više Dražen Špančić Moderan način u borbi sa Varroa destructor Novi pristup u borbi protiv ovog parazita! Moderan način u borbi sa Varroa destructor Desetinama godina unazad, složiti ćemo se svi, kako je nametnik varoa najveća muka svakog pčelara današnjice, bilo da se radi o pčelarima hobistima, profesionalnim pčelarima ili teška patnja samih pčela koje žive u svojim prirodnim staništima. Kud god krenuli u pčelarstvu, varoa nas koči svojim izravno štetnim djelovanjem na pčelinje zajednice. Tekst i fotografije:D.Spancic Dakle, varooza je nametnička bolest odraslih pčela i pčelinjeg legla uzrokovana grinjom Varroa destructor. Oplođene ženke parazitiraju na pčelama i hrane se hemolimfom, dok jaja polažu u radiličke i trutovske stanice poklopljenog pčelinjeg legla. Bolest dugo traje, a kada se razvije veliki broj parazita, zajednica brzo slabi i na kraju propada u potpunosti.Pored toga što same varoe pčelama ugrožavaju život, problem je jer prenosi i više od dvadeset virusa, koji u ovom slučaju djeluju kobno po pčelinje zajednice. Poznato je kako je glavnina virusa oduvijek prisutna među pčelama, ali nisu bili tolika opasnost po pčele dok varoa svojim djelovanjem nije srušia imunitet pčelama. Nekada smo mogli u jesen tretiranjem srušiti na tisuće varoa i zajednica bi uredno prezimila. Danas tretmanom srušimo petsto varoa i zajednica preko zime propadne uz prisustvo virusa. Pošto su pčele bile ugrožene od strane varoe, čovjek je pronašao kemijska sredstva kojima je tretirao pčelinje zajednice kako bi se oslobodio nametnika. Čovjek je odnio pobjedu nad varom na ovaj način, ali dugoročno gledano čovjek je samo pčelama produbio muke, varoe se nije riješio, već je istu pretvorio u još opasnijeg protivnika! Usudio bih se reći kako je amitraz selektirao varou. Godinama su pčelari dimili svoje zajednice spomenutim kemijeskim preparatom u razmacima od 4-5 dana. Kako se varoa razmnožavala upravo u tih 3-5 dana, amitrazom smo je rušili, ali rušili smo kako da ih nazovem „normalne varoe“, dok varoe koje su se razmnožavale nešto brže nismo hvatali istim tretmanom. Što smo zapravo uradili? Omogućili smo ekstremnim varoama, koje se brzo razmnožavaju, priliku da prežive i produže vrstu. Danas imamo novi problem; varoa se izleže i već nakon dan ili dva ponovo uđe u leglo i sakrije se. Da, smatram kako smo selektirali varou i dobili još težeg neprijatelja koji se danas brže razvija nego je to bio slučaj prije deset i više godina. Amitraz je možda i bio dobar preparat, ali smatram kako ga se nije smjelo koristiti dok je u košnici bilo pčelinjeg legla. Jedan dim amitraza možda i ne bi bio toliko štetan po pčelarstvo da ga se koristilo nakon što je leglo u zajednicama u jesen prestalo, jer bi sve varoe bile vidljive i ranjive na pčelama, a amitraz ubojit po nametnika, bez da je ostavljao prevelike nakupine rizidua u vosku ili tragova u medu .Kada sam već spomenuo rizidue, onda moram spomenuti i druge kemijske preparate koji su u košnicama stajali nerijetko i više od četrdeset dana. Djelovali su kontaktno na nametnike i bili ubojiti, ali posljedice su trajne i štetne po pčele. Naime, većina takvih preparata trajno ostaju u vosku i nije ih moguće nikako izbaciti, čak niti pretapanjem saća. Ako uzmemo za primjer kako smo prije deset godina prvi put upotrijebili jedan takav kemijski preparat, a zatim iste te godine pretopili to saće i u proljeće iduće godine vratili ga u svoje košnice u obliku satnih osnova, tada postajemo svjesni kako ponovljeni tretman uduplava količinu otrova u zajednicama. Uzmemo li za primjer da smo takav postupak ponavljali deset godina za redom tada će vam biti jasno gdje vam pčele danas borave, kakav med vrcate i što nudite svojim kupcima na tržištu. Da li je to naš zdrav med? Čisto sumnjam!Danas i ptičice na granama znaju kako nam je vosak upitne kvalitete, kako kemikalije doslovno isijavaju iz saća, rušeći pčelama imunitet, koje uz varou i viruse teško da imaju budućnost! IDEJE SMO PRETVORILI U DJELA Danas imamo sve više pčelara koji su prepoznali kako razno-razni preparati za suzbijanje varoe zapravo nisu prijatelji pčela. Jedan od njih svakako je i umirovljeni profesor Nikola Kezić koji mi je pustio bubu u uho kako rješenja ipak postoje i kako se varoe možemo osloboditi i bez navedenih preparata.Najveći problem predstavljalo je pčelinje leglo za vrijeme aktivne sezone lipnja i srpnja (juna i jula), kada je varoa zapravo najveći neprijatelj pčela. Smanjivanjem trutovskog legla varoe se počinju razmnožavati u radiličkim stanicama, ugrožavajući izravno zimske pčele kojima tada prenosi viruse i otežava zimovanje pčela. Kako bi izbjegli štetne posljedice varoe na zimske pčele, zamislili smo tri načina i podjelili se kao timovi pčelara gdje je svaki tim odrađivao svoju tehnologiju. Zadane tehnologije nazvali smo:1. Izolacija matice2. Vađenje poklopljenog legla3. Upotreba blokatora Izolacija matice Iako nisam sudjelovao u timu pčelara koji su radili izolaciju matice, ipak mogu napisati kako mi je poznat postupak rada, kao i pozitivni učinci istog. Zapravo, postupak je posve jednostavan, pronaći maticu u košnici i zatvoriti je u kavez (mini izolator) na dvadeset i sedam dana. Kavez je veličine 60mm dužine, 40mm visine i 36mm širine, koji je bočno obložen tankom plastičnom matičnom rešetkom, kako bi pčele imale kontakt sa maticom. Izolator je ugrađen u plodišni okvir, gdje se prije izrezalo saće i pripremila potrebna praznina kako bi se izolator mogao postaviti. Iako djeluje surovo zatvoriti maticu u jedan tako mali kavez na punih dvadeset i sedam dana, nus posljedice nisu poznate. Talijani su navodno radili na sličan način i pisali kako su pčele za vrijeme boravka matice u izolatoru izvlačile prisilne matičnjake, ali naši pčelari nisu naišli na takve probleme. Možda je greška Talijana bila u tome što su maticu blokirali za vrijeme bespašnog perioda, dok su naši pčelari ovaj postupak izveli na početku kestenove paše. Pretpostavljam kako su pčele bile okupirane unosom i nisu se zamarale blokadom matice. Kako je leglo u paši kestena polako izlazilo, tako je sve više pčela bilo besposleno, orijentirajući se na bogate unose i nisu odgajale leglo. Ovim načinom dobiveni su veći prinosi, dok je
